ZAGREB – Onaj dan kada je uhićen Slobodan Đurović, on i ja smo se našli oko 13 sati. Imali smo sastanak koji je trajao oko pola sata, nakon čega mi je rekao da mora otići do granice s Hrvatskom te da će se vratiti oko 17 sati jer smo trebali nastaviti sastanak. Zajedno smo poslovali i u tom slučaju radilo se o poslu vrijednom više od milijun eura – kazao je danas Goran Simović (43), beogradski ekonomist i poslovni partner Slobodana Đurovića, svjedočeći u nastavku suđenja optuženima za likvidacije Ive Pukanića i Nike Franjića u listopadu 2008.
Svjedok, koji je pri ulasku u sudnicu kimanjem glave pozdravio Đurovića, nije znao objasniti zašto je danas kazao da mu je Đurović rekao da ide samo do granice, dok je u istrazi iskazivao da mu je Đurović kazao kako taj dan mora otići do Zagreba.
Krivo shvaćen
Nakon što mu je taj dio iskaza više puta predočen te nakon što je ustanovljeno da je tek nakon Đurovićeva pitanja u istrazi kazao kako se ipak nije radilo o odlasku do Zagreba već samo do granice, svjedok je objasnio:
– Krivo sam shvaćen. Nisam to rekao. Pa naravno da je nemoguće od 13.30 do 17 sati iz Beograda doći u Zagreb i natrag.
Inače, Đurović je u svojoj obrani u istrazi tvrdio da je u Hrvatsku taj dan došao kako bi mu Robert Matanić vratio dug od 15.000 eura, no Simović, koji je rekao da Đurovića dobro poznaje, danas je kazao kako mu ovaj nikada nije spominjao ni Matanića ni druge optuženike.
Iako je Simović kazao kako Đurovića poznaje od 2006. te kako su se intenzivno družili, bili prijatelji i poslovni partneri, ipak nije znao da je Sreten Jocić kum Slobodana Đurovića. Točnije, to mu Đurović nikada nije rekao niti mu je o tome pričao, a svjedok je za to sam doznao.
– Oni se nisu družili, a koliko ja znam, sreli su se u tom razdoblju dva puta, onako usputno, u vrtu kafića NK Partizana te u hotelu Moskva. To su bili usputni razgovori, tek pozdravi i ništa više – kazao je svjedok.
Uglađeni gospodin
Simović je Đurovića opisao kao uglađenog gospodina s kojim je poslovao, i to uglavnom kupujući dokumentaciju za razna zemljišta. Te investicije, prema svjedoku, kretale su se od milijun eura do 30 milijuna eura.
– U Hrvatskoj nismo poslovali, zemljišta smo kupovali uglavnom po Srbiji, a otkad Đurović više nije fizički nazočan u našim poslovima, posao ide strmoglavo prema dolje. Morali smo otpuštati ljude, nemamo za plaće, a i neka Đurovićeva poduzeća u Srbiji su zatvorena – objasnio je svjedok.
Naravno da nije povezan i on i njegov kum su pošteni ljudi.