Zamislite da perete automobil u svome dvorištu i da vam dođe netko i počne vas vrijeđati na rasnoj, vjerskoj, svjetonazorskoj ili bilo kojoj drugoj osnovi, izvadi pištolj i ustrijeli vas u ruku uz riječi: “Gubi se iz moje zemlje!”.
Upravo se to dogodilo jednom američkom Sikhu u predgrađu Seattlea. Ustrijelio ga je drugi Amerikanac koji je smatrao da je zato što je Sikh i izgleda malo drukčije, manje vrijedan i “manje” Amerikanac od njega. Primjer je to zločina iz mržnje o kojima svakodnevno izvješćuju mediji. Bilo da se radi o upucanom Sikhu u SAD-u, ratu u Siriji ili Jemenu, Brexitu, izborima u Francuskoj ili Nizozemskoj, paradi ponosa u Moskvi, o terorizmu ili proglašavanju Meksikanaca rođenim zločincima i silovateljima... Kada se s tih pojava oljušte svi slojevi, ono što se u jezgri pronađe uvijek je patološka mržnja koje u posljednje vrijeme ima u vrlo zabrinjavajućim količinama. Odakle ljudima potreba da demoniziraju one koji misle drukčije od njih, koji su druge vjere, nacionalnosti, seksualne orijentacije... Odakle potreba da se jedna grupa samoproglasi nositeljem apsolutne istine i da sve one koji se ne uklapaju u te njezine skučene okvire proglasi neprijateljima koje treba eliminirati, maknuti iz društvenog života pa čak i fizički likvidirati?
Ti grupirani mrzitelji u najboljem slučaju samo su zavedeni nekom ideologijom o kojoj u osnovi malo znaju i ne shvaćaju je, a u najgorem slučaju takve grupe pretvaraju se u nešto što bismo bez ikakvih ograda mogli nazvati pravim zlom. Papa Franjo pokušava ljude izbaciti iz toga kolopleta mržnje, a jedna od njegovih izjava koja je najdublje pogodila ovu temu ona je kojom je poručio da je bolje biti pošteni ateist, nego lažni vjernik i katolik. Papa je vrlo jednostavan – poslodavac ateist koji dobro plaća svoje radnike, poštuje ih i brine se o njihovoj dobrobiti u osnovi je puno bliži Isusovu nauku od poslodavca katolika koji nedjeljom dolazi na misu, a radnim danom čini sve da što manje plati svoje radnike, da ih maksimalno iskoristi i ponizi. Iako zbog toga neki tradicionalni vjernici bjesne na papu i smatraju ga izdajicom, drugi u njemu vide čovjeka koji je itekako razumio o čemu je Isus govorio prije dva tisućljeća. Kada se izuzme Islamska država, koja je trenutačno jedna od najradikalnijih grupacija utemeljenih na mržnji prema onima koji ne razmišljaju i ne žive kao njezini članovi, posljednjih mjeseci Turska je postala pravo ratno poprište na kojem sultan Erdoğan razvija ekstremne oblike mržnje prema svima koji ne misle kao on. A u cijeloj toj priči, koja bi mogla vrlo tragično završiti, najtragičnije je to što on ima moć da se na sve moguće načine obračuna sa svojim neistomišljenicima. I u Hrvatskoj događaju se slične stvari. Iako se zasad sve svodi na verbalne napade, pitanje je trenutka kada će netko, pročitavši moje ime ili ime nekih mojih kolega u nekom od mrziteljskih medija, uzeti, pištolj ili bejzbolsku palicu i krenuti u obračun.
Ne, ne mrzim ih. Nikako! Za mene su svi oni samo uskogrudni kukavice!
>> Jesu li u odgoju 19-godišnjeg mrzitelja pogriješili samo roditelji?
Zamislite da ste građanin Njemačke na bozicnom sajmu sa svojim djetetom i onda zacujete skripu guma i veliki kamion kako gazi sve oko sebe. Uz poludivlje uzvike netko vice iz kamiona i pregazi desetke ljudi dok ga netko ne likvidira. Gazi ih samo zato sto su drugacije vjere, narodnosti i pogleda na život. E sad, zamislite da postoji novinar 'lijeve' orijentacije koji ce napisati da su takvi ljudi u kamionu odraz islamskog drustva, njegovih shvaćanja vrijednosti i njegovih ciljeva. Naravno da je nemoguće zamisliti. Bit će navedeno da je ovo izolirani slucaj i da to nema nikakve veze s toplim narodima koji slijede islam. Čak mi je to i jasno. Izolirane mrzce nemoguce je izbjeci... Ali ono sto istinski smeta je da ovako propucana ruka, da grafit na Crkvi, da naljepnica 10*10 cm na autobusnom stajalistu nije nikad naveden kao izolirani slucaj finog ugodnog domicilnog naroda vec je prikaz sovinizma, nacionalizma i kolektivne mrznje koja samo ceka pravi trenutak da ostavi novi krvavi trag kao prije 70 godina prema svima drugacijima.. Zasto tada nema individualizacije. Zasto je tada krivo drustvo, parlament, predsjednik,svatko ziv, dok kod gazenja kamiona nije kriv 'zatucano drustvo', drustvo zadojeno mrznjom i sl? Frsutracija se javlja kad vidis da je nesto nepravedno a ne mozes nista napraviti. A mediji i ovakvi novinari zbilja povećavaju razinu frustracije. Stanje u Turskoj usporediti sa stanjem u Hrvarskoj je, čak i uz najveću novinarsku/spisateljsku slobodu zbilja ružno... U situaciji gdje je morbidna naljepnica i grafit s jedne strane, te prica o 10% manjoj plaći za žene najveća razlog debata takva ista zemlja uspoređuje se sa zemljom gdje pravo žena na bilo što iščezava, gdje se doslovno likvidira sve one koji ne misle isto, gdje se provodi cistka na poslovima cak i kad se sumnja da niste odani predsjedniku, kad se ubojstvo iz časti prakticno legalizirano..... Ovakav tekst stvarno ne sluzi na cast ni novinaru ni intelektualcu u vama...