Pravu sreću imao je u nedjelju navečer oko 18.30 sati osmogodišnji Antonio Jozić iz Radićeve ulice u Okučanima, kada se u igri neoprezno uvukao u jedno od plastičnih okana, koji u kanalizacijskoj mreži služe kao podzemni cjevovodni razdjelnici.
Uplašen zvao pomoć
U Radićevoj ulici, naime, traje izgradnja mjesne kanalizacije, a radoznali Antonio pokušao se skriti u cijev promjera samo 40-ak centimetara. Kada je jednim dijelom ušao u nju, više nije mogao ni naprijed ni natrag i doslovce se zaglavio. Nasreću, dječakovo zapomaganje čula je njegova tri godine starija sestra Darija, koja je odmah otrčala do 200-njak metara udaljene kuće i majci Ljubici (42) i ocu Zoranu (48) rekla što se zbilo.
–- Naravno da nas je uhvatila panika, nismo znali što se točno zbiva, ali smo odmah otrčali do mjesta gdje su cijevi bile i čuli Antonija kako iz jedne od njih traži pomoć – kaže dječakov otac.
– Nije nam nimalo bilo svejedno, već je padao mrak, a dijete je po sumraku trebalo osloboditi iz cijevi. Petnaest godina sam vatrogasac, svašta samo radili, ali ovakvu intervenciju nikada do sada nismo imali. Mališan se doslovce zaglavio u cijevi. Nije bilo druge nego cijev isjeći na dijelu gdje se mališan zaglavio, a da pazimo da mu se pritom ništa ne dogodi – kaže Zoran Pavković, koji je s još četiri kolege sudjelovao u akciji spašavanja osmogodišnjeg dječaka. Dječak je, kaže, bio uplašen.
“Mama, živ sam! Živ!”
– Vikao je da ga je strah, a mi smo opet morali biti pribrani jer smo cijev morali rezati vodoravno, a ne okomito, kako bismo mu otvorili prostor za izlaz – dodaje Pavković.
Dječakovim roditeljima pao je kamen sa srca.
– Kada je izišao van iz cijevi, nekoliko puta je radosno rekao: "Mama, živ sam, živ sam". Kada smo ga doveli kući, malo je šepao, ali ne zbog neke ozljede nego zato što mu se noga u cijevi malo ukliještila – kaže dječakova majka Ljubica.
Tko se nije skrio , magarac je bio , iza pika ne pali, triput žmiri, ja idem....