Bez pojave ptičje gripe ime Petra Čobankovića bilo bi ispisano blijedom
tintom među hrvatskim ministrima poljoprivrede. Istina, Čobanković puno
radi i ne pravi afere. Često je na terenu; od morskih susreta s
ribarima preko posjeta farmama u središnjoj Hrvatskoj do ratara na
hrvatskom istoku.
Ne ustručava se ni susreta na europskoj sceni iako mu se od stranih
jezika (osim pasivnog njemačkog) stvara knedlu u grlu. Iako čvrsto,
najmanje sjedi u najfrekventnijoj ministarskoj fotelji. Premda
staloženi, njegovi tihi nastupi, u stilu prave šokačke dobričine, ipak
ne ostavljaju snažan dojam u javnosti, pa ga nema na ljestvicama
popularnih, ali ni omrznutih političara. Ptičja gripa vinula je
Čobankovića popularniji kao Pero, Čobi, čiko bez brkova u
prvi plan, a smiješi mu se uspon na listi omraženih.
Taj Iločanin, rođen 1957., najbolje zna da "u dvorištu gdje nema
jaja nema ni života". Unatoč tome, odbrusio je: Borba da virus ne
prijeđe na perad zaslužuje pohvale i, ako će to netko nazvati
dodvoravanjem EU, ja to prihvaćam, ali mjere ćemo provoditi dok god
bude potrebno i preživio na ministarskom mjestu, očito uvjeren da
čini dobro, ali i da ima potporu Vlade i EU.
I to je, kažu oni koji ga dobro poznaju, njemu svojstveno
dobar čovjek, ali uvijek poslušan, aparatčik, zločesti kažu i poltron.
Iza Čobankovića je 15 godina političkog rada, od 1990., kad je postao
član Izvršnog vijeća Skupštine općine Vukovara. To piše u ministarskoj
biografiji. Član HDZ-a je bio i ostao, vodio je ratni krizni stožer u
Iloku, bio dogradonačelnik Iloka, saborski zastupnik,
vukovarsko-srijemski župan, no ministarsko mjesto njegov je osobni
vrhunac. Do njega je došao i profesionalnom karijerom koja je od
1983. i mjesta enologa te direktora vezana uz Iločke podrume. I to je
radio jednako zanosno, odlučno.
Za iločki traminac ne bi rekao da je najbolji, nego savršen, baš za
osvježenje lica poslije brijanja. Tako radi i kao ministar. U uredima
Ministarstva je, kažu, uveo red. Sve drži pod kontrolom. Na javnoj
sceni vješto balansira i s bučnim seljacima. Njegova riječ ispada
uvjerljivija od seljačkih kritika, čak i kad oni istinu govore da
je smanjio poticaje, da opet kasne isplate, da nema reda na tržištu,
čak ni brašna, gdje su uvedene markice, nema bilanci, a uvoz i dalje
divlja...
Seljaci, umorni od uzaludnih prosvjeda, više nisu tako glasni, pa
njihov ministar to koristi i ubire kolektivnu slavu početka pregovora s
EU. No, baš taj korak, uz ptičju gripu, može ga vrlo brzo uvrstiti na
visoko mjesto (ne)popularnih. Pod teretom slave, umjesto mira u sjeni
premijera, kod privatno najzaduženijeg hrvatskog ministra s
plaćom od 18.200 kuna otplaćuje četiri kredita, za obnovu kuće,
podizanje vinograda i kupnju citroëna C5, odnosno 4500 kuna
mjesečno, a ukupan mu je dug banci 300.000 kuna tražit će se i
igla u plastu sijena.
Utvrđivat će koliko je svojim potpisima zadužio sebe, a koliko hrvatski
agrar. Ponosni smo što je naš dobri susjed ministar, kažu Iločani. Neka
je sebi podigao vinograd, još da se sjeti i nas...
OSOBA TJEDNA Bez pojave ptičje gripe, ime Petra Čobankovića bilo bi ispisano blijedom tintom među hrvatskim ministrima poljoprivrede