Da je dobio još jedan mandat, Mladen Bajić bio bi najneovisniji državni odvjetnik kojega je Hrvatska ikada imala. Tvrdi to visokopozicionirani SDP-ov dužnosnik kojega premijer Zoran Milanović očito nije pitao za mišljenje dok je odlučivao tko će iduće četiri godine biti glavni tužitelj. Tvrdnju da su se tek sad stekli uvjeti da Bajić bude maksimalno neovisan potkrepljuje s nekoliko argumenata. Bajić je, kaže, navršio 64 godine i da je dobio još jedan mandat nakon njega bi morao u mirovinu. – Dakle, više nema razloga razmišljati hoće li se kome zamjeriti. A ima dovoljno energije, iskustva i znanja da može progoniti svaki kriminal – zaključio je naš sugovornik i ostavio u zraku pitanje zašto Milanović ne želi takvog tužitelja.
No, izborom Dinka Cvitana za novog glavnog državnog odvjetnika, koji će dužnost preuzeti nakon 23. travnja kad Bajiću istječe mandat, Milanović je višestruko poentirao. Izborom ravnatelja USKOK-a Cvitana, premijer je Državno odvjetništvo poštedio velikih potresa koji bi uslijedili da je na čelo institucije došao netko sa strane. Bajić je punih 12 godina vodio DORH i sustav se naviknuo na njega i njegov način rada, a odviknuo od promjena. S Cvitanom na čelu u DORH ulazi velika promjena, ali bez ikakvog stresa jer svi poznaju Cvitana i vjeruju kako znaju što ih čeka s njim.
Smjena bez argumentacije
Ovim kadrovskim potezom premijer je Državnom odvjetništvu osigurao kontinuitet u radu. A to je iznimno važno, posebice sada kad su u tijeku, neki i pred završetkom, najveći korupcijski predmeti ikada otvoreni u Hrvatskoj. Kao ravnatelj USKOK-a i jedan od Bajićevih najbližih suradnika Cvitan je upoznat sa svim predmetima, kako onima koji su već na sudu, tako i onima koji su tek u fazi istrage ili na samom početku u stupnju izvida (kao što je slučaj sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić Merzel). Budući da je sa svime upoznat, Cvitan će kao glavni državni odvjetnik nastaviti raditi tamo gdje je Bajić stao. Neće biti nikakve potrebe da i jedan državni odvjetnik ili zamjenik bilo gdje u Hrvatskoj, na bilo kojoj razini, zastane s postupkom i čeka da se novi šef upozna sa slučajem i dade mu smjernice.
Tako je, primjerice, Željka Mostaček, zamjenica ravnatelja USKOK-a, u srijedu, kada je promjena na čelu DORH-a već bila javna stvar, jako dobro znala da se sa Cvitanovom profesionalnom promocijom za nju i njen status ništa nije promijenilo. S takvom spoznajom otišla je na sud i u postupku za Fimi mediju održala fantastičan govor. U završnoj riječi bila je iznimno čvrsta i uvjerljiva u argumentaciji zašto je Ivo Sanader kao premijer koji je dva puta dobio povjerenje građana počinio najgori mogući oblik korupcije. Kontinuitet koji Državno odvjetništvo dobiva s Cvitanom na čelu važan je i za ostale postupke.
No, sa spomenutim kontinuitetom Milanović sa sebe skida političku odgovornost ako se veliki koruptivni procesi koje je Bajić otvorio ne okončaju osuđujućim presudama. Da je Milanović na čelo DORH-a postavio nekog izvan sustava, a da slučajevi poput Fimi medije, optužnice protiv HDZ-a, Hrvatske poštanske banke, HAC-a, Remorker, odnosno korupcija kojom je Nadan Vidošević premrežio HGK i brojni drugi što ih je Bajić otvorio u 12 godina svog mandata, ne završe pravomoćnom sudskom osudom, krivica za to sigurno bi se pripisala premijeru.
“Cvitan će osigurati kontinuitet, isti odnos prema borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije, poštivanju zakona i otporu prema političkim pritiscima kakav je bio i do sada”, kaže bivša premijerka Jadranka Kosor napominjući da je dobro što budući glavni državni odvjetnik dolazi iz institucije i što nije “politički kontaminiran”. Kosor, međutim, ističe da nije postojao nijedan razlog zbog kojeg je trebalo smijeniti Bajića. – Dugovječnost nije argument. Dok Ustavom i zakonom nije ograničen mandat, uspješnost je jedini argument – rekla je Kosor, a nasljedniku na čelu Vlade zamjerila što nije dao nikakvu argumentaciju za Bajićevu smjenu, kao ni za Cvitanovu promociju na dužnost glavnog državnog odvjetnika.
(Foto: Patrik Macek/Pixsell)
“Nakon 12 godina mandata gospodina Bajića mogu zahvaliti na svemu što je bilo dobro, a toga je bilo puno više od onoga što, po meni, nije bilo dobro”, riječi su kojima je u četvrtak na sjednici Vlade premijer Milanović najavio promjenu na čelu DORH-a.
Vrlo slično Milanović je o Bajiću govorio i prije četiri godine, samo što je sada okrenuo ploču. Tada je sa saborske govornice obznanio da SDP neće podržati Bajića u trećem mandatu. Spočitnuo mu je da ne pokazuje odanost i žar prema radu, te konstatirao da je “u protekla dva mandata bilo dobrih stvari, ali puno manje dobrih koje ga ne preporučuju za sljedeće četiri godine”. – U borbi protiv korupcije Hrvatska će biti talac jedne osobe još četiri godine, a od državnog odvjetnika očekuje se da se ponaša kao Elliot Ness – rekao je Milanović u Saboru 12. veljače 2010. U četiri godine koje su uslijedile Bajić je otvorio najveće koruptivne slučajeve. Zbog korupcije je optužio bivšeg premijera, nekoliko ministara, čelnike više državnih poduzeća, a prvi put je na optuženičku klupu izveo i političku stranku – HDZ. Ako je s politikom i koketirao, kako ga se optuživalo da čini radi vlastitog preživljavanja, nije je zaobišao kad je bila na redu za kazneni progon.
Govoreći o smjeni na čelu DORH-a izvor iz Vlade rekao je da se od Cvitana očekuje da otvori i provede treću fazu u razvoju Državnog odvjetništva. Po njemu, prvu fazu obilježile su devedesete i smjenjivanje HDZ-ovih kadrova na čelu tužiteljstva, od Vladimira Šeksa preko Marijana Hranjskog do bivšeg istražnog suca Radovana Ortynskog koji je imenovan za glavnog državnog odvjetnika nakon dolaska na vlast koalicije Ivice Račana. Od Ortynskog se očekivalo puno u obračunu s kriminalom, no izgovoreno je bilo puno teških riječi, podignuto puno prašine, a kazneni postupci bili su skromni. Vlast se prvom prilikom riješila Ortynskog iza kojeg je, kako tvrdi naš sugovornik iz Vlade, ostao kaos.
Nastupila je tužiteljska era Mladena Bajića koji je došao iz Splita, s pozicije tamošnjeg županijskog državnog odvjetnika. Bajić je tijekom tri uzastopna mandata rješavao probleme i činio pomake koji su u bitnome obilježili razvoj DORH-a, ali i hrvatske države. Prvi problem s kojim se suočio bili su nagomilani neriješeni predmeti sustavno nataloženi devedesetih koji su dosegnuli brojku od 7400 nerješenih kaznenih prijava. Oslanjajući se u velikoj mjeri na svoga prvog zamjenika Dragu Novosela, Bajić je uveo pravila u vođenje evidencije rada tužitelja. Njihov se rad sustavno pratio, doneseni su jedinstveni kriteriji, a u pogon se stavio program iz kojeg su se vrlo jednostavno iščitavali radni učinci. Rezultat je bio da su zaostaci isparili kao rosa na suncu.
Cvitan izgradio Uskok
No, pozicija prvog tužitelja za Bajića nije značila udaljavanje od spisa. Ambicija je bila u učmali, konzervativan i neefikasan kazneni postupak uvesti promjene. Tako je prvi podignuo optužnicu za pranje novca (slučaj splitskog narkobossa Željka Kalebića), tražio oduzimanje nezakonito stečene imovine, uvođenje instituta svjedoka pokajnika... Njegov dolazak i ambicije poklopile su se s idejom tadašnje vlasti da po uzoru na Italiju i druge zemlje osnuje specijalizirano tužiteljstvo za organizirani kriminal i korupciju. Formirao se USKOK, a za prvog šefa bio mu je postavljen Željko Žganjer koji je izgorio već na prvom predmetu. Slično kao i Ortynski podignuo je puno buke, a ostvario nula rezultata, te otišao. Ovaj put pitalo se Bajića za šefa USKOK-a, a on je za preuzimanje te funkcije privolio Dinka Cvitana. Neusporedivo skromniji i staloženiji od prethodnika Cvitan je USKOK praktično gradio iz temelja. Dok je Bajić kao glavni državni odvjetnik zastupao tužiteljstvo prema van, Cvitan je u tišini vodio specijalizirano tužiteljstvo i pratio predmete. U godinama koje su slijedile Bajić se morao suočavati s masom neriješenih ratnih zločina koji su Hrvatskoj postali ozbiljna kočnica na putu u međunarodne asocijacije. Morali su se raščistiti masovni postupci koji su se 90-ih otvarali bez pravih kriterija. O kakvom se poslu radilo govori statistika iz 2011. po kojoj se do tada za ratni zločin pokrenuo postupak protiv više od 3500 osoba, od čega je bilo svega 108 pripadnika hrvatskih oružanih snaga. Bajiću je pripala nezahvalna uloga suradnje s bivšom glavnom haaškom tužiteljicom Carlom Del Ponte o kojoj je ovisio ulazak Hrvatske u EU. Osim što je surađivao s Haagom, Bajić je imao ulogu suočavati Hrvate s činjenicom da su i oni tijekom obrambenog rata počinili ratne zločine. Tako je otvoreno suđenje Mirku Norcu, sudilo se za Paulin Dvor, Tomislavu Merčepu, a među politički najtežim procesima bio je onaj Branimiru Glavašu. Otvarali su se i značajni procesi za organizirani kriminal (Hrvoje Petrač, Vladimir Zagorec...), no u HDZ-ovom mandatu sve je više slabjela suradnja s policijom, što je rezultiralo time da se DORH, posebice USKOK, sve više fokusirao na korupciju. Na kraju se policija, umjesto da servisira tužitelje u borbi protiv organiziranog kriminala, svela na to da uhodi Bajića. U vrijeme mandata Tomislava Karamarka na čelu MUP-a policija je pod izlikom da se bavi curenjem informacija otvorila operaciju Juda i uhodila Bajića.
Od Cvitana kao glavnog državnog odvjetnika vlada očekuje da depersonalizira instituciju koju je Bajić simbolizirao, te ispravi pogrešnu percepciju u javnosti kako je DORH tijelo otkrivanja i progona kriminala. Premda se ne čini tako, pred Cvitanom su velika očekivanja. On će od Bajića preuzeti uređeno Državno odvjetništvo, ali će se očekivati da surađuje i oslanja se na policiju koja iz godine u godinu (i to posebno krim) bilježi sve lošije rezultate, da bi upravo sada bilježila najlošije do sada.
>> Lesar: Bajić i Cvitan dosad su radili u duetu
>> Tko je Dinko Cvitan, dugogodišnji Bajićev suradnik?
Sinoć je Yutel pretjerao čak i za svoje dosadašnje standarde. U emisiji Fokus, 4 gosta su se natjecala tko će više slaviti lik i djelo druga Bajića, a voditelj Družijanić im je nabacivao zicere. Posebno je bio aktivan prevarant koji nezna izgovoriti "R", prof Kvegav, kojeg se nije dalo slušati.