Najuglednija imena bosanskohercegovačke politike našla su se
u Washingtonu s ciljem da nastave započete razgovore o novom ustavnom
ustrojstvu BiH. To je nastavak nedavnih trodnevnih razgovora o ustavnim
promjenama u Bruxsellesu, koji su završeni bez rezultata.
Čudi otkuda toliki pritisci od strane SAD-a i međunarodne zajednice za
ustavnim reformama kada je do prije godinu dana međunarodni predstsvnik
u BiH sankcionirao sve one koji su se drznuli i progovoriti o
nelogičnostima u funkcioniranju Daytonskog mirovnog sporazuma.
Stotinama se broje političari, od najnižeg ranga do samog državnog
vrha, koji su zbog toga isključeni iz javnog i političkog života te im
je oduzeto temeljno ljudsko pravo - birati i biti biran.
I tvorci Daytonskog mirovnog sporazuma su u ovih deset godina shvatili
da Dayton ne osigurava BiH normalno funkcioniranje niti samoodrživost
te su započeli otvorenu kampanju njegove promjene.
Svi nezadovoljni
Istina, Daytonom nisu samo nezadovoljni njegovi tvorci, koji u
posljednje vrijeme ističu da on i nije bi namjenjen za ustvano
sređivanje BiH, nego i sva tri konstitutivna naroda. Hrvati zato
što im Dayton nije osigurao ono što imaju druga
dva naroda - Srbi entitet, a Bošnjaci Federaciju BiH
praktično kao vlastiti entitet zbog institucionalne nadmoći. Srbi
strahuju da će u novim pregovorima izgubiti Republiku Srpsku, a
Bošnjaci se nadaju kako će Srbi u BiH konačno izgubiti
entitet i da će entitetske ovlasti prijeći na državnu razinu, odnosno u
Sarajevo.
Kad su upitanju Hrvati, najgore je što oni u BiH
još uvijek nisu postigli suglasnost što hoće.
Takve im poruke ovih dana stižu s puno strana. Bilo je
pokušaja da se ključna pitanja opstojnosti usuglase na
raznim skupovima intelektualaca i političara, ali konsenzus o tome
nikada nije postignut. Neuspjesi kojima su rezultirali
prijašnji hrvatski projekti za jednakopravnu poziciju u BiH
stvorili su strah za glasno zagovaranje trećeg hrvatskog entiteta u
BiH.
Što žele
Hrvati BiH
A što Hrvati zapravo žele? Hrvatski političari BiH govore da
za sebe i svoj narod ne traže ništa drugo osim onoga
što imaju i druga dva naroda. Na ozbiljnost položaja
hrvatskoga naroda u BiH sve češće upozorava i uzoriti
kardinal Puljić koji kao i ostali biskupi upozorava na neravnopravnost
hrvatskoga naroda i predlažu regionalni ustroj BiH u četiri regije sa
središtima u Mostaru, Sarajevu, Banja Luci i Tuzli.
Biskupska konferencija BiH nedolazak svojih uglednika obrazlaže
činjenicom da nema razloga za slavlje u Daytonu jer je taj sporazum
potvrdio bezakonje i posljedice etničkog čišćenja.
Političari iz BiH spremni su na razgovore o konačnom ustavnom
rješenju u BiH jer su svjesni da je Dayton dostigao
najvišu točku svoje eksploatiranosti koja jasno govori da se
daljni razvitak BiH ne može temeljiti na njemu. Kažu kako je Dayton
donio mir, ali je isto tako donio i ostavio nepravdu.
Hrvati se plaše da ih novi Dayton ne odvede u još
goru poziciju. Sve su glasnija mišljenja kako međunarodna
zajednica ne bi trebala imati neko favorizirano ustavno
rješenje nego da treba poduprijeti ono koje bi bilo rezultat
dogovora Srba, Hrvata i Bošnjaka.
Bez favoriziranja
Naravno, i sva tri naroda puno više nego do sada trebaju
imati fleksibilnosti i razumijevanja jedni za druge. Ovako, ako
Bošnjaci i Sarajevo budu favorizirali kao jedino
rješenje centraliziranu i unitarnu BiH (jedan čovjek - jedan
glas, op.a.) za posljedicu mogu vrlo lako, isključivo kao izraz
političkih interesa, dobiti otvoreni politički savez Hrvata i Srba u
BiH kako bi se u tom neformalnom savezu i jedni i drugi
zaštitili od preglasavanja, a time i nametanja političke
volje od strane Bošnjaka čemu su ovi, pokazala je Federacija
BiH, skloni.
Ako Srbi i Banja Luka nastave čuvati Republiku Srpsku i
ponašati se kao da ih ne briga pozicija ostala dva naroda,
Hrvati neće prestati tražiti svoj entitet koji bi, kako kažu hrvatski
političari u BiH, bio zaštita od bošnjačkog
preglasavanja u Federaciji BiH.
Ako bi pak Hrvati i Mostar, kojima je po mišljenju hrvatskih
političara u BiH, Dayton ipak donio najmanje koristi, stalno tražili
svoj entitet, opet ne bi bilo političke stabilnosti. Kažu,
dok god postoji Repubika Srpska kao entitet srpskog naroda u BiH,
otvoreno je pitanje potrebe postojanja i hrvatskoga ali i
bošnjačkoga entiteta.
Gotovo nikakva je mogućnost ukidanja Republike Srpske, ali ako bi
nekada do toga i došlo, širom bi bila otvorena
vrata uspostavi unitarne BiH, a time i spomenutog politčkog saveza
Hrvata i Srba u BiH s ciljem onemogućavanja nametanja političke volje
od strane većinskog bošnjačkog naroda.
Zaštita prava
svih
U eventualnom savezu Srbi i Hrvati bi tada mogli nametati političku
volju Bošnjacima što opet nije
rješenje. Znači, ni jednom narodu u BiH ne bi trebalo biti
svejedno ako se bilo koji drugi konstitutivni narod osjeća
neravnopravnim, ako nema institucionalnu zaštitu svojih
prava i sloboda. Tim više što će to ionako morati
biti osigurano i provedno u praksi ako se misli postati i biti dijelom
suvremene Europe, a čemu barem deklarativno teže i Hrvati i Srbi i
Bošnjaci.
DESETOGODIŠNJICA DAYTONA Hoće li nakon neuspjeha u Bruxellesu biti više uspjeha u pregovorima oko novog ustava Bosne i Hercegovine u Washingtonu