Uz Island i Švedsku, i Hrvatska ima mjesto na kojem djeca žrtve i svjedoci nasilja iskaz mogu dati samo jednom educiranoj osobi koja će utvrditi forenzično točne informacije bez retraumatizacije djeteta, kako bi se tim svjedočenjem koristilo na sudu.
To je standard zaštite djece kakav nemaju mnoge razvijene zemlje, primijetili su predstavnici 15 europskih zemalja koji su proteklih dana posjetili Polikliniku za zaštitu djece Grada Zagreba, u sklopu europskog projekta PROMISE (Promicanje djeci prilagođenih multidisciplinarnih i međuinstitucionalnih usluga).
Ne koriste dovoljno
Međutim, dok se u prve dvije zemlje u praksi svjedočenja doista i obavljaju u tzv. dječjim kućama, u “child friendly” okruženju gdje mučno svjedočenje djeca ispričaju jednom i ono se snimi, u Hrvatskoj se suci time ne koriste.
– Dijete koje je žrtva ili svjedok kaznenog djela mora po pet pa i deset puta prepričavati nemili događaj, svaki put pred drugim ispitivačem i na drugom mjestu: u Centru za socijalnu skrb, u školi, na policiji, na sudu... Svaki put iznova se retraumatizira dijete – govori prof. dr. Gordana Buljan Flander, psihologinja i psihoterapeutkinja te ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece.
Već 13 godina Poliklinika za zaštitu djece nudi mogućnost besplatnog ispitivanja djeteta u istražnom postupku – u forenzičnoj sobi dijete daje iskaz psihologu, kojeg sudac iz druge prostorije putem audiovizualnog linka navodi pitanjima. Iskaz se snimi na DVD i gleda na sudskoj raspravi. No to prakticira samo jedna sutkinja, Lana Petö Kujundžić, sutkinja za mladež zagrebačkog Županijskog suda. Još je 90-ih godina odlazila po iskaz i u djetetov dom, ako bi procijenila da mu je to manje stresno okružje od suda.
– Kazneni zakon i Zakon o sudovima za mladež daje mogućnost da sudac precizira gdje je najbolje za dijete ispitati ga, i to još od 1977. ! Doista ne vidim razlog da dijete u sitnoj životnoj dobi nakon silovanja ili obljube mora na toliko različitih mjesta pričati o svojoj traumi – govori ova senzibilizirana sutkinja, inače predsjednica Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež.
Štetno za dijete
Ovakva praksa višestruko šteti djetetu s traumom. Dok čeka da iznese svoj iskaz na sudu, ne može krenuti s terapijom kako se njome ne bi kontaminirao iskaz, pa mogu proći i godine prije no što dijete krene s oporavkom. Međutim, ako se iskaz snimi, forenzički osjetljiva terapija može odmah krenuti.
Uz to, i direktiva Europskog parlamenta obvezuje zemlje članice na to da osiguraju ispitivanje djece uz nazočnost za to educirane osobe. Moglo bi se dogoditi, odluči li tko od roditelja ili skrbnika neadekvatno ispitane djece u kaznenom postupku tužiti državu Europskom sudu za ljudska prava, da Hrvatska zbog nemara svojih institucija mora plaćati odštete.
>>Srednjoškolke su sve češće žrtve roditelja
>>Djeca žrtve siromaštva: Zlostavljaju ih vršnjaci, trpe i doma
U Velikoj Britaniji postoje škole za djecu s emocionalnim traumama, koja se bave resocijalizacijom djece. U Hrvatskoj takvo nešto ne postoji, već djecu s traumama dodatno traumatiziramo.