Devetogodišnjem dječaku koji je, shrvan roditeljskim uvjerenjima i tromim djelovanjem sustava, umro u riječkoj bolnici, ne znamo ime. Nije objavljena ni njegova posljednja fotografija. I da je snimljena, ne bi nosila tako snažnu simboličnu i univerzalnu poruku koja bi, kao u slučaju trogodišnjeg Aylana Kurdija, ponudila (i nama u Hrvatskoj) kakvo-takvo opravdanje za objavu.
Ta fotografija mrtvog, teškom bolešću iscijeđenog djeteta u bolničkoj postelji bila bi još mučnija i potresnija. I bez dječjih krikova koji su noću budili susjede i tjerali ih da preskaču ogradu u pokušaju da urazume oca ne bi li dao pristanak za konvencionalan način liječenja djeteta s rakom limfnih čvorova. Premda bi sve to trebalo objaviti kao upozorenje do čega mogu dovesti roditeljska prava i shvaćanje, koje smo i nedavno mogli čuti – kako nitko, pa ni država ne zna što je za dijete bolje od njihovih roditelja. Dječakov otac, prema onome što je rekao novinarki Indexa, još je uvjeren da su trave, sokovi i bioenergija bolji od "bojnih otrova" koje bi dobivao kroz kemoterapiju.
Očito, i DORH će imati težak posao dokazati roditeljima da im je dijete žrtva njihova uvjerenja. Sukob dvaju pristupa, individualnog i državnog, u Rijeci je došao do krajnje točke. Nema natrag i to se više nikad ne smije ponoviti. Dječakovi susjedi reagirali su kako i trebaju, maksimalno se angažirajući u pokušaju spašavanja djeteta. Sve ostalo, u ovom i svim budućim slučajevima treba detaljno preispitati. Pa i aktualni protokol postupanja u ovakvim slučajevima kad je život djeteta u pitanju, a koji su, prema dostupnim podacima, i Dječja bolnica Kantrida i Centar za socijalnu skrb u Krku poštovali u najboljem interesu djeteta.
Općinski sud u Rijeci to tek treba dokazati. Zar stvarno nije bilo moguće izdati privremenu mjeru u roku od 24 sata, umjesto što je za ročište trebalo 10 dana, pa je onda još 15 dana dano roditeljima da dostave dokaze o nastavku liječenja? Pitanja su to teža ako je dječak uz klasično i hitno liječenje imao i najmanju šansu da živi.
>> Uplatila mu velik iznos za 'liječenje' rođaka
>> Šaman ubio četvero male djece pokušavajući ih osloboditi demona
na stranu moguća "patologija" što se samih roditelja tiče, njihovog načina života itd, no ima li čovjek pravo na izbor, ili se u sve treba netko miješati? znam ljude koji su odbili uobičajeno liječenje. imali su pravo odabrati, jer ne postoji zakonska prisila da MORAŠ pristati na standardno liječenje tj. "liječenje". sistem u mnogim kompliciranim situacijama ne reagira i djeca su bukvalno prepuštena na milost i nemilost roditelja. žao mi je dječaka, no kad je dijete malo, roditelji izravno odlučuju o njegovoj sudbini, to je valjda svima jasno. ili? danas roditelju ne smiješ ni banalnu sitnicu "prigovoriti" ili nešto savjetovati, jer što se tko ima, je l', miješati u odgoj itd. u svakom slučaju, ne daj, Bože, nikome ovakva iskušenja.