Ni jednog registriranog poduzetnika nema u Općini Donja Motičina!
Ruke vezane
Iako u Hrvatskoj drže neslavni rekord prema FINA-inu izvješću o poslovanju poduzetnika, u ovo se mjesto u istočnoj Slavoniji nedaleko od Našica, smještenom na obroncima Krndije, posljednjih godinu dana doselilo čak pet novih, mladih obitelji.
U tri naselja – Seoni te Donjoj i Gornjoj Motičini živi ukupno 1670 stanovnika, redovita mjesečna primanja ima ih 434, dok mirovina stiže u domove 333 Motičana. Većina zaposlenih radi u šumarstvu, a na posao odlazi u obližnje Našice. Nezaposleno je 270 mještana.
– Imamo šansu jer imamo bogomdanu prirodu! – optimističan je općinski načelnik Željko Kovačević (HDSSB). Ovo mu je drugi mandat. Cijelo to vrijeme, reći će, u raljama je državne birokracije i administracije. Volonter je u općini, a otkad je u nju stigao, pokušava zadržati tvrtku Strabag, velikog ulagača u kamenolom Crna glava. Na projektu "zadržavanja" radi već punih sedam godina.
– Htjeli su već mnogo puta otići odavde, ali se trudim pomoći im koliko je moguće. Mislim da bi oni pokrenuli gospodarstvo. Posla bi se tamo našlo za još 30-ak mještana – smatra prvi čovjek Donje Motičine, mjesta karakterističnog i po tome što, iako je u ravnoj Slavoniji, na svom ulazu ima i skijalište.
U razvoju ih koči i šest hektara državnog zemljišta gdje bi smjestili poduzetničku zonu. Dok se vlasništvo ne prenese, ne mogu u njoj izgraditi potrebnu infrastrukturu. S druge strane, potencijalni ulagač zainteresiran je upravo ovdje otvoriti stolariju i tvornicu kamene galanterije, ali je i on trenutačno zbog svega "na čekanju". Na istom je popisu i ulagač u sportsko-rekreacijsku zonu "Erešice" kojemu su ruke "svezane" dok se ne riješi problem s državnim parcelama.
– Bilo bi mnogo više poduzetnika da se riješi administracija – smatraju mještani Tomislav Katavić i Darko Paljević koji u Donjoj Motičini žive od rođenja.
Općinski proračun trenutačno puni sedamnaest obrtnika, mahom autoprijevoznika, ugostitelja, trgovaca... Blagajna im je, dodaje načelnik, sa 900.000 narasla na čak 3,9 milijuna kuna prošle godine. Od države, pohvalit će se, nikada nisu tražili ni kune za plaće svoja tri djelatnika.
Vratio se sin
– Možemo i bolje – kaže Ružica Mikičić koja Donju Motičinu ne smatra "mrtvim selom". Kako bi bilo mrtvo kada se u mjesto vraćaju mladi ljudi, a potkrepljuje to i činjenicom da joj se sin čak iz Metkovića, gdje je neko vrijeme radio, vratio na kućni prag jer u selu želi ostati i raditi.
>>Da se tvrtke vode kako se vodi država, odavno bi propale
ali zato sigurno u općini imaju nekakav "Ured za malo poduzetništvo" ili nešto slično, sa barem 5-6 zaposlenih.