Podosta je nezapaženo prošla ponuda Milorada Dodika, premijera
Republike Srpske, da bi Hrvati veoma lako u Bosni i Hercegovini mogli
dobiti "treći entitet". Međutim, prema Dodikovim riječima, Zagreb tu ne
pokazuje dovoljno inicijative i odlučnosti, što "frustrira
bosanskohercegovačke Hrvate".
Dodik je, nadalje, nakon ovakvih ponuda nastavio ponavljati kako Bosna
i Hercegovina u budućnosti može jedino opstati kao zemlja s tri
entiteta. Dodikovu velikodušnu ponudu, u ovom tenutku zahuktale
predizborne kampanje u okviru prijevremenih izbora u Srbiji, treba
iščitavati kao manevar za dobivanje nekakvog srpskog entiteta na
Kosovu. Uvjetovanu neovisnost za Kosovo međunarodna će zajednica
objaviti potkraj siječnja.
Naravno, kao što se moglo i očekivati, Kosovo zaokuplja predizbornu
kampanju u Srbiji. Ali to je samo prividno. Srpski ultrasi, prije svega
radikali, vode zapravo mlaku predizbornu borbu, znajući da će Kosovo
ionako otpasti. Stječe se dojam da im se previše i ne žuri na vlast,
jer će svaka buduća vlast biti žigosana kao ona koja je "izgubila
Kosovo". Šešeljevcima se više isplati da se kasnije pojave kao nekakvi
spasitelji.
Poznato je da je Dodik u sukobu s EU i da prijeti referendumom o
odcjepljenju, što blokira Bosnu i Hercegovinu na putu u Europu.
Bruxelles ga oštro osuđuje. Hrvatska ima, dakako, obvezu u kulturnom i
gospodarskom pogledu pomagati bosanskohercegovačke Hrvate. Međutim,
nema dvojbe da bi ovakav ili sličan korak izazvao najoštrije
reakcije Bruxellesa, ali i Amerikanaca, što bi se moglo negativno
odraziti na već siguran hrvatski pristup zapadnom obrambenom savezu
2008. godine. Hrvatska vodi pristupne pregovore s Europskom unijom i
ove će ih godine pod njemačkim predsjedništvom još više intenzivirati.
Godine 2009. mogao bi, prema svim procjenama, uslijediti pristup Uniji.
Zagrebu ne treba treći entitet, nego mu treba cijelo tržište Bosne i
Hercegovine, ali i Crne Gore, Makedonije, Srbije, Albanije i drugih
zemalja jugoistočne Europe. Ovih se hladnih, siječanjskih dana
prisjećamo Cetingradskog sabora iz davne 1527. godine, kada se Hrvatska
između Ivana Zapolje i Ferdinanda odlučila za austrijskog monarha, što
joj je, dugoročno gledano, otvorilo zapadnu perspektivu.
Ojačana skorim članstvom u Europskoj uniji, Hrvatska će, kao faktor
stabilnosti u ovom dijelu jugoistočne Europe, polako i sama preuzimati
ulogu Austrije na ovim prostorima. Prije svega u gospodarskom smislu, a
mogla bi, zbog jezičnih bliskosti i skale demokratskih vrijednosti koje
nudi, zajedno sa svojim budućim partnerima iz EU, preuzeti predvodničku
ulogu.
PLANET POLITIKE
