Sirijski predsjednik Bašar al Asad koji je vladao željeznom rukom druga je generacija autokratske obiteljske dinastije koja je držala vlast više od pet desetljeća, a njegov nestanak usred munjevitog napredovanja pobunjenika signalizira zapanjujuću izmjenu moći u strateški vitalnoj bliskoistočnoj naciji, piše CNN. Asad je poznat po brutalnoj vladavini nad Sirijom, koja je od 2011. razorena građanskim ratom koji je opustošio zemlju i pretvorio je u leglo ekstremističke skupine IS, dok je izazvao međunarodni rat i izbjegličku krizu koja je dovela do raseljavanja milijuna ljudi iz svoje domove.
Rat je počeo nakon što je Asadov režim odbio pokleknuti pred masovnim prodemokratskim prosvjedima te godine tijekom Arapskog proljeća, umjesto toga krenuvši u brutalno slamanje miroljubivog pokreta – ubijajući i zatvarajući tisuće samo u prvih nekoliko mjeseci. Asadove snage su od tada optužene za teška kršenja ljudskih prava i brutalne napade na civile tijekom 13-godišnjeg rata, uključujući korištenje kemijskog oružja protiv vlastitog naroda. Sjedinjene Države, Jordan, Turska i Europska unija na početku rata pozvali su Asada da odstupi s vlasti.
Ali režim koji je uvelike sankcioniran od strane Zapada i međunarodno izoliran držao se na vlasti do sada zahvaljujući potpori moćnih saveznika Rusije i Irana, te nemilosrdnoj kampanji protiv opozicije. Svjedočanstvo užasa tog režima bile su scene slavlja kada su pobunjeničke snage preuzele kontrolu nad sirijskim gradovima proteklih dana. Asad je preuzeo vlast na izborima bez protivnika 2000. nakon smrti svog oca Hafeza al-Asada, koji se izdigao iz siromaštva i vodio stranku Baath i preuzeo vlast 1970., postavši sljedeće godine predsjednikom zemlje.
Mlađi Asad odrastao je u sjeni svog oca, sovjetskog saveznika koji je vladao Sirijom tri desetljeća i pomogao promicanju manjinske alavitske populacije na ključne političke, društvene i vojne položaje. Poput sina koji ga je naslijedio, Hafez al-Asad nije tolerirao neslaganja odgovarajući raširenom represijom i povremenim ispadima ekstremnog državnog nasilja. Godine 1982. u gradu Hami koji su pobunjenici zauzeli ranije ovog tjedna vojska i obavještajne službe Hafeza al-Asada su pobili tisuće njegovih protivnika, okončavši ustanak koji je predvodilo Muslimansko bratstvo.
Kao drugi sin koji nije bio spreman preuzeti očevu dužnost, Asad je studirao oftalmologiju u Londonu sve dok njegov stariji brat Basel, koji je bio pripreman da naslijedi Hafeza, nije poginuo u prometnoj nesreći 1994. godine. Bašar al-Asad je tada stavljen u središte pozornosti i studirao je vojnu znanost, a kasnije je postao pukovnik u sirijskoj vojsci. Nakon očeve smrti u lipnju 2000., sirijskom parlamentu trebalo je samo nekoliko sati da promijeni ustav kako bi snizio dob za predsjedničku dužnost s 40 na Asadovu dob od 34 godine, što mu je omogućilo da naslijedi svog oca.
Činilo se da su mnogi promatrači u Europi i Sjedinjenim Državama ohrabreni novim predsjednikom, koji se predstavljao kao svježi, mladi vođa koji bi mogao dovesti do progresivnijeg, umjerenijeg režima. Asadova supruga, Asma al-Asad, s kojom se oženio 2000., bivša investicijska bankarica sirijskog podrijetla koja je odrasla u Londonu, pomogla je učvrstiti to stajalište. Ali nade Zapada u umjereniju Siriju potonule su kada je novi vođa ozadržao tradicionalne veze svoje zemlje s militantnim skupinama, poput Hamasa i Hezbolaha.
Zatim su prešli na direktnu osudu režima nakon što je brutalnom silom dočekao prodemokratski udar 2011. godine. U svibnju 2011. tadašnji američki predsjednik Barack Obama rekao je da je Asadov režim "odabrao put ubojstava i masovnih uhićenja svojih građana" i pozvao ga da vodi demokratsku tranziciju "ili se makne s puta". Asad je reizabran velikom većinom svakih sedam godina, posljednji put 2021. na izborima koje su SAD, UK, Francuska, Njemačka i Italija ocijenili "lažnim izborima".
Asadove snage bile su poznate po brutalnoj taktici tijekom građanskog rata koji je uslijedio nakon slamanja prodemokratskih prosvjeda 2011., kada se formirala naoružana opozicija sastavljena od malih milicija i nekih prebjega iz sirijske vojske. Godine 2013. inspektori UN-a za oružje objavili su "prekomjerne i neosporne" dokaze o upotrebi nervnog plina u Siriji.
Tadašnji glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon nazvao je napad od 21. kolovoza opisan u izvješću, koji se dogodio u predgrađu Damaska, “najgorom uporabom oružja za masovno uništenje u 21. stoljeću”. Sjedinjene Države su priopćile da je u napadu možda ubijeno više od 1400 ljudi, uključujući stotine civila. Sirijski dužnosnici opetovano su odbacili optužbe o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti.
kao gadafi hehehehehee pa tako ce i picoustasti vucko