Svaka djevojčica i svaki dječak u Hrvatskoj zaslužuju rasti, učiti i razvijati se u podržavajućem, toplom i sigurnom okruženju. No nažalost, nemaju sva djeca jednake prilike za ostvarenje svojih snova i potencijala, pa UNICEF još jednom poziva na zajedništvo u podršci upravo najugroženijoj djeci u našoj zemlji. U Hrvatskoj 16,6 posto djece odrasta u riziku od siromaštva, a oko 44.000, odnosno 11,5 posto djece i mladih ima problema s mentalnim zdravljem. Više od 1400 djece u Hrvatskoj odrasta u institucionalnoj skrbi, umjesto u toplini sigurne obitelji. Samo jedno od osmero djece s teškoćama u razvoju koristi usluge rane intervencije, ključne za njihov napredak i kvalitetu života, zbog nedostupnosti usluga. Uz to, 38,5 posto dječaka i 33,7 posto djevojčica u dobi od osam godina ima prekomjernu tjelesnu masu i debljinu, što Hrvatsku svrstava na vrh negativne europske statistike.
Njihova djetinjstva ne mogu čekati. Svi oni trebaju pomoć da ostvare svoje pune potencijale. Upozoravaju na to iz UNICEF-a u jeku svoje kampanje za podršku najranjivijoj djeci u Hrvatskoj "Srce stane u kockicu". Poznata lica, kao što su Vedran Ćorluka, Donna Vekić, Davor Gobac i Bojana Gregorić Vejzović, zajedno s UNICEF-om, pozivaju građane da se ujedine i još jednom pokažu da "kockica" Hrvatske zaista može biti dom za ljubav i zajedništvo, posebno u blagdanskim danima, kada želimo vjerovati da nitko nije zaboravljen.
Luisa Brumana u lipnju je preuzela ulogu predstojnice Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, a prije dolaska u našu zemlju šest je godina vodila UNICEF-ov ured u Argentini. Pridružila se UNICEF-u u Angoli još 1998. godine, neposredno nakon što je diplomirala medicinu i započela poslijediplomski studij javnog zdravstva.
– Hrvatska je razvijena zemlja i članica Europske unije. Ima nisku stopu smrtnosti djece mlađe od pet godina, nizak postotak zaostajanja u rastu zbog neadekvatne prehrane u prvim godinama života, a stopa upisa djece u osnovnu školu gotovo je 100 posto. S druge strane, i dalje postoje razlike kada je riječ o pristupu uslugama za djecu, ovisno o tome gdje ona žive te uvjetima u kojima odrastaju. Misija UNICEF-a u Hrvatskoj jest osigurati da svako dijete dobije podršku koja mu je potrebna kako bi ostvarilo svoj puni potencijal – kaže nam na početku razgovora predstojnica Brumana.
Dolazak u Zagreb za nju je velika privatna i profesionalna prekretnica. U UNICEF-u, inače, postoji sustav prema kojem se međunarodno osoblje u pravilu svakih četiri do pet godina premješta na novo radno mjesto u drugoj zemlji. A sve kako bi izlaganjem različitim stvarnostima donijeli nove perspektive i dobre prakse timovima u zemlji.
– Nakon dvadeset godina ponovno sam se vratila u Europu, gdje sam i rođena, a moj suprug i sinovi sada prvi put žive u Europi. Neizmjerno smo zahvalni na dobrodošlici koju ovdje osjećamo od prvog dana, na pristupačnosti, otvorenosti i jednostavnosti ljudi u Hrvatskoj. Stoga me i ne čudi da se ovo veliko srce očituje i zaista velikom podrškom građana koji u velikoj mjeri doniraju i podržavaju programe UNICEF-a. Njihova nas podrška svakodnevno inspirira i ohrabruje, ali i obvezuje da nikada ne posustanemo i uvijek radimo najviše i najbolje što možemo. Sva naša postignuća moguća su zahvaljujući velikodušnoj podršci naših donatora, kojima od srca zahvaljujem što pridonose poboljšanju kvalitete života najranjivije djece u Hrvatskoj. U svojoj 26-godišnjoj karijeri bila sam raspoređena u zemlje čiji sam jezik već znala, kao i u druge u kojima sam morala naučiti novi jezik, poput Hrvatske. Smatram da je vrlo važno uložiti trud ne samo u učenje lokalnog jezika, već i u razumijevanje povijesti i kulture mjesta u kojem radim. Jer, samo tako mogu osigurati da najbolje pridonosim radu UNICEF-a u zemlji, uz to što ovakav pristup smatram i iskazom dubokog poštovanja. Već sam započela sa satovima hrvatskog jezika koji je svakako najkompleksniji i najfascinantniji jezik s kojim sam se do sada susrela – i uvjerena sam da će mi to pomoći u mom radu u Hrvatskoj – nastavlja.
Pred njom su najmanje četiri godine na čelu UNICEF-a u Hrvatskoj.
– UNICEF mi je pružio jedinstvenu priliku rada u različitim kontekstima – od humanitarnih kriza, poput one u Angoli, do razvijenih zemalja, poput Hrvatske, gdje je rad UNICEF-a usmjeren na smanjenje nejednakosti podržavanjem Vlade i društva u cjelini kako bi ojačali svoje sustave, omogućujući svoj djeci, posebno onoj najranjivijoj pristup uslugama i podršci koja im je potrebna. Danas sve više vidimo da je djelovanje u području promocije i zaštite dječjih prava potrebno u svakom kontekstu, za svako dijete – tko god ono bilo i gdje god se nalazilo. Potrebe i izazovi su različiti, no UNICEF ima važnu ulogu: osigurati da svako dijete dobije priliku ostvariti svoj puni potencijal – poručuje naša sugovornica.
Zanimljivo je da je Hrvatska bila prva zemlja koja je prije gotovo 80 godina primila humanitarnu pomoć UNICEF-a. UNICEF je podržao otvaranje prvih suvremenih mljekara u Zagrebu, Rijeci i Splitu kako bi svako dijete imalo pristup mlijeku, a pomogao je i u izgradnji sustava zdravstvene skrbi za trudnice, majke i djecu. Tijekom Domovinskog rata UNICEF je bio prva međunarodna humanitarna organizacija koja je pružila podršku i pomoć djeci i obiteljima, čak i prije službenog međunarodnog priznanja Hrvatske. Nakon rata, UNICEF je radio na zaštiti djece od mina i eksplozivnih naprava. Sjećamo se i kampanje "Prve tri su najvažnije" koja je pomogla razviti svijest u društvu, posebno među roditeljima, donosiocima odluka i stručnjacima koji rade s djecom, o važnosti prvih godina života djeteta i stvaranju podržavajućeg okruženja koje će poticati njegov zdrav razvoj.
Cilj zajedničkog petogodišnjeg Programa suradnje između hrvatske Vlade i UNICEF-a je poboljšanje kvalitete života najranjivije djece u Hrvatskoj, čime bi se trebale osigurati strukturne i dugoročne promjene za djecu. Suradnja UNICEF-a i Vlade RH uključuje programe i aktivnosti usmjerene na daljnji razvoj i jačanje sustava zaštite djece, zdravstvene skrbi, obrazovanja i razvoja vještina djece i adolescenata, s posebnim naglaskom na najranjivije i one koji odrastaju u riziku od socijalne isključenosti, poput djece u alternativnoj skrbi, djece s teškoćama u razvoju, djece romske nacionalne manjine, djece migranata, djece s problemima u ponašanju i djece koja žive u siromaštvu.
Više od 1400 djece u Hrvatskoj odrasta u institucionalnoj skrbi, a njih više od 3200 razdvojeno je od svojih obitelji, odnosno roditelja. S tim se izazovima suočavaju brojne zemlje u Europi.
– Obitelj predstavlja prirodnu sredinu za razvoj djeteta i odrastanje u instituciji ne može zamijeniti obiteljsko okruženje. Djeca koja odrastaju u institucijama često nose dugoročne posljedice kroz život. Stoga UNICEF zagovara i podržava unapređenje sustava alternativne skrbi kako bi se smanjilo razdvajanje obitelji, pružila adekvatna podrška i poboljšala socijalna skrb, zdravstvo i obrazovanje. Naš je cilj osigurati djeci kvalitetnu skrb u obiteljskom okruženju, povećati dostupnost usluga u zajednici namijenjenih djeci i obiteljima te podržati djecu koja napuštaju skrb u njihovu prijelazu u samostalan život – govori predstojnica.
UNICEF u Hrvatskoj godinama provodi brojne aktivnosti usmjerene na podršku djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima. Uz opremanje senzornih kabineta i stručnu podršku koju je UNICEF pomogao osigurati, tu je i pilot-projekt u dvije bolnice u Hrvatskoj koji se fokusira na korištenje potpomognute komunikacije, kako bi se olakšao boravak djece s razvojnim teškoćama. Prevencija nasilja nad djecom i među djecom jedan im je od prioriteta.
Sve važnija tema postaje prekomjerna tjelesna masa i debljina među djecom, što je rastući problem u razvijenim zemljama. Trećina učenika osnovnih škola ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, što ima dugoročne zdravstvene posljedice. Stoga je UNICEF s partnerima započeo rad na promociji pravilne prehrane i prevenciji debljine od najranije dobi. Svjesni su i da mentalno zdravlje adolescenata postaje sve veći izazov.
Njihov program "Škole podrške" pomaže učenicima osnovnih i srednjih škola u izgradnji emocionalne otpornosti i razvoju socio-emocionalnih vještina. Istodobno, programom UPSHIFT razvijaju se vještine 21. stoljeća kod adolescenata kako bi ih to pripremilo za buduće izazove. Rade i na zaštiti djece u digitalnom okruženju u sklopu Dana medijske pismenosti, pružajući edukativne materijale za učitelje i roditelje.
– Danas djeca odrastaju u okruženju izuzetno brzih društvenih promjena, koje su u velikoj mjeri rezultat digitalne revolucije. Odrastaju u dva paralelna svijeta, digitalnom i stvarnom, i suočavaju se s mnogim izazovima. Istraživanja pokazuju da djeca i mladi ljudi razmišljaju o utjecaju moderne tehnologije na njihov život. Svjesni su da je ona korisna, ali također i da može imati negativne posljedice. Većina njih smatra da previše vremena provode na društvenim mrežama, a trećina ih osjeća stres, usamljenost, zavist ili niže samopoštovanje zbog sadržaja na društvenim mrežama. Sve veći postotak srednjoškolaca vjeruje da njihov način korištenja digitalnih tehnologija negativno utječe na njihovo učenje, kvalitetu slobodnog vremena te fizičko i mentalno zdravlje. Polovina učenika 7. razreda osnovne škole zabrinuta je zbog nasilja na internetu. Većina djece i mladih želi više obrazovanja o medijskoj pismenosti. UNICEF provodi mnoge programe i inicijative kako bi ih podržao u digitalnom okruženju i razvio njihovu medijsku pismenost – navodi predstojnica.
U sklopu Dana medijske pismenosti, od 2018. do danas, UNICEF i Agencija za elektroničke medije uključili su više od 100 tisuća djece, adolescenata i odraslih u obrazovne aktivnosti u vrtićima, školama, knjižnicama i drugim institucijama. Portal medijske pismenosti koristi stotine tisuća korisnika u Hrvatskoj.
– Postoji poznata univerzalna izreka Mahatme Gandhija: "Prava mjera društva može se pronaći u načinu na koji se ono odnosi prema svojoj djeci." Prije usvajanja Konvencije o pravima djeteta nije bilo širokog prihvaćanja osnovne povezanosti između dobrobiti djece i snage društva u kojem odrastaju. Usvajanjem Konvencije, prije 35 godina, cijeli svijet se složio u tome kako bi svijet za djecu trebao izgledati – Svako pravo, za svako dijete – što znači da svako dijete treba imati hranu, dom, obiteljsku skrb, obrazovanje, zaštitu i prilike za rast i budućnost. Konvenciju o pravima djeteta potpisalo je 196 zemalja, uključujući Hrvatsku, čineći je najbrže i najšire prihvaćenim ugovorom o ljudskim pravima u povijesti. Ona je putokaz i glavna vodilja za ostvarivanje prava svakog djeteta i referentna točka kojoj bismo se uvijek trebali vraćati kako bismo provjerili gdje stojimo što se tiče ostvarivanja i zaštite dječjih prava. Konvencija o pravima djeteta transformirala je živote milijuna djece i ostaje naš kompas za suočavanje s kompleksnim izazovima s kojima se susrećemo. Tijekom posljednja tri desetljeća postignuti su impresivni rezultati za djecu. Globalna stopa smrtnosti djece mlađe od pet godina smanjila se za 60 posto – ističe.
Izazova, ipak, i dalje ima pregršt. Jedno od petero djece u Europskoj uniji danas živi u riziku od siromaštva i društvene isključenosti, što može trajno utjecati na djecu, ugrožavajući njihovo zdravlje, obrazovanje i buduće prihode, kao i njihovu sposobnost da postignu svoj puni potencijal u odrasloj dobi. Budućnost djece diljem svijeta neizvjesna je ako se odmah ne poduzmu mjere za zaštitu njihovih prava, upozorava UNICEF u svom najnovijem izvješću "Stanje djece u svijetu 2024.: budućnost djetinjstva u svijetu promjena". Analizira se u njemu utjecaj triju ključnih globalnih megatrendova – demografskih promjena, klimatskih i ekoloških kriza te naprednih tehnologija – na živote djece te na izazove i prilike za djecu do 2050. i nakon toga. Djeca se, istaknuto je, već suočavaju s ozbiljnim prijetnjama, od klimatskih katastrofa do opasnosti u digitalnom okruženju. Prema izvješću, u razdoblju od 2050. do 2059. klimatske i ekološke krize bit će još raširenije, s osam puta više djece izložene ekstremnim toplinskim valovima, tri puta više djece izložene velikim poplavama rijeka te gotovo dvostruko više djece izložene velikim požarima, u usporedbi s početkom 21. stoljeća.
Istodobno, Izvješće naglašava da napredne tehnologije – poput umjetne inteligencije (AI) – nude i prilike i prijetnje za djecu koja već koriste AI integriranu u aplikacije, igračke, virtualne asistente, igre i obrazovne softvere. Međutim, digitalni jaz ostaje velik. U 2024. godini više od 95 posto ljudi u zemljama s visokim prihodima ima pristup internetu, u usporedbi s oko 26 posto u zemljama s niskim prihodima.
Izvješće donosi i dobre vijesti. Očekuje se porast očekivanog životnog vijeka pri rođenju. Predviđa se, također, i nastavak poboljšanja u pristupu obrazovanju, pri čemu će gotovo 96 posto djece globalno završiti barem osnovno obrazovanje do 2050-ih, u usporedbi s 80 posto 2000-ih.
Vratimo se u Hrvatsku. Kakvo je stanje dječjih prava u našoj zemlji?
– Danas je jedna od šest osoba u Hrvatskoj dijete ili adolescent, dakle 662.000 djece živi u Hrvatskoj. Oni su budućnost, a način na koji žive i odrastaju trebao bi biti od ključne važnosti za sve nas. Svako dijete je dragocjeno. Od usvajanja Konvencije o pravima djeteta, Hrvatska je ostvarila velika ulaganja i napredak za djecu, što je također prepoznato u UN-ovu Odboru za prava djeteta. Tijekom posljednjih 35 godina svijest o dječjim pravima znatno je napredovala, a mnogo se učinilo kako bi se ta prava zaštitila. Hrvatska se ubraja među najrazvijenije zemlje prema općim pokazateljima dobrobiti djece. Ima dobre pokazatelje u vezi s brigom o novorođenčadi i nisku stopu smrtnosti djece mlađe od pet godina, kao i izuzetno nisku stopu smrtnosti žena tijekom trudnoće, poroda i postporođajnog razdoblja. Isto tako, ima izuzetno nisku stopu zastoja u rastu koji se inače događa zbog nepravilne prehrane u prvim godinama života. Sve javne rodilišne bolnice u Hrvatskoj postigle su status "Rodilišta prijatelji djece". Prema tim kriterijima, Hrvatska je među najboljim zemljama u svijetu. Stopa upisa u osnovne škole gotovo je 100 posto. Stopa djece u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti smanjila se u posljednjih 10 godina s 29 na manje od 17 posto – iznosi Luisa Brumana.
Unatoč mnogim naporima i pozitivnom razvoju, dodaje, nejednakosti među djecom i dalje su visoke i još ima mnogo posla kako bi se poboljšali uvjeti života djeci koja su u najtežoj situaciji.
– Rizik od siromaštva veći je kod djece s razvojnim teškoćama, djece u kućanstvima s jednim roditeljem ili skrbnikom (iznosi 37,5 posto, što je najviša stopa u posljednjih 10 godina), te kod djece iz romskih obitelji u središnjoj i sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji. I dalje postoje velike razlike u pristupu uslugama za djecu, ovisno o tome gdje ona žive i uvjetima u kojima odrastaju – djeca s teškoćama u razvoju, kao i djeca iz najsiromašnijih obitelji, osobito u ruralnim područjima, često nemaju priliku pohađati vrtić. Stopa upisa u predškolski odgoj u Hrvatskoj iznosi od 87,5 posto, što je ispod EU prosjeka od 95 posto, uz velike regionalne razlike – navodi naša sugovornica.
Tko su najranjivija djeca na koja se UNICEF fokusira u Hrvatskoj?
– To su djeca s teškoćama u razvoju, djeca bez adekvatne roditeljske skrbi i ona izložena nasilju, djeca u institucionalnoj skrbi, djeca koja žive u udaljenim ruralnim područjima, te djeca migranata i osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama. Ta su djeca izložena većem riziku od toga da budu "izostavljena i zaboravljena", da ostanu u "zatvorenom krugu" nepovoljnog položaja, jer se često suočavaju s preprekama koje sprečavaju njih i njihove obitelji da budu sigurni i stabilni, a nemaju adekvatne životne uvjete u kojima bi se djeca mogla razvijati i odrastati kao ravnopravni članovi društva. Na temelju podataka i uvida diljem Hrvatske saznajemo koja djeca najviše trebaju podršku, a ponekad su ta djeca "skrivena" u malim postocima ili "iza" prosjeka koji su relativno dobri u razvijenoj zemlji poput Hrvatske. Iako se manje djece i mladih u Hrvatskoj i drugim razvijenim zemljama danas suočava s materijalnim egzistencijalnim problemima i imaju bolji pristup potrebnim uslugama kao što su obrazovanje i zdravstvena skrb, nejednakosti su još uvijek vrlo izražene i ranjivost se mijenja. Djeca se suočavaju s novim izazovima modernog doba i trebaju našu podršku, i to što prije, jer priliku za odrastanje imaju samo jednom – zaključuje.
