Miješani brakovi nisu rijetki, ali Hrvati ističu da su češći među Bunjevcima i Srbima. Bunjevci nehrvati ponose se skulpturama od slame, no izrađuju ih i Hrvati Bunjevci. Bunjevački govor u osnovi ima novoštokavsku ikavicu, ali njome govori i druga, hrvatska strana.
– Javno govorim ijekavicom, a privatno ikavicom koja je istisnuta jer je desetljećima označavana kao jezik seljaka. Ako bismo u školi rekli “mliko”, dobili bismo jedinicu – uspoređuje Tomislav Žigmanov, Bunjevac Hrvat i književnik iz Subotice.
No, lakše je, ocjenjuje on, biti Bunjevac u Srbiji nego Hrvat.
– Uda li se Hrvatica za Srbina, vjerojatnije je da će postati Bunjevkom jer će joj život biti jednostavniji – govori on. Ankete pokazuju, nastavlja, kako gotovo 60 posto Srba misli negativno o Hrvatima i opisuje ih “kao genocidne i uzurpatore”.
– Sedamdeset posto studenata ne želi za cimera kolegu Hrvata – navodi.
Bunjevci, s druge strane, ističu lojalnost Srbiji kao svojoj matičnoj državi.
– Koriste državne medije, gdje se afirmiraju kao poželjni, pozitivni, dobri. Lojalni smo i mi jer i mi plaćamo poreze i poštujemo zakone. No, oni ne zahtijevaju određena ozbiljnija prava. Oni su nepolitični Hrvati, stalo im je samo do regionalnog imena i tradicijske kulture – prikazuje Žigmanov.
Jasne geste vlasti
Neosporna je i naklonost srbijanskih vlasti prema Bunjevcima nehrvatima. Taj je stav bio blaži za vrijeme predsjednikovanja Borisa Tadića čije izaslanstvo nije, prisjeća se, samostalno službeno posjećivalo nijednu stranu.
– Na njihovoj družijanci, gdje se okupi 150 osoba, bude predsjednik Skupštine Srbije, a na našu s 10.000 ljudi ne dođe ni pokrajinski ministar. To su geste vlasti koja jasno poručuje tko su im izabranici – govori. Kada je Hrvate Bunjevce tamošnji politički vrh i obilazio, činio bi to u društvu Stjepana Mesića ili Ive Josipovića.
U tom je svjetlu među Hrvatima dočekana i nedavna izjava srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića kako Bunjevci “nisu ni Srbi ni Hrvati”. Zavladali su nevjerica i strah.
– Bili smo iznenađeni jer nitko od najviših srbijanskih dužnosnika nikada to nije tako eksplicite rekao – kaže naš sugovornik. Nije to učinio, dodaje, ni Slobodan Milošević, koji je Bunjevce snažno privijao uza se.
Zbog svoje političke prošlosti Nikolić, usto, ne uživa povjerenje među biračima u Subotici i Somboru, tamo je prevagu odnio Tadić.
Žigmanov je autor zbirke pisama Bunjevački blues, a napisao je i istoimenu predstavu koju na kazališnim daskama u Hrvatskoj trenutačno izvodi glumačka družina Histrion. Priča je to o tragičnim sudbinama, potrazi za nacionalnim identitetom, ljubavi.
– “Bunjevački blues” u Hrvatskoj ni na koji način ne sugerira da to nema veze s Hrvatima. Problem je s Hrvatima u Srbiji što je vaša politička subjektivnost navezana na hrvatsku državu, politički ste zahtjevnija osoba, zalažete se za veća prava, spremni ste kritički se odnositi spram vlasti – kazuje on. Voljeli bi stoga, dodaje, i kada bi Hrvatska pokazivala više empatije za njihov položaj, ne samo u “ovakvim kriznim situacijama”.
– Naše se knjige ne otkupljuju u Hrvatskoj, u filmu i kazalištu nema tema koje bi imale refleks i na našu sudbinu. Hrvatska nerado gleda na istok, on je za nju problematičan, napose nakon 1991., i mi kao da plaćamo cijenu što smo ostali živjeti tamo gdje smo 300 godina – zaključuje Žigmanov, ističući ipak kako je suradnja s državom njihova matičnog naroda ipak danas bolja nego prije deset godina.
Bunjevci, pak, svojom matičnom državom smatraju Srbiju. Izjava predsjednika Nikolića za njih je, stoga, izuzetno značajna.
– Ništa manje važna nije ni rečenica predsjednika Ive Josipovića kako svaki pojedinac ima osobno pravo na nacionalno izjašnjavanje i da Zagreb neće o tome odlučivati. Potpuno je, time, nerazumno ponašanje pojedinaca iz nekih institucija hrvatske nacionalne manjine u Srbiji koji uporno negiraju pravo na osobno izjašnjenje i ostvarivanje kolektivnih prava pod autohtonim imenom Bunjevci – odrješit je, pak, Mirko Bajić, član Nacionalnog saveta bunjevačke nacionalne manjine.
“Omalovažavaju osjećaje”
Negiranje prava na nacionalnu identifikaciju i upotreba odrednica poput “hrvatski Bunjevci”, “bunjevački Hrvati”, “Hrvati - Bunjevci”, “Bunjevci - nehrvati”, po njemu je kršenje prava o nacionalnoj pripadnosti.
– To je omalovažavanje i narušavanje nacionalnih osjećaja. Još se to, nažalost, ne sankcionira, a pojedine razine vlasti u Srbiji, posebno lokalna i pokrajinska administracija, blagonaklono gledaju na to – nezadovoljan je Bajić.
Prema Bunjevcima u Srbiji, dodaje, nije se svaka vlast odnosila na isti način.
– Današnja vlast realno gleda na prava koja Bunjevci kao nacionalna manjina imaju i poštuje ih kao i kod svih drugih nacionalnih manjina. Smatramo da je prema manjinama koje nemaju drugu domicilnu državu potrebno uvesti princip pozitivne diskriminacije jer smo u podređenom položaju, s obzirom na pomoć koju drugi imaju od matičnih država – ističe.
Nesnošljivosti i problema u suživotu, kada je o narodu riječ, on ne vidi.
– Refleksija famozne “Naredbe iz 1945.” i danas je prisutna. Ima među onima koji su nekad porijeklom bili Bunjevci dosta i danas izjašnjenih Hrvata. Bunjevci to nikada nisu postavljali kao problem i nismo opterećeni činjenicom što je stoga danas tri puta manje Bunjevaca nego nekada – nastavlja. Događa se, priznaje, i da u istoj obitelji ima i Bunjevaca i Hrvata.
Striktniji je u tim primjerima Slaven Bačić, čelnik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji.
– Hrvatski je državljanin sin jednoga visokoga dužnosnika Bunjevaca nehrvata, predsjednika Bunjevačke matice. Isto je i s dugogodišnjim prvim čovjekom Bunjevaca nehrvata u Somboru, čiji je sin također hrvatski državljanin – izričit je Bačić.
M. Bajić u takvim situacijama ne vidi ništa sporno.
– Mnogo je veći problem, a o čemu bi se trebali zamisliti pripadnici hrvatske zajednice u Srbiji, taj što se djeca na hrvatskom jeziku školuju samo u Subotici i rijetko gdje još, a to pravo zakonski imaju u Srbiji gdje god žive – “uzvraća” on.
>>Komunisti: Bunjevci nisu Hrvati? To kažu isključivo velikosrbi
bunjevci imaju najviše takozvanog dinarskog gena...ako nisu hrvati onda su bijeli hrvati jer taj gen dolazi iz južne poljske iz tadašnje bijele hrvatske...