Voda je novo tekuće zlato, a ne nafta. Za 50 godina nafta neće ništa značiti, a voda će biti život. Bit će ratova, suše, gladi, rekao je desetak godina prije svrgavanja libijski vođa Muammar al-Gaddafi na predavanju koje je održao na fakultetu u Tripoliju. Njegove riječi tada su bile predmet ruganja i podsmijeha, a danas su postale realnost. Tko danas mari što su Al-Gaddafi i mnogi njemu slični upozorili svijet na nadolazeća teška vremena zbog nestašice vode?! Potrebe čovječanstva sve su veće, izvora je sve manje, a voda bi mogla postati problem u južnoj Aziji, sjevernoj Africi i na Bliskom istoku. U svijetu postoji oko 300 potencijalnih međudržavnih konflikata oko izvora vode. Bliski istok je jedno od takvih područja. Teško je zamisliti da bi mirovni proces u toj regiji mogao biti odvojen od procesa dogovora o korištenju vodenih resursa. Jedan od razloga zašto Izrael nije zainteresiran za vraćanje okupirane Golanske visoravni Siriji taj je što Izrael dobiva znatne količine vode s tog područja. Čak 60 posto vode ova država crpi s okupiranih teritorija. Ray Huffaker sa Sveučilišta u Gainesvilleu na Floridi upozorava da je problem u tome što ne postoji međunarodno tijelo koje bi moglo posredovati u međudržavnim konfliktima oko vode.
"To bi tijelo moglo pomoći u potpisivanju ugovora, ali i prisiliti strane da ga se pridržavaju. Ako zemlja koja se nalazi uzvodno na rijeci uzme više vode nego što ugovor predviđa, što će spriječiti zemlju nizvodno da posegne za silom kako bi došla do vode? Problem leži u nedostatku centralnog tijela", kaže Huffaker. Na Bliskom istoku već je bilo šest sukoba koji su u proteklih dvadeset godina odnijeli milijune života. Ne samo da nedostatak vode izaziva sukobe već ih i pogoršava. Pacifički istraživački institut, koji održava bazu podataka o globalnim sukobima, u izvješću navodi 92 sukoba oko vode na Bliskom istoku od 1960-ih. Ono što se sada smatra normalnim možda prolazi prijelomnu točku s ionako drastičnim klimatskim promjenama koje se još događaju. Jedna studija predviđa smanjenje padalina za 25% na Bliskom istoku do kraja stoljeća. Najviše će biti pogođene zemlje koje već pate od nestabilnosti, kronične nestašice vode, suše i nesigurnosti. Izvješće Ujedinjenih naroda o ljudskom razvoju predviđa smanjenje količine vode u Siriji za 50 posto, ali ne do kraja ovog stoljeća, već do 2025. godine.
VEZANI ČLANCI
Studije brojnih UN-ovih organizacija pokazuju da stvari neće biti bolje. Štoviše, voda bi mogla postati razlog za nove ratove. Na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi u posljednjih pola stoljeća dogodile su se značajne promjene u količini dostupne pitke vode. Kapaciteti koji su iznosili 4000 m3 godišnje po stanovniku sredinom 20. stoljeća smanjili su se na svega oko 1100 m3 godišnje sredinom prošlog desetljeća. Neka znanstvena istraživanja predviđaju da će ova regija pod utjecajem klimatskih promjena nastaviti gubiti zalihe pitke vode u sljedećim godinama. Iako su ove posljedice negativne, moguće ih je ublažiti. Za to je prije svega potreban sustavan pristup država, ali i regionalna suradnja među njima. Međutim, trendovi iz prethodnih desetljeća, obilježeni nestabilnošću, sukobima i rastom populacije, predstavljaju prepreku ovom planu. Uz neosporni utjecaj klimatskih promjena, ovi problemi mogu se samo dodatno produbiti, što dovodi do novih nesigurnosti i ugrožava mir i sigurnost u ovoj nestabilnoj regiji. Osim sjeverne Afrike i Bliskog istoka, ozbiljan problem s opskrbom pitkom vodom ima i mnogo država subsaharske Afrike, kao i pojedini dijelovi Azije u kojima je voda postala sigurnosno pitanje.
Na Bliskom istoku vodeni resursi često su igrali ulogu u tenzijama i konfliktima među zemljama. Ovu regiju karakteriziraju ograničeni izvori vode, rastućom populacijom i povećanim pritiskom na zbog industrije, poljoprivrede i urbanizacije. Iako voda nije uvijek jedini uzrok konflikata, ona često doprinosi kompleksnosti postojećih problema. Rijeke Tigris i Eufrat teku kroz Tursku, Siriju, Irak i Iran. Turska je izgradila niz hidroelektrana i navodnjavala projekte na gornjim tokovima ovih rijeka, što može smanjiti vodene tokove nizvodno. To je dovelo do napetosti između Turske i posebno Iraka. I rijeka Nil je ključni izvor vode za Egipat, Sudan i Etiopiju. Etiopija planira izgraditi veliku branu, Veliki etiopski renesansni projekt, što bi moglo smanjiti vodene tokove nizvodno. Ovo je izazvalo napetosti između Etiopije i Egipta, koji se oslanja na Nil. Jordanska rijeka teče kroz Izrael, Jordan, Palestinu i druge susjedne zemlje. Konkurencija za vodu iz ove rijeke je dovela do napetosti među tim zemljama, a mirna koegzistencija otežana je zbog različitih zahtjeva za vodom. Ograničene zalihe podzemnih voda bitne su za mnoge zemlje na Bliskom istoku. Prekomjerna eksploatacija podzemnih voda, kao i zagađenje, dodatno opterećuju i resurse i odnose među narodima. Tu su i klimatske promjene koje pogoršavaju problem vodenih resursa na Bliskom istoku.
Povećana suša, promjene u oborinama i povećanje temperature utječu na dostupnost vode za poljoprivredu i stanovništvo, što može pogoršati postojeće konflikte. Međunarodne organizacije kao što je UN pokušavaju poticati suradnju među zemljama radi održivog upravljanja vodnim resursima. Poznato je da Golanska visoravan, teritorij koji se proteže između Izraela, Sirije, Jordana i Libanona, ima velike vodne resurse. Golanska visoravan ima brojne izvore i potoke iz kojih se crpi pitka voda te voda za poljoprivredu i životinje. Visoravan također ima bogate rezerve podzemnih voda koje doprinose ukupnom opskrbljivanju vodom. Ključni vodni resurs na Golanskoj visoravni jest Galilejsko jezero (Tiberijadsko jezero), najveće slatkovodno jezero na Bliskom istoku i jedan od najvažnijih izvora pitke vode za regiju. Ono se koristi i za navodnjavanje poljoprivrednih površina. Golanska visoravan bila je predmet spora između Izraela i Sirije s obzirom na svoje strateško značenje. Izrael je anektirao veći dio Golanske visoravni 1981. godine, ali ta odluka nije međunarodno priznata. Ovo pitanje dodatno doprinosi političkoj i teritorijalnoj napetosti u regiji. S obzirom na sve ovo, vodni resursi na Golanskoj visoravni igraju važnu ulogu u regionalnim dinamikama te su povezani s političkim i sigurnosnim pitanjima na Bliskom istoku. Na Bliskom istoku noćne temperature neće padati ispod 30°C, dok će normalne dnevne dosezati 50°C. Više od tri milijarde ljudi nazvat će Bliski istok i Afriku svojim domom do 2050. Zbog ovog zaokreta trenutačni egzodus izbjeglica i globalni sukobi mogli bi postati samo blijeda slika užasnog egzodusa ljudi koji će doći.
Izrael je već u nekoliko navrata ponudio Siriji da bi se povukao s Golanske visoravni, ali pod uvjetom da ima pravo crpiti vodu iz Galilejskog jezera što je Sirija, naravno, odbila. Danas je to područje, zbog vode, prema mišljenju mnogih analitičara, uvod u nove ratove, jer, glavni sukob Izraela i Sirije isključivo je zbog vode unatoč nesuglasicama oko prava Palestinaca na državu. Slična je situacija i s Libanonom koji se često opisuje kao zemlja bogata vodenim resursima, u usporedbi s drugim zemljama Bliskog istoka. Ova bogatstva vode igraju ključnu ulogu u svakodnevnom životu, poljoprivredi, industriji i ekosustavima Libanona. Neki od poznatih vodenih potencijala u zemlji su rijeka Litani, Nahr Ibrahim, Nahr el-Kalb i druge. Neki izvori su posebno cijenjeni zbog visoke kvalitete vode. Libanon ima i planinske masive i visoravni koje igraju ključnu ulogu u zadržavanju oborina i stvaranju izvora. Libanonska vlast je kroz povijest pokušavala kontrolirati vodu rijeke Litani, dok je Izrael brinuo za sigurnost i kontrolu svojih voda. Ovaj spor dodatno je kompliciran jer je rijeka Litani ključni izvor vode za libanonsku poljoprivredu i industriju. Nahr el-Bared, izvor vode smješten na granici Libanona i Izraela, također je bio predmet spora.
VEZANI ČLANCI
Libanon je optuživao Izrael za preusmjeravanje ovih izvora i isušivanje. I podzemne vode bile su predmetom spora između Libanona i Izraela. Budući da vodene granice nisu jasno definirane, postoji mogućnost prekomjernog iskorištavanja podzemnih voda koje se protežu preko granice. Bez obzira na potpisivanje sporazuma o normalizaciji odnosa između Izraela i Jordana, i te bi zemlje u budućnosti mogle voditi rat zbog vode. Naime, nakon što je Jordan izjavio da neće obnoviti izraelski zakup jordanskog poljoprivrednog zemljišta, izraelski ministar poljoprivrede Uri Ariel brzo je reagirao prijeteći da će prekinuti opskrbu vodom Jordanu na nekoliko dana. Za Izrael ovo nije novost. Bivši premijer Ariel Sharon primijetio je da je Šestodnevni rat počeo nakon "preusmjeravanja Jordana", priznavši tako utjecaj suše. Jordanu, koji je nekad bio iznimka u pogledu zaliha vode, gotovo sigurno prijeti suša jer priljev izbjeglica i urbano stanovništvo rastu, a rezerve se iscrpljuju.
S druge strane, Egipat i Etiopija sukobili su se tijekom proteklog desetljeća zbog ideje etiopskih vlasti da izgrade "Veliku etiopsku renesansnu branu". Ovaj projekt ugrozio bi sigurnost Egipta, kojem je rijeka Nil od velikog značaja. No sukobi su spriječeni pregovorima i sporazumom između Egipta, Sudana i Etiopije. Sukob oko vode vodio se i između dvije srednjoazijske zemlje, Tadžikistana i Kirgistana. Trodnevni sukob odvijao se u mjestu Kok-Taš nakon što su tadžikistanske vlasti odlučile postaviti kamere za nadzor rezervoara vode u tom mjestu na teritoriju susjednog Kirgistana. Mještani su se protivili tome, a gađanje kamenjem uskoro je eskaliralo u sukob u koji su se uključile i vojske dviju država. Pregovori dviju strana spriječili su eskalaciju sukoba, koji, iako kratak, služi kao svojevrsno upozorenje. Ono što ga čini posebnim jest prije svega razlog zbog kojeg je izbio otvarajući novu dimenziju međudržavnih konflikata u godinama koje su pred nama.
Studije ukazuju na mogući porast ovakvih sukoba. Kratkotrajni sukob između Tadžikistana i Kirgistana na prvi pogled izgleda kao neplanirani i iznenadni okršaj. Međutim, iako svijet trenutačno ne vodi ratove koji bi direktno ili kao jedan od uzroka uključivali pitanje vode, to ne znači da voda u budućnosti neće postati razlog za konflikte. Zalihe pitke vode zasigurno će postajati sve važnije u sljedećim desetljećima, a na to će klimatske promjene itekako utjecati, posebno u sušnim regijama. Već danas oko 450 milijuna ljudi širom svijeta direktno pati zbog nedostatka vode. UN-ovi podaci predviđaju da bi do 2025. godine nestašica vode mogla pogađati čak 3 milijarde ljudi. Obično se ne promišlja da bi vode moglo nestati s našeg planeta, ali dijagrami koje je prikazao David Pierce s Instituta za oceanografiju La Jolla u Kaliforniji ne ostavljaju puno prostora za optimizam. Krivulje potrebe čovječanstva za vodom i količine dostupne vode sve su udaljenije jedna od druge.
"Priroda neće osigurati više vode nego što već imamo. Klimatske promjene dodatno će pogoršati situaciju i to moramo prihvatiti. Realno je procijeniti da ćemo morati kombinirati mjere stvaranja rezervi, smanjenja potrošnje i preusmjeravanja vode s polja u gradove", tvrdi Pierce.
Arapske zaljevske države, koje već pate od nedostatka vode, odlučile su se za skuplja rješenja poput tehnologije desalinizacije koja odvaja sol iz morske vode. Čak se 70% svjetskih postrojenja za desalinizaciju nalazi na Bliskom istoku. Samo Saudijska Arabija troši više od 24 milijarde dolara na povećanje kapaciteta desalinizacije. No čak i tehnologija desalinizacije morske vode ima svoje ograničenja. Postoji čvrsta fizička prepreka koliko ovaj proces može biti energetski učinkovit. Općenito pravilo je da će za desalinizaciju kubičnog metra morske vode biti potreban najmanje jedan kilovatsat energije. Ako su troškovi električne energije prosječno 0,15 dolara po kilovatsatu, desalinizacija će koštati oko 150 dolara za 1200 kubičnih metara vode. To je otprilike polovica površine olimpijskog bazena. Cijena iste količine vode bila bi samo 4 dolara za farmera ako dolazi iz prirodnih izvora. No problemi se ne zaustavljaju tu. Ono što je još gore jest da kako zaljevske države povećavaju svoje operacije desalinizacije, koncentrirana slana voda vraća se natrag u more. Kako morska voda postaje sve slanija, troškovi procesa desalinizacije će rasti, a pozitivni rezultati će se smanjivati. Ovaj energetski zahtjevan pristup nije bez rizika i negativnog utjecaja na okoliš. Proces desalinizacije proizvodi kemijske nusproizvode i uzrokuje velike emisije ugljikova dioksida, što ubrzava nestašicu vode.
VEZANI ČLANCI
Budućnost bi mogla biti gora nego prošlost. Upozorenje na nedostatak vode nije ništa novo. Somalija je tu tragičan primjer. Godine 2004. Somalija je svjedočila zloglasnom "Ratu bunara" koji je trajao dvije godine i odnio 250 života. Na kraju, regija Rabador, mjesto sukoba, postala je dom vođama rata za vodu, borcima za vodu i udovicama koje su zbog vode izgubile svoje supružnike. Suša usmrćuje više ljudi nego bilo koja druga prirodna katastrofa. Izvješće Instituta Brookings pokazalo je da je u 100 godina više od polovice smrtnih slučajeva povezanih s prirodnim katastrofama uzrokovano sušom. Tijekom građanskog rata u Somaliji sukobi su se brzo razvili u kontrolu nad strateškim vodnim izvorima i skladištenje humanitarnih zaliha, što je rezultiralo s 300.000 smrtnih slučajeva. Južni Sudan doživio je sličnu tragediju koja je brzo utjecala na poljoprivredu, uzrokujući masovnu glad i ozbiljnu pothranjenost.
Očekuje se da će situacija s pitkom vodom samo pogoršati. Međuvladin panel o klimatskim promjenama predviđa da će se temperature diljem Bliskog istoka povećati za 1-2°C do 2030. godine i dodatno za 3°C do 2065. Svijet je već prešao točku s koje nema povratka. Čak ni ciljevi dogovoreni na summitu Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama 2015. neće napraviti nikakvu razliku. Velika većina zemalja svijeta i dalje se kreće putem energetski i emisijski intenzivnog razvoja, bez znakova usporavanja. S druge strane, tri najveća emitera proizvode više ugljikova dioksida nego stotinu drugih zemalja zajedno. Institut Max Planck upozorio je da bi neka područja na Bliskom istoku mogla postati neprikladna za ljudski život. Godine 2100. učestalost ekstremnih toplinskih valova bit će deset puta veća, dok će ekstremni vremenski uvjeti, požari, oluje s pijeskom i brzo isparavanje postati norma. Čak i ako svijet nekako uspije ujediniti se i pokuša spriječiti zagrijavanje uzrokovano klimatskim promjenama, već smo sada daleko zaostali u sprečavanju njegovih posljedica.
Neka piju sok.