INICIJATIVA Snježana Južak upozirila na nemili događaj u Klaićevoj

Djeca s iglama na rukama grubo istjerana na hodnik

30.10.2008.
u 16:56

Kako u dječjoj bolnici može raditi osoba kojoj smetaju djeca?! – ogorčeno se pita Snježana Južak, majka 6,5-godišnje Cassidy. Djevojčica je s još dvoje djece koja svaka dva tjedna u Klaićevoj bolnici primaju terapiju lijekovima putem infuzije grubo izbačena na bolnički hodnik.

- Ne mogu i ne želim razumjeti takav odnos prema djeci. Moja kći možda i ne razumije što se događa, i možda ju ne smetaju sažaljivi pogledi ljudi koji prolaze hodnicima i gledaju dijete na hodniku s iglom u ruci i sa stalkom na kojem visi boca infuzije, ali mene kao majku to silno smeta - govori Snježana vraćajući nas na ponedjeljak, 29. rujna, kada su se, kako kaže, na hladnim i bezličnim hodnicima Klaićeve bolnice ukazali portreti i nekih njezinih zaposlenika.

Doktorica se derala
- Po djecu je kao i svaki put do tada došla medicinska sestra i odvela ih u slobodnu prostoriju u kojoj su trebali primiti infuziju. Priča je uvijek ista, prije nego se počne s terapijom, prvo se sat i pol traži slobodna prostorija, a tek onda se dolazi po djecu. Kako su djeca ipak samo djeca, tako ona manja i ne razumiju što se događa, već za vrijeme terapije ponekad pjevaju, pričaju, traže sok, ponekad toalet, a katkad i previše zapitkuju... Ništa neobično za malu djecu. No, tog ponedjeljka je za vrijeme terapije došla liječnica u čiju ih je prostoriju smjestila medicinska sestra, i počela se derati da ima posla, da joj treba mira, da joj smeta galama itd... Ništa neobično, jer smo mi roditelji tu liječnicu već upoznali po nervozi i pitanjima što rade roditelji pokraj djece, zašto se djeca deru, zašto piju toliko tekućine itd... - govori Snježana. Ističe da je tog ponedjeljka dotična liječnica prešla granicu kulturnog ponašanja:

Bolnica drugi dom
- Nakon izderavanja da joj treba mira, djeca su sa stalcima na kojima su visile boce i sa iglama u rukama istjerana na hodnik. Mi roditelji smo ostali šokirani. Nije to bio mirni hodnik odjela, već hodnik kroz koji vode ulazna vrata na onkologiju i kroz koji non-stop netko ulazi i izlazi. A da bi primila infuziju, djeca moraju skinuti majice pa su sat i pol sjedila na propuhu, dok su prolaznici zapanjeno gledali u njih. Nikome nije bilo jasno, što rade djeca s infuzijama na hodnicima - prepričava Snježana, čijoj su kćeri bolnice postale drugi dom.

- Cassidy je svaki dan u bolnici ili ambulanti. Rođena je kao preživjela blizanka i, dok je bila još u trbuhu, bilo je jasno da će biti problema. Ima česte epileptičke napade, osteoporozu, problem s bubrezima, s jetrom. Njoj su bolnice doista postale drugi dom, jer ili je kod logopeda, ili na terapiji, ili elektrostimulaciji...Žalosno je ako uza sve svoje problema još bude nailazila i na ovakve situacije - kaže mama Snježana.


Ključne riječi

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije