Nemojmo se zavaravati, od istine se ne može pobjeći, ostvario se jedini mogući scenarij za pobjedu Zorana Milanovića - da ga desnica dovede na vlast. To reći ne znači nužno prokazati bilo kojeg posebnog "krivca" na "desnici" za takav ishod, jer unaprijed je bilo jasno: ako se desno od centra podijele glasovi, Milanovićeve šanse dramatično rastu. Uz sve to, te onako neuvjerljiv nastup na sučeljavanjima, zapravo u HDZ-u mogu biti zadovoljni rezultatom, jer njihova kandidatkinja ipak je osvojila većinu u 12 županija. U svjetlu predstojećih parlamentarnih izbora, to im ipak pruža neku nadu da nije sve izgubljeno.
Sve je bilo jasno u nedjelju u 16.45 kad su objavljeni podaci o izlaznosti. Očito je bilo da je rast izlaznosti u Slavoniji i Dalmaciji, tamo gdje je Kitarović mogla očekivati najbolji rezultat, u prosjeku bio 2-4 postotka niži nego u daleko napučenijim županijama u središnjoj Hrvatskoj. Milanović možda nije pobijedio u Afganistanu i u djedovskim Glavicama kod Sinja, ali je rasturio čak i u Špičkovini (da ne spominjemo susjedni Zagreb), a vjerojatno bi pobijedio i u Prnjavoru kao što je pobijedio u Bruxellesu - da je tamo bilo izbornog mjesta.
Dakle, "desnica" je posve očito pobijedila samu sebe. Kad to kažem, ne pokušavam nimalo umanjiti Milanovićevu pobjedu, jer i ta činjenica je sastavni njezin dio i to treba poštivati. Ako ćemo tražiti krivca, kao prva "kriva" je predsjednica koja je izdala samu sebe, oonakvu kakvom se predstavljala u prve tri godine mandata, s čime je duboko razočarala i neke svoje najvjernije birače. Upravo među onima koji su se donedavno najviše zaklinjali u nju, treba tražiti veliki dio birača koji su u nedjelju reagirali samouništavajućim bijesom ostavljenih ljubavnika.
"Kriv" je, naravno i Andrej Plenković, jer ljutnja projicirana na Kolindu zapravo je najvećim dijelom usmjerena prema njemu. Kolinda je jednostavno morala nastradati kao kolateralna žrtva, već po uobičajenom pravilu palca, kao kad američki predsjednik tijekom mandata izgubi podršku u Kongresu. Ovo je biračima bio još jedan od načina da Plenkoviću pošalju poruku i da pokušaju udariti gdje boli.
Na koncu, "kriv" je i Miroslav Škoro, koji je zakucao porukom koja se svodi na to da nam prvo treba biti gore da bi nam bilo bolje. No, za sveglavno pitanje ne bi trebalo biti tko je više ili manje “kriv”, nego jesu li odnosi toliko zatrovani da će za nekoliko mjeseci konstruktivna suradnja na desnici postati jedva moguća? Bacanje svih aduta na kartu rasula u HDZ-u nakon poraza Kitarović moglo bi se lako pokazati kao račun bez krčmara. Već sam prije govorio da je veća vjerojatnost da će baš Milanovićeva pobjeda dovesti do samoobrambene konsolidacije u HDZ-u, nego do rasula. U HDZ-u postoji prirodni nagon svrstavati se iza aktualnog vođe u trenutku kad se pojavi zajednički neprijatelj. Plenković je daleko od toga da bi bio na sigurnom, no prvi sastanak Nacionalnog vijeća HDZ-a upravo to nagovještava.
Beskompromisnost koju je pokazao dio desnih glasača zapravo dovodi do toga da se u HDZ-u ponovno u zebnji pitaju je li uopće moguće imati pouzdanog partnera u njima ili bi mogli upasti u još jednu mostovsku klopku. Jasno je da zapravo Plenković odavna nema niti će sad imati prostora da bilo kakav "povratak udesno", što god to značilo. HDZ se našao ukopan tu gdje jest i tek će razvoj događaja pokazati imaju li više ikakav koalicijski potencijal ili nemaju.
Što god netko mislio o Milanoviću, njega su birači izabrali i sad mu treba pružiti priliku postati dobar predsjednik na dobro svima. Plenković mu najavljuje tvrdu kohabitaciju, no to je rizično i mogao bi se lako poskliznuti, jer Milanović će moći zagaziti mnogo dublje u suverenističke vode no što će to moći sebi dopustiti sam Plenković, koji bi tako lako mogao upasti u ofsajd zamku i naglo se naći barem prividno još ljevije nego što ga sad optužuju. Kao "lijevi suverenist", Milanović bi isto tako s lakoćom mogao poharati i Škorine pozicije. Plenkoviću bi jedini izlaz mogao biti u nacionalnim izborima prije unutarstranačkih.
Krešo Beljak je već objavio recept koji se u nedjelju još jednom dokazao pouzdanim i koji će se gotovo sigurno realizirati i na sljedećim izborima za Sabor - ponovno ujedinjavanje svih snaga na "ljevici". S druge strane centra, mogao bi se pak ponoviti golem rasap glasova. Sve je još uvijek posve otvoreno i sve je moguće, no moćan vjetar u leđa koji je iz pozadine pogurao Milanovića, jednako tako dosljedno za sada puše prema jedinom mogućem scenariju koji u Hrvatskoj na vlast može dovesti Veliku koaliciju.
VIDEO Andrej Plenković o izbornom porazu
Ljudi moji, tko će slušati Milanovica 5 godina??