Više nema nikakve dvojbe: Most je na prekretnici, a njegova politička platforma na nikad većoj kušnji. Prvi udarac zadao mu je Andrej Plenković izbacivanjem trojice ministara iz svoje Vlade i raskidanjem saveza na kojem je počivala dotad stabilna vladajuća većina, a drugi, dosad najteži udarac, doživio je iz vlastitih redova – od Vlahe Orepića, Mostova Clarka Gablea, koji je istupio iz kluba zastupnika. Orepić kaže kako ne želi “ovakav Most”, koji u svom djelovanju “inzistira na konfliktnoj politici, a unutar sebe ne rješava probleme, sužava prostor i mehanizme za realizaciju same ideje Mosta”.
Nezadovoljan je zato što Most nema jasno profilirane političke ciljeve, a kritizira i unutarnju organizaciju i djelovanje na terenu. Prije toga ogradio se od izjave Nikole Grmoje, koji je, na upit o mogućim tužbama Bošnjaka, izjavio da “onda Hrvatska isto tako može ispostaviti račune za sve izbjeglice koje je primila i svu pomoć koju je činila”.
Očito je da su u pozadini sukoba u Mostu, prvo, svjetonazorsko-ideološke razlike i, drugo, političke ambicije. Most je nastao kao platforma koja okuplja nezavisne lokalne čelnike i političare bez obzira na njihov svjetonazor i političku orijentaciju. Taj model, koji je iznjedrio neopterećene, mlade ljude bez repova iz prošlosti, spremne na stvarne promjene u društvu, pokazao se kao vrlo uspješan te je Most vrlo brzo postao treća politička snaga, koja je čak odlučivala o tome hoće li na vlast HDZ ili SDP. Slabost mu je to što je bez potresa mogao funkcionirati sve dok su svjetonazor i politička orijentacija bili pod tepihom. Čim su Petrov i Grmoja svojim izjavama o haaškim presudama smjestili Most desno od centra, lijevi Orepić odmah se ogradio. Dodamo li tomu njegovu očitu ambiciju da drukčije organizira Most i pretvori ga u politički jasno profiliranu stranku, jasno je da Most čekaju teški dani. Osipanje ili političko prestrojavanje. Trećeg puta nema.
Clark Gable ili Pavle Vujisić?