Uvijek mi je mrvicu draži bio stariji mu brat Željko, bolji je malonogometaš. Igrao sam i s jednim i s drugim, s Joškom još davno, krajem 80-ih “haklali” smo za caffe bar Berekin dragog prijatelja Joze Parčine. Bila su to neka davna stara dobra vremena, tada je Jela bio ljubimac Hajdukovih navijača...
U njegovu Solinu zvali su ga Jole, nekad i Zele, po starijem bratu. Jela je uvijek je bio drugačiji, posebniji, s nekim svojim poluciničnim smislom za humor.
U ono vrijeme, kada je odlazio iz Hajduka u Dinamo, davne 1993., bio je to šok za navijače bijelih. Nikada mu to nije oprošteno, njegov odlazak iz Poljuda u Maksimir izazvao je veću buru od prelaska Nike Kranjčara iz Dinama u Hajduk. Sa 16 godina i 9 mjeseci Jeličić je kao velika nada, kao buduća zvijezda Hajduka, debitirao još 1987., da bi na kraju doživio sudbinu izdajnika.
– Kada smo trebali produljiti ugovor, Vedran Rožić i Iko Buljan govorili su mi “gdje ćeš u Dinamo, ti si dijete Hajduka”. Ja njima objašnjavam da sam četiri godine igrao besplatno, a oni meni “ti si dijete Hajduka”. Dobio sam dijete, obitelj je bila tu... Postoje neke stvari u životu na koje nisam ponosan, ali ne kajem se što sam otišao u Dinamo. Odabrao sam taj put, stao sam iza njega. Hajduk je za mene dobio 350 tisuća njemačkih maraka, a od Asanovićeva prelaska u Metz klub je dobio 100 tisuća DEM više. Da se vratim, bio sam spreman pristati igrati besplatno, samo s fiksnom odštetom ako dođe inozemna ponuda. Ali, na polovičan ugovor i da ne mogu otići kad želim, e, na to nisam htio pristati.
U Dinamu za 200 tisuća maraka
Otišao je kao najplaćeniji igrač Dinama, u to vrijeme Jeličić je u Maksimiru dobio senzacionalne uvjete.
– U Dinamu sam potpisao četverogodišnji ugovor, imao sam 150 tisuća maraka plus 50 tisuća za plaće. Za usporedbu, tada je u Dinamu bio najplaćeniji Dražen Ladić sa 60 tisuća maraka godišnje, a u Hajduku Slaven Bilić s 50 tisuća maraka godišnje.
U Maksimiru je i tada glavnu riječ vodio Zdravko Mamić.
– Mamić je najzaslužniji za moj dolazak u Dinamo, on je u to vrijeme bio direktor. Inzistirao je da dođem, bilo je tu svega, često se sjetimo pregovora i smijemo se. Nisam imao menadžera, tada se o mojoj karijeri brinuo Jurica Jerković, ali nije tada bio sa mnom. On je uložio novac u mene, a ja sam mu to trebao vratiti, uz postotak, kada me proda u inozemstvo. Nikada me nije prodao u inozemstvo, a mi smo se nagodili, ja sam mu jedan dio platio i raskinuli smo ugovor.
Puno je onih koji mu zamjeraju slavlje kada je igrao s Dinamom u Poljudu.
– Da sam imao zrelost, to nikada ne bih napravio. Ne tražim opravdanja, ali vrlo je teško ostati normalan. Šest mjeseci prije umrla mi je majka, cijeli stadion mi psuje sve živo, a ja odoh slaviti s dvadesetak navijača Dinama. Danas mi je to smiješno, da mogu, vratio bih vrijeme. Ne zbog navijača, već zbog poštovanja prema Hajduku.
Uvijek je bilo zanimljivosti oko tih odlazaka iz Hajduka. Jeličić je prepričao jedan detalj kada je kao mladi igrač Hajduka iz prve momčad vraćen u juniore.
– Jedini od svih Hrvata igrao sam za reprezentaciju Jugoslavije do 18 godina, igralo se nekakvo prvenstvo Balkana. Izašao je tada tekst u beogradskom Sportu s naslovom “Dete Hajduka želi u Zvezdu”. Naravno, to nisam nikada rekao, ali kada sam se vratio u Split, tadašnji trener Pero Nadoveza mi je rekao “mali, javi se Sliši”. To je značilo da se iz prve momčadi vraćam u juniore za koje sam igrao tu cijelu sezonu.
Kakav je današnji Hajduk?
– Teško mi je gledati Hajduk trenutačno. Ne mislim tu na momčad i rad Igora Tudora, veselim se mladim igračima i ovome što se događa s momčadi. Ali, organizacija kluba, financije, sve je to na lošoj razini. Hajduk ima odlično ozračje, super navijače, to je ono što Dinamo nema. Velika je stvar što su smanjeni dugovi, plaćeni, ali što kada se dođe na nulu? Hajduk u devet sezona nije osvojio prvenstvo, tek dva kupa, to nikoga u Hajduku ne može i ne smije zadovoljiti.
Dojam je da se dosta luta u kadroviranju igrača. Posebno u dovođenju.
– Uz dužno poštovanje, da je situacija normalna, teško bi mnogi dobili priliku. Većina ovih stranaca ne bi došla, ne u Hajduk, nego u grad Split. Ovo što radi Tudor s momčadi kakvom ima pravo je čudo, zato ga treba sačuvati. Tima, Iluridze, Bukva... Oni u neko drugo vrijeme ne bi mogli prići Hajduku. Anđelković, ma gdje će on igrati u Hajduku!
U Poljudu stalno ističu, tako je već godinama, da nisu u ravnopravnom odnosu s Dinamom.
– Odnos Hajduka i Dinama nikada nije bio ravnopravan, uvijek je Dinamo na neki način bio privilegiran. Dinamo je posložio hijerarhiju u hrvatskom nogometu, što je užasno. Ali, ako ljudi ovdje misle da su jedini problemi Hajduka Zdravko Mamić i delegiranje sudaca, onda su u krivu. Trebaju biti frustrirani zbog toga jer to nije pošteno, ali ako misle da je to jedini problem, onda su u problemu i nikada neće izaći iz njega. Pa i u Tuđmanovo vrijeme Hajduk je bio prvak, a Dinamo je i tada imao privilegije.
Heroj je Bukle, a ne Bego
I u Dinamu se sada svašta događa. Četvorka iz one generacije 1997. u kojoj je igrao i Jeličić - Silvio Marić, Tomo Šokota, Dario Šimić i Igor Bišćan - traže odlazak Zdravka Mamića, traže izbore u Dinamu po principu “jedan član - jedan glas”.
– Apsolutno ih poštujem, to su moji prijatelji, suigrači. Ali, u ovu akciju ušli su potpuno nepripremljeni. Moraš znati s kim se boriš, Mamić je šest mjeseci ispred svih. Oni pričaju o članarinama, brojkama... Jesam za demokratske izbore, ali pod kojim uvjetima, koliko članova, koliko dugo moraš biti član, tko je protukandidat, kakav mu je program, sponzori, budžet, financijska konstrukcija. Znate kako ja vidim razvoj situacije? Dinamo će ići u privatizaciju.
Posljednji derbi Dinamu je donio potvrdu još jedne titule prvaka.
– Dinamo je bio nadmoćan, ne sjećam se utakmice u kojoj je Hajduk bio toliko nemoćan.
Glavna tema ipak nije bio nogomet, već dvoboj Mamića i Bege.
– Tužno mi je i smiješno da je najvažniji detalj derbija bio dvoboj Ive Bege i Zdravka Mamića. Ma u 65. minuti trebalo je sa stadiona odstraniti njega i Ljubu Pavasovića Viskovića, svašta su vikali jedan drugome. Da se tako postupilo, onda ni kasnije ne bi bilo tog incidenta kada je Mamić slavio pobjedu. Isto kao što su Brbić i Pavasović slavili onaj gol Maglice u Maksimiru, još ga slave. Ma ne mogu stati na Mamićevu stranu, svi znamo za njegove incidente. Šjor Ivo Bego uvijek mi je bio simpatičan, ali ima više mečeva nego Mirko Filipović. I sad je on heroj. Ma, kakav heroj! Heroj je Ivica Hlevnjak Bukle, koji je spasio navijača Dinama da ga ne pretuku.
Dotaknuli smo se i reprezentacije. Hrvatska u Brazilu?
– Sjajan rezultat, sad me zanima kako će Niko Kovač pripremiti te utakmice, kako nogometno razmišlja. Bio sam s njim na nogometnoj akademiji, bojim se samo da ne bude veći Nijemac od Nijemaca. Njegovi nogometni pogledi za sada su mi u redu. Ali, ne može najvažniji kriterij za poziv u reprezentaciju biti test izdržljivosti i test laktata u krvi.
Bit će zanimljivo sačekati Kovačev popis putnika. Puno je onih koji smatraju da treba voditi nekoliko mladih igrača.
– Španjolski nogometni savez ima pravilo da izbornik bira 20 igrača, a savez trojicu za budućnost. Ali, kod nas bi se odmah sve svelo na pritiske Dinama ili Hajduka, odnosno koga god bi Kovač pozvao, rekli bi da je potpao pod pritisak.
HNL nam mora biti baza
Kako stvari stoje, na Kovačevu popisu bit će malo igrača iz domaće lige. I nakon derbija izbornik je rekao da nije imao što vidjeti.
– Hrvatska liga mora biti baza, neću govoriti o imenima. Niko je nakon derbija rekao da nije imao što vidjeti. Pa, od Eduarda, kojeg volim najviše na svijetu, otkako se ozlijedio, nisam ništa vidio. Mogao bih još petoricu nabrojati koji ne igraju, pa ih ne možeš ni vidjeti.
Jeličić smatra da puno toga ovisi o igračima. Tako je bilo i s izborničkim danima Igora Štimca.
– Za sve što se događalo najodgovorniji su igrači. Zar je Slaven Bilić u onim dodatnim kvalifikacijama s Turskom u dva tjedna, nakon Grčke, napravio igrače lavovima! Oni su se skupili. Ista stvar je bila s Islandom, imali smo sreću da smo ih izvukli. Bog nas je pogledao i otišli smo u Brazil.
>> Jeličić: Igrači ne žive za Dinamo
..."pakleni nogometaš"? Ma daj, Maršiću, saberi se! A i komentiranje tipa "lopta je okrugla, utakmica traje 90 minuta, u nogometu je sve moguće" + sama statistika, postoji samo na hrvatskim (prodanim) kanalima!