Nestao je general HVO-a, brigadir HV-a Jure Zadro. Već dva tjedna prošlo je otkako se Hercegovcu u Zagrebu gubi svaki trag. Svi o njemu imaju riječi hvale, nenametljiv, hrabar, skroman... Javnost je ostala gotovo ravnodušna kada se u medijima pojavila ta vijest. A objavljena je tek na inzistiranje šokirane obitelji. Svuda u svijetu, kada bi se izgubio visoki časnik, država bi skočila na noge. Bila bi to udarna vijest svih televizija i naslovnica novina. Hrvati i u BiH i u RH – ravnodušni. Na jednak način ignorirana je prije dva dana obljetnica smrti ratnog ministra obrane, također Hercegovca, Gojka Šuška. Čije su goleme zasluge što je Hrvatska oslobođena.
Zajedno s Tuđmanom, suradnicima, iseljena i domovinska RH naoružale su se i pobijedile moćnu JNA. Šušak – mitska priča o ratnom vođi za sve osim za Hrvate. Umjesto zahvalnosti, sve je više onih koji ga omalovažavaju. Nisu samo ova dvojica ratnika iz Hercegovine zaboravljena. Poput Šuška i Zadre, ni tisuće drugih zaslužnih hrvatskih vojnika i časnika nitko ne spominje. Ratnici postaju mirnodopski problem. Obezvređuju se njihove žrtve. Svatko iz svojih razloga. Najviše zbog hrvatskog jala. Zbog toga se i na Domovinski rat stalno baca blato. Traže se samo negativni primjeri. Ratni nacionalni zanos prerasta u razdor. Svih protiv svih. Nepodnošljiva lakoća podjela, mržnje, beznađa, lebdi nad Hrvatskom. I sunarodnjaci iz BiH su im postali teret, paraziti. Osobito Hercegovci. Što se to događa Hrvatima?!
Istodobno, dok RH prostituira svoje ratne pobjede i heroje Domovinskog rata, Srbija pokušava herojima učiniti ratne zločince. Čak i one iz Drugog svjetskog rata. Već ih je 13 amnestirala. Međutim, najviše pozornosti privlači onaj o Draži Mihailoviću. Za desetak dana (14. svibnja) beogradski sud će donijeti odluku hoće li amnestirati četničkog vojvodu.
Obrana pokušava dokazati da nije kriv, najviše zbog proceduralne pogreške po kojoj mu je bilo uskraćeno pravo na žalbu za smrtnu kaznu (15. srpnja 1946.). Dobar argument "nepristranom sudu" za proglašenje vojvode komunističkom žrtvom. Ako uspiju, nakon toga bi Dražu promovirali u borca protiv komunista, ustaša i nacista. U konačnici je stvarni plan da se nasuprot "ustaškoj Hrvatskoj" predstavi svijetu kako je Srbija imala čak dva antifašistička pokreta. Uz partizanski, i četnički. A zapravo nije imala nijedan. Barem ne moćan. Partizanski je kapitulirao odmah nakon pada Užičke republike, a četnički je zločinački, fašistički. Unatoč svemu, srpski ideolozi pokušavaju rehabilitacijom četničkog pokreta relativizirati ratnu krivnju te ponovno oživiti nekadašnju ideju "velike Srbije" kroz neki novi način djelovanja-udruživanja u veliku srpsku zajednicu.
Bez obzira na ishod procesa o "đeneralu Draži", u Srbiji se već izjednačavaju prava četnika i partizana. Samim tim se i događa proces skidanja hipoteke s četničkih zločina. Što bi se dogodilo kada bi Antu Pavelića i ustaše RH proglasila antifašistima? Cijeli bi svijet vrištao. U srpskoj sudskoj farsi, osim gunđanja susjeda, nema previše reakcija. Presude li, pak, da su četnici antifašisti, a Draža nevin, sebe (Srbiju) udaljit će od Europe, a osobito od Hrvatske. Jedino bi ta činjenica mogla pokrenuti pozitivne srpske snage u dizanju glasa protiv prekrajanja povijesti.
Kao srpska prošlost, tako je i hrvatska sadašnjost na kušnji. Hrvati će morati odrediti što su joj nacionalne vrijednosti oko kojih ne smije biti prijepora. A one su, prije svega, Domovinski rat i ratnici. I ne samo oni iz Hrvatske već i oni iz iseljeništva. Najviše senzibiliteta treba imati prema bh. Hrvatima. Mnogi su ratovali za slobodu. I u RH i u BiH. Zato sad barem zaslužuju poštovanje. Osobito ratni ministar Gojko Šušak i časnici, poput nestalog Jure Zadre. Samo s čvrste platforme novog mirnodopskog svehrvatskog jedinstva može se stvarati pozitivno ozračje za sve progresivne procese. U protivnom, nastave li omalovažavati vrijednosti Domovinskog rata i bojovnika HV-a i HVO-a, RH će se urušavati u svojoj razjedinjenosti. Takvi će biti sve lakši plijen svim svjetskim grabežljivcima. U očima susjeda bit će sve slabiji. Posvađani se neće čak znati verbalno suprotstaviti ni mrtvom četničkom vojvodi. Osobito ako ga još zaogrnu "šinjelom" antifašizma.
Treba pitati Borisa Dežulovića je li pametno spominjati da je bilo heroja 91". po njemu su to krvožedne ustaše koje su napale nejač.