Kada ljudi slušaju Antu Nobila i Čedu Prodanovića, oni moraju znati da se radi o odvjetnicima iz bivšeg sustava i koji dolaze s lijevog političkog spektra. Oni neka govore što god žele, ali ljudi moraju znati tko su. Te je riječi izrekao Andrej Plenković pred novinarima koji su ga pitali o primjedbama koje su spomenuti odvjetnici Nobilo i Prodanović javno iznijeli o predstojećem izboru i kandidatima za mjesto glavnog državnog odvjetnika.
Tko su ti ljudi na koje misli predsjednik Vlade i HDZ-a? Čitava javnost možda? E, pa ima ljudi i građana kod kojih ovakve riječi Andreja Plenkovića uključuju signal za uzbunu ili barem oprez. “Oni neka govore što god žele, ali...” Ova mala retorička figura vrlo jasno ocrtava demokratski profil i karakter Andreja Plenkovića i način na koji on poima slobodu mišljenja i govora.
Ne treba nikome, pa ni Anti Nobilu i Čedi Prodanoviću, Plenkovićevo odobrenje da govore što žele, koje on izriče kada kaže “oni neka govore što god žele”. Već sam izbor riječi i ton kojim su izgovorene u funkciji je omalovažavanja. Još malo kolokvijalnijim ili uličarskijim jezikom to bi se reklo “ma samo nek’ oni govore što žele”. Osobito je, međutim, problematično kada prvi čovjek izvršne vlasti u državi tom svojem odobrenju dodaje “ali”. Bez obzira na to što iza njega slijedi, već sam taj “ali” umanjuje, uvjetuje i ograničava netom izrečeno “dopuštenje” slobodnoga govora i dodatno pojačava omalovažavanje kako prema spomenutim odvjetnicima tako i prema svim “ljudima” kojima se Plenković obraća.
Taj “ali” bio bi legitiman i primjeren govoru jednog premijera kada bi iza njega slijedio neki ozbiljan argument kojim bi Plenković pokušao dokazati da spomenuta dvojica nisu u pravu zato, zato i zato. Premijer upravo to i želi reći, da njih dvojica nisu u pravu, ali ne nudi argumente kojima bi pobio njihove primjedbe i tako pridobio slušatelje na svoju stranu. Ne. On uzima zdravo za gotovo i kao nešto što se podrazumijeva da “ljudi” već jesu na njegovoj strani, jedinoj ispravnoj. Štoviše, on poručuje da Nobilo i Prodanović, što god da kažu, a osobito ako kritiziraju HDZ i Vladu s Plenkovićem na čelu, jednostavno ne mogu biti u pravu. Zašto? Zato što su “odvjetnici iz bivšeg sustava” i zato što “dolaze s lijevog političkog spektra”. Jer, zna se, za Plenkovića su ljudi samo na desnom političkom spektru koji su u bivšem sistemu mogli biti samo nitko i ništa, u bilo kojem pozivu ili profesiji onemogućeni, obespravljeni, onemogućeni, marginalizirani, progonjeni... Evo, baš poput Andreja Plenkovića i njegove čitave obitelji.
VEZANI ČLANCI
Pitate li se zašto Europska unija ne samo da trpi nego i dalje kao najvažnijeg političkog partnera uvažava Aleksandra Vučića i njegov režim u Srbiji, pogledajte Andreja Plenkovića koji mu sve više i više sliči u svojoj tek trunku umivenijoj i briselskijoj aroganciji.
To je po tko zna koji put, ali još očitije nego u većini drugih slučajeva, došlo do izražaja u Plenkovićevu verbalnom obračunu s novinarkom N1: Vi ste ovdje polulegalno, ja ne znam kako ste vi ovdje, jeste li dobili koncesiju, vi ste tamo negdje na mreži... niz je nemuštih insinuacija koje je premijer i predsjednik HDZ-a uputio na račun N1, pritom vrlo nadmeno docirajući svim novinarima koja su njihova pitanja relevantna, a koja nisu, što on mora objašnjavati, a što ne mora i dajući upute koji su ljudi zaslužili prostor u medijima, a koji prema njegovim mjerilima nisu.
Da bi bio sličan Aleksandru Vučiću, Andrej Plenković mora imati i svoju Anu Brnabić. U tu je ulogu u ovom slučaju vrlo spremno i spretno, doduše i mnogo elokventnije od istočnog uzora, uskočila ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.
Luksemburg je sasvim dobar kada se tamo odlazi na razne europske konferencije i savjetovanja, ali činjenica da je tamo registrirana jedna medijska kuća, razlog je za bacanje sumnje na njihovu profesionalnost i poštenje u obavljanju posla.
Snježne lavine i kameni odroni uvijek započnu jednom grudom i jednim kamenom. Tako je i s nasiljem u društvu. Na početku je uvijek neka i nečija riječ. Ovdje smo iznijeli samo dva mala primjera takvih riječi, takvog načina obraćanja javnosti, omalovažavanja i diskvalifikacije tuđeg kritičkog mišljenja i govora, rada i profesije bez ikakvih stvarnih racionalnih argumenata.
Ovo su samo dva u nizu mnogih sličnih slučajeva u kojima se s vrha vlasti i vladajuće stranke s nečijeg jezika, ovaj put Plenkovićeva, otkotrljaju omalovažavajuće riječi. Ovaj put čak nije bilo ni uobičajenog pokušaja da ih se prikaže kao duhovite dosjetke. Sve navedene riječi bile su natopljene nervoznom netrpeljivošću i nadutim prezirom. A onda se te naoko nevažne grudice i kamenčići zlobe kotrljaju i kotrljaju sve dok se negdje ne survaju u obliku čistog zla, mržnje i ne samo verbalnog nego stvarnog fizičkog nasilja.
VEZANI ČLANCI
Kada gore na vrhu Plenković kaže kako ljudi o nekome moraju znati da je bilo što radio u bivšem sistemu i da dolazi s lijevog političkog spektra, tamo dolje na dnu, gdje se verbalno nasilje pretvori u stvarno, to se čuje i razumije kao “oni mrze sve hrvatsko”. Isto tako nabacivanje nejasnim insinuacijama o polulegalnosti neke medijske kuće, među “ljudima” kojima se obraća Plenković čuje se i razumije kao zloglasna sintagma “strani plaćenici”.
Pa se onda dogodi da grupa siledžija u Vukovaru, na pješačkom mostu koji nosi ime Jean-Michela Nicoliera, isprebija dječake od četrnaest i petnaest godina samo zato što su zaključili da neki među njima govore srpski.
Ime francuskog palog junaka obrane Vukovara ubolo me u svakoj vijesti o činu odvratnog nasilja u kojoj je spomenuto. Na otvorenju mosta prije deset godina rečeno je mnogo toga lijepog o poginulom francuskom mladiću. Pa i to da ga je u Vukovar dovela “etika suosjećanja prema ugroženom malom narodu, etika pravde i morala”.
Upravo su nogometni “navijači”, kako sebe i ovi kriminalci vole nazivati, veliki promicatelji kulta žrtve Vukovara i njegovih heroja. Slikaju ih na zidovima, dižu im slike na tribinama. A gdje su nestali viteštvo i etika suosjećanja pravde i morala Jean-Michela Nicoliera? U bezdanu ispraznosti i duhovne pustoši kakvu stvara i širi upravo Andrej Plenković i svi njemu slični demagozi, manipulatori i trovači duša.
VIDEO Plenković Grbinu: Ne samo da ste najveći patuljak SDP-a, nego je i Bernardić za vas bio gigant
Puno toga je istina u ovom čalanku, ali mnogima je članak iz raznih razloga je nedostupan, nepročitan i zato govori građanima Hrvatske malo ili gotovo ništa. Ako uzmemo u obzir da HDZ-ova klika preskače i ne čita takve članke ćim nanjuše da se tu radi o kritiziranj njihovog "velikog vođe" a time i njih samih, ond ja članak još više izgubio na svojoj važnosti. U svakom slučaju hvala VL-u dok se usudi objavit članke ovakvoga sadržaja.