„Bok. Zovem se Matej, imam 19 godina i ja bih volontirao.“. Ovom rečenicom počinje priča o trajnim prijateljstvima i pozitivnim iskustvima koja su se izrodila iz tragedije Sisačko-moslavačke županije. Matej koji je završio srednju kuharsku školu poput brojnih drugih nije mogao samo sjediti skrštenih ruku. Javio se poznatoj udruzi Chef kuha doma i postao jedan od njihovih brojnih volontera koji su ujedinjeno radili gotovo bez prestanka. Takve ljude i takvu volju teško je zaboraviti, rekao nam je potpredsjednik udruge Igor Čimbur.
„Dečko je bio spreman čak spavati u autu, ali mu to nisam dopustio. Nije mi bilo jasno kako će mu roditelji dopustiti da iz Županje samo tako dođe za Zagreb, ali rekao mi je da s 19 godina jasno zna da želi biti kuhar i da ga roditelji ne mogu u tome zaustaviti.“, objašnjava nam kroz smijeh Igor te dodaje kako mu je jedino mogao reći da skupi stvari i dođe.
Danas Matej zahvaljujući svom angažmanu u Sisačko-moslavačkoj županiji ima stalan posao u Igorovom restoranu i samostalno živi u Zagrebu.
„Ciljano sam tražio kuhare koji nisu zaposleni kako bi što više bili na raspolaganju. Svaki naš kuhar veliki je heroj, jer smo u jednom trenutku kuhali i do 1000 obroka dnevno.“, prisjeća se potpredsjednik udruge.
Kuhati 1000 obroka dnevno čini se kao podvig koji bi mnoge doveo do ruba snage, no Igor Čimbur kaže kako je na terenu od prvog dana vladala nevjerojatna pozitiva.
„Ne mogu vam opisati s koliko smijeha i ljubavi smo mi radili. Kuhanje na kraju krajeva i jest nešto u čemu smo najbolji i čemu smo posvetili svoje živote. Još kad imate vrhunsku ekipu, ni u najgorim trenutcima ne može vam biti loše.“.
'Sustava nije bilo'
Najgori dan bio je dan potresa. Tada je sustav zakazao. Nitko nije znao što treba raditi, a Čimbur se prisjeća da su svi hodali 'kao muhe bez glave': „Grozan je osjećaj kad se tlo trese svakih 30 sekundi i svi su u panici. Mi iz udruge smo odmah otišli na teren i mislili da ćemo postati dio organiziranog sustava. Šokirala me je činjenica da sustava na kraju – nije ni bilo.“.
Uzeli su stvari u svoje ruke i odmah počeli kuhati, a na svojoj Facebook stranici napisali apel za pomoć u obliku bilo kakve donacije. Tada je Igor naišao na odgovor kakav nije mogao ni zamisliti, govori.
„Ljudi su počeli pristizati iz svih krajeva Hrvatske. Ja sam pet dana proveo na telefonu organizirajući donatore prema vrsti donacije. Nisam spavao, nisam stao. U jednom trenutku shvatio sam da smo mi svi jedan veliki dobro organizirani sustav. Hranili smo i Bad Blue Boyse, i policiju, i siromašne ljude, a svi su nam željeli pomoći.“, objašnjava.
Samo Hrvatski Crveni križ donirao je preko 25 milijuna kuna za Petrinju, a među donacijama su se našli i brojni drugi ljudi, ali i poduzetnici. Formirali su se punktovi za donacije u gotovo svim hrvatskim gradovima, a Hrvatska se kroz tragediju ujedinila.
„S hranom nam je pomagao i jedan čovjek kojeg nikad neću zaboraviti. On je u potresu ostao bez stana, a uz to ima i bolesno dijete. Bez obzira na to, došao je i kuhao, nosio hranu svim potrebitima i bio na sve strane. Zato smo mi odlučili pomoći njemu. Nabavili smo mu kamp kućicu u kojoj privremeno živi. Fascinantno je da je unatoč svojoj vlastitoj tragediji bio toliko na raspolaganju.“, govori nam Igor.
Šteta je zaboraviti na te krajeve
Među volonterima udruge vladala je neizvjesnost jer sustav nije funkcionirao, pa se nije znalo ni koliko će morati dugo biti na terenu, ni što ih čeka u budućnosti. Unatoč velikom pritisku, Igor tvrdi da nikada nisu ni pomislili otići.
„Kada bih vam ispričao koliko su jednostavni ti ljudi za koje smo radili, ne biste vjerovali. Oni su jednostavno navikli na malo i ne očekuju više. U tim okolnostima bilo je divno raditi. Još kad smo vidjeli brojne lijepe komentare na internetu, nismo imali nikakvih problema danonoćno kuhati.“, tvrdi Igor.
Upravo zbog takvog stava kojeg imaju ljudi iz Petrinje, potpredsjedniku udruge Chef kuha doma žao je što se na taj dio Hrvatske prema njegovom mišljenju u potpunosti zaboravilo.
„To može biti jedna prekrasna radna sredina jer to su radišni i ponosni ljudi, zadovoljni i s to malo što imaju. Sisak bi trebao biti mjesto u koje će mladi dolaziti, razvijati se. Prekrasna je okolina.“, opisuje.
Iako su neumorno radili, bilo je vremena za anegdote i šalu. U jednom trenutku su svoj boravak u Petrinji volonteri udruge prozvali malim maturalcem.
„Naravno da smo se šalili. Dobra atmosfera nas je i održavala. Jedan od donatora donirao je 30 kartona vina koje sam ja sakrio u kuhinju. Svojim kuharima sam rekao da uzmu bocu-dvije i počaste se. Kroz dva tjedna nestalo je svih 30 kartona vina, a kuhari su jednostavno objasnili da auto ide na benzin, a kuhar na dobro vino.“, kroz smijeh prepričava Igor. U takvim okolnostima nije bilo teško spavati ni sa šest drugih nepoznatih ljudi u jednoj maloj sobi. Bio je to, kako ga Čimbur zove – mali maturalac.
„U takvim okolnostima steknete neka doživotna prijateljstva. Možda će vam zvučati čudno, ali s tog cijelog terena i posla ja vam ne mogu istaknuti ni jednu negativnu stvar koja se dogodila.“, objašnjava nam. Kaže da mu se ne sviđaju svađe oko uplitanja državnih službi u sustav prehrane.
„Oko toga se ne treba svađati. Nama je zapravo bilo lakše kada su i druge državne firme došle pomoći. Na kraju krajeva, to i jest svrha državne firme. Važno je da nitko nije ostao gladan.“, dodaje.
Udruga dobila novu svrhu
Igor Čimbur nije mogao ni sanjati da će udruga Chef kuha doma postati simbol nacionalnog herojstva. Kaže, nastali su iz čiste želje da s nekim podjele dobre recepte i savjete za kuhanje.
„Počeli smo iz čiste razonode. Snimali smo video materijale na Facebooku i dijelili recepte i savjete za kuhanje. Nije nam bilo ni na kraj pameti da se bavimo humanitarnim akcijama, no kada se dogodio potres – ni trena nismo razmišljali i odmah smo krenuli.“, prepričava Igor.
Chef kuha doma se formalno sastoji od sedam čelnih ljudi, uglavnom chefova iz Zagreba. Tijekom serije potresa u Petrinji proširila se i sada su tu osim kuhara, i brojni drugi volonteri te oni koji pomažu radu udruge.
„Potpuno smo sigurni da želimo nastaviti pomagati. Iz Petrinje smo za sada otišli, no ako se opet dogodi neka situacija, naša će udruga biti tu. Shvatili smo koliko je to važno i koliko se lijepa iskustva mogu dogoditi kroz pomaganje. Dakle, nastaviti pomagati novi je glavni cilj udruge.“, zaključuje Igor.
Brojni su načini kako i Vi možete pomoći Sisačko-moslavačkoj županiji. Jedan od jednostavnijih osmislilo je Gorenje. Dio iznosa od svake vaše kupnje pećnice, ploče za kuhanje, nape, štednjaka ili ugradbene mikrovalne pećnice Gorenje, bilo putem web-shopa ili kod prodajnih partnera, Gorenje će preusmjeriti i donirati za obnovu područja stradalih u potresu. Promocija traje od 10.03. do 21.04.2021., a sve što trebate učiniti nakon kupovine je prijaviti račun na web stranici www.gorenje.hr do 30.04.2021.
Sadržaj nastao u suradnji s Gorenjem.
