Nakon što se mlada Kubanka pojavila pred televizijskim kamerama novoga Big Brothera, a potom se doznalo da je zatajila da je bila udana, sigurno će s još više pozornosti biti praćena u kući s vječito uključenim i budnim "teleekranima". Sigurno je da ta zatajena rupa u biografiji neće biti ni jedini ni najsitniji detalj svakodnevne i svakonoćne predstave koja se događa u kući Velikog brata.
Kao i u svemu ostalom od godišnjeg uvoza rajčica do prvenstva u vaterpolu interes je puka i ovdje od velikog do nikakvog. Dio nacije znatiželjan večerima će sjedati pred svoje ekrane da bi doznao što se zbiva iza zidova dobrovoljna zatočeništva. Dio će s prezirom i s indignacijom otkloniti svaku pomisao da nešto takvo uopće pogleda. Dio pak puka niti zna niti ga zanima što se zbiva unutar BB zidova niti ima interes za javnu jeku tih zbivanja. No treće okupljanje kandidata koji se žele neprestance javno pokazivati i ushiti mladih s kojima su dočekani prije ulaska u kuću pokazuju da BB vrijednosna matrica traje.
Prvo je "natjecanje" možda pokazalo da je mnogima simpatičan "dobri dečko iz susjedstva" koji sve rješava sistemom "lako ćemo", samouvjeren da je njegova realnošću nemotivirana ležernost sigurno vrijedna milijuna. Saša Tkalčević je ostao upamćen po tome što je obnovio mišljenje da je u životu najvažnije imati sreće, stav tako čest u našem društvu. Postigao je maksimalnu cijenu. Ako je Saša Tkalčević potvrdio neke stare i nove vrijednosne sudove hrvatskog društva, Hamdija Seferović je pak srušio neka dotadašnja mišljenja i uvjerenja. Pokazalo se da tradicionalni "odnos prema Ciganima" ne postoji onako kako se to do tada mislilo, da je svjetsko trendovsko toleriranje različitosti i hrvatsko.
Da je rasizam dominantni stav hrvatskog društva, jedan Rom, ma koliko bio simpatičan, zreo i bistar, sigurno ne bi pobijedio. Osebujnost u rasističkom okružju nije bila dovoljna da se prihvati čak ni genij. Heinrichu Heineu su paljene knjige, a Albert Einstein je morao u emigraciju. No, ni Hamdija Seferović ni Saša Tkalčević nisu ostali trajni dio glamura u kojemu su sudjelovali i koji je oko njih stvaran. Industrija zabave na njima je sjajno zaradila pa su njihovi milijuni tek mrvica goleme zarade velikog biznisa. Rečeno riječima oca Velikog brata Georgea Orwella, dok hrvatski "proli" uživaju i izvikuju u čast Velikog brata, promicatelji i podupiratelji te masovne strasti sjajno zarađuju. Veliki brat nas ne motri i ne kontrolira kao u 1984., u Orwellovoj antiutopiji danas je ta kontrola misli puno suptilnija. Dio je to Orwellove negativne utopije koji se ostvario.
I samo ime televizijske motrionice svjedoči o Orwellovoj prisutnosti. Tko je sponzor ovogodišnjeg Velikog brata? T-Com? A kako se u velikobratovskom novogovoru, u kojem se riječi skraćuju do gubljenja svoje biti, zvao sustav Telekomunikacija? Telekom! I je li tip zabave koji nam se kao "naš izbor" nudi puno kvalitetniji nego što je Orwell predviđao da će se nuditi antiutopijskim prolima? Globalni Veliki brat, puno obuhvatniji od Orwellova, danas nam diktira sve od toga što ćemo jesti do toga koga ćemo obožavati.
Svi smo mi njegovi potomci. Djevojke i mladići koji su i ove godine došli općinstvu izložiti svoju anonimnost kako bi je pretvorili u najčešće bezrazložnu prepoznatljivost dio su toga planetarnog trenda. Možda samo mrvicu više od nas koji ih gledamo, ili ne gledamo. U kući-izlogu zbog nereprezentativnog uzorka sad je sve još i realnije. Vjerojatno se tom nereprezentativnošću želi pojačati kult mladosti, globalno nametnuta potreba da se bude jedino lijep i mlad. A to što je netko u globalnoj kulturi neobveznosti, opuštenosti i ugode nešto zatajio, može postati jedino "slatko".
