Premda političari, pa i pojedini stručnjaci, a ne samo simpatizeri i protivnici dviju referendumskih inicijativa “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj”, najčešće u želji da utječu na donositelje odluka u referendumskom procesu, ističu svoja jednostrana viđenja, objektivno je razvidno – dvije inicijative imaju svojih pozitivnih i negativnih strana.
Obje su izazvale nove podjele u društvu. Referendum je po svojoj naravi alat koji se temelji na isključivosti u rukama većine pa izaziva i isključive otpore. Samim time inicijative su nas još jednom podsjetile od kakve je važnosti kvalitetno normativno uređenje referenduma i izbornog sustava, u interesu sviju. S obzirom na broj prikupljenih potpisa, poslana je i snažna poruka političkim elitama da birači traže veći utjecaj i demokratizaciju stranaka. Stručnjaci, mediji, analitičari, pa i Ustavni sud uzalud su upozoravali na nužnost izmjena izbornog sustava pa se referendumska inicijativa pokazala kao nužno sredstvo.
Uzmi sve ponuđeno ili ništa
Pri tomu valja podsjetiti, što se zaboravlja, čak i ako se održi referendum o izbornom sustavu, Hrvatski sabor nakon proteka roka od godine dana, prema Zakonu o referendumu, mogao bi donijeti i odluku sadržajno suprotnu onoj koja je donesena na referendumu. Dakle, već prije idućih izbora dvije trećine saborskih zastupnika mogle bi izmijeniti “referendumski” izborni sustav.
Dvije inicijative ponovno su širokoj javnosti otvorile oči koliko je važno da unaprijed imamo odgovore na niz pitanja. Već od toga što može, a što ne može biti tema referenduma koji nudi rješenja o kojima nema rasprave, već “uzmi sve što je ponuđeno ili ništa”. Premda je inicijativa “Narod odlučuje” u dijelu javnosti tumačena protumanjinski – je li to tako i je li referendum uopće dopušteno sredstvo, odlučit će Ustavni sud – inicijative su ipak ukazale na važnost manjinskih prava te pobudile i kvalitetne rasprave o njihovu statusu u kontekstu aktualne predstavljenosti u Hrvatskom saboru, pri čemu su s pravom uzdrmane neke “vječne istine”. I u interesu nacionalnih manjina je rasprava o tomu kakav je doprinos očuvanju njihova identiteta u postojećem vidu zastupljenosti? Premda, očito je i za konzervativniji dio politike više nego presudno pitanje je li fer da o tomu “raspravlja” i odlučuje isključivo većina, bez ravnopravnog sudjelovanja manjine. Za očekivati je da će nam Ustavni sud, bilo na zahtjev Hrvatskog sabora ili samoinicijativno u ulozi zaštite temeljnih ustavnih vrednota, dati odgovor je li u skladu s našim Ustavom da se na referendumu donosi odluka o izbornom sustavu i pravima manjina. Čak i ako propišemo koje su teme nepodobne za referendum, opet bi Ustavni sud trebao tumačiti spada li neko pitanje u okvir zabranjenih, što proizlazi iz suprotstavljenih tumačenja ograničavaju li se prava manjina s inicijativom “Narod odlučuje”. I simpatizeri i protivnici dviju inicijativa, i vlast i oporba, baš svi se slažu da bi propitivanje ustavnosti referendumskog pitanja trebalo prethoditi prikupljanju potpisa. Zašto barem za tu promjenu, a potrebna je dvotrećinska većina za izmjenu Ustava ili Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, ne postoji volja? Učinila bi se velika usluga budućim inicijativama, ne bi se nepotrebno budile lažne nade, ali i društvene podjele oko pitanja na koje relevantan odgovor može dati jedino čuvar Ustava. Dakako, relevantno je i pitanje suvišnih troškova i društvenog iscrpljivanja na pitanjima koja se mogu pokazati nedopuštenima.
Zapravo, svi su na gubitku
Zar baš Hrvatska treba imati najstroža pravila s obzirom na daleko najveći broj potpisa koje treba skupiti u uvjerljivo najkraćem roku kako bi se referendum održao!? Očigledno je nužno detaljnije propisati gdje se potpisi mogu prikupljati i pod kojim uvjetima te jasno definirati tko je nadležan za nadzor, koji mora biti brz i jednak za sve. Treba propisati i do kada najkasnije treba predati prikupljene potpise te rok za provjeru. Jedna od najozbiljnijih mana naše narodne inicijative jest što je za referendumsku odluku dovoljna bilo koja većina izašlih birača. Zbog svih tih mana referendumskog procesa i ovih dana svjedoci smo različitih interpretacija, zlouporaba i kuknjava s obje strane. Zapravo, svi su na gubitku.
Da bismo novim izbornim zakonom vidjeli di je i u čemu diskriminacija manjina ovim referendumom moramo vidjet koja su to njihova prava?? Imaju prije svega sva prava kao svaki državljanin republike Hrvatske, potpuno identična+prravo na svoju vjeroispovjest,pismo,jezik i kulturu! Sva ta prava več su zakonom i ustavom ZAJAMČENA i suta da ni jednog manjinca više nebude u saboru kako će to narušit njihova prava? Hoče se ta prava izbrisat iz zakona samo zato jer ovih nema u saboru!?? Po tome ispada da oni ta prava imaju samo zato jer su u saboru i dok su u saboru a nakon toga će ih se glogovik kolcem naganjat i protjerivat? PRAVA da,PRIVILEGIJE ne jer upravo to bi bilo PROTUUSTAVNO pošto su pred ustavom i zakonima svi jednaki kao građani!!! Vrdoljaku BUDALETINO predsjednica svih građana i jest ona koja se zalaže da se referendumom SVI građani izjasne o svojem mišljenju i željama, šta ima građanskije od IZRAVNE DEMOKRACIJE? Problem je što "demokrati" glume demokraciju a žele autokraciju jer da nije tako nebi ni pisnuli protiv ijednog referenduma pošto ustav kaže da je sva vlast na narodu i da vlast proizlazi iz naroda, dakle narod je IZNAD ustava!!!