Zašto bi države poštovale međunarodne ugovore? Zašto ih ne bi zanemarile i radile po svom? Je li Hrvatska naivna kad je – nakon skandala s arbitražom i kršenjem pravosudnih i etičkih uzusa, što su potvrdili sami neposredni akteri, žrtveni jarci, neopozivim ostavkama – pokrenula pravno utemeljen, ali izazovan proces razvrgavanja Arbitražnog sporazuma koristeći se mehanizmima međunarodnog prava?
Jer – očito se može i drugačije. S jedne strane oštro inzistirati da je Sporazum condicio sine qua non, da ne dolazi u obzir da se raskine, da je Ljubljana više nego predana poštovanju Sporazuma, što je retorika koju slušamo u zapadnom susjedstvu gotovo godinu dana, otkad su se pojavile sumnje da je nešto trulo na sudu – do danas, kad Slovenija žilet-žicom – onom čije je namjena ne zaustaviti jer istu svrhu ispunjava i "obična" bodljikava žica, već ozlijediti – vojskom kroji granice.
U oba slučaja, potpuno je ista paradigma na djelu. Kako je Ljubljana kršila odredbe Sporazuma koji kažu da nema komunikacije sa sucima i s javnošću, tako ga i sada krše zanemarujući odredbu da se spor rješava miroljubivo te da će se obje strane suzdržati od prejudiciranja granica i izazivanja napetosti. Kad u veljači pred Arbitražnim sudom budu objašnjavali argumente, hoće li itko povući pitanje vjerodostojnosti i napokon ih upitati što su to radili preko telefona i što sada rade na terenu te smatraju li da je provlačenje žice preko spornih, ali i preko nesumnjivo hrvatskih teritorija te zagrađivanje prijelaza stanovnicima pograničnog područja provokacija ili će i dalje pokušavati zadržati integritet procesa.
Hrvatska je imala pravo izaći iz Sporazuma jer je to jedini legalan i čist način. Slovenija, pak, i dalje petlja, ovoga puta pred očima javnosti, ali i ustraje u tome da je Hrvatska crna ovca. A što ako i kad Hrvatska odluči ukloniti ogradu? Hoće li stići opomena zbog izazivanja sukoba? Vrlo je lako moguće jer cijeli proces već dugo nalikuje na čajanku kod Ludog Klobučara. I najpametnije je bilo zahvaliti se i otići.
>> Slovenija uskoro postavlja žičanu ogradu i na područje Istre?
Slovenci su po nama udarali kada god im je to bilo u nacionalnom interesu bez obzira na to što najčešće na to nisu imali nikakvo moralno pravo. No izgradnja žice, kakva god da je, izravna je posljedica katastrofalne politike koju naš veliki vođa i njegov ministar ostoja vode već nekoliko mjeseci. Razvažati stotine tisuća migranata i uvaljivati ih, suprotno bilo kakvom dogovoru, našim susjedima moglo je proizvesti samo ovo što sad imamo. A to je ograda na našim sjevernim i zapadnim granicama. Ono što je najgore, nigdje u Europi naš "briselac" nema saveznika, nitko u Europi ni ne pomišlja zauzeti se za hrvatska stajališta. A kako i bi, kad se taj čovjek samo zna svađati. Nažalost, to ćemo sve platiti masno. Putničkog prometa više nema prema Mađarskoj zbog posve su.ludog plana ministra milicije ostoje. Mađarska osim toga dugoročno potpuno odustaje od izvoza preko riječke luke te će financirati modernizaciju željezničkog pravca prema Kopru. To znači da će osim Austrije i Mađarska, a onda i ostatak višegradske skupine itekako iz strateških razloga navijati da se arbitražni sporazum privede kraju i da se Kopar i međunarodnopravno osnaži putem omogućavanja Sloveniji izlaska u međunarodne vode. Mi dakle gubimo po svim pitanjima. Zašto? Zato što nismo pametniji te smo si izabrali to što smo si izabrali. A glu.paci uvijek loše prođu.