Odbijanje Centra za socijalnu skrb Zagreb da ponovno razmotri zahtjev Ive Šegote i Mladena Kožića za udomljavanje djece, što je naložio Upravni sud, ponovno je podiglo prašinu. Međutim, iza medijski atraktivne priče o gay udomiteljima valja se drugi ozbiljan problem koji se u našem društvu labavo tretira iako ugrožava vladavinu prava, a to je da tijela javne vlasti ne provode odluke Upravnog suda.
Politička odluka
Upravni je sud u ovom slučaju naložio Centru da ponovi postupak za dobivanje statusa udomitelja, a Centar je uzvratio odbacivanjem zahtjeva Šegote i Kožića, uz obrazloženje da za udomitelje ne ispunjavaju uvjete.
– Odluka Centra u skladu je sa Zakonom u o udomiteljstvu – ustrajna je Tatjana Brozić, ravnateljica CZSS-a Zagreb. Energično pritom odbija navode koji se mogu čuti iz neslužbenih izvora da je po mišljenje išla u resorno Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, u kojem je dobila upute da je politička odluka takva jer nisu sazrele društvene okolnosti da se gay paru dopusti udomljavanje djece. Resorna ministrica Vesna Bedeković o toj temi šuti kao zalivena. No njena poruka da se ne miješa u odluku Centra apsurdna je i upućuje na posvemašnju nekompetentnost za resor kojem je na čelu.
U Centru pak ima stručnjaka koji sa zgražanjem gledaju na ovu diskriminatornu odluku, no, službeno, odbacivanje zahtjeva dvojice životnih partnera pravdaju činjenicom da Zakon o udomiteljstvu životne partnere ne spominje kao potencijalne udomitelje. Međutim, zakon ne spominje bračni status potencijalnih udomitelja uopće pa oni u praksi mogu biti i samci bez obzira na seksualnu orijentaciju. Taj slučaj nije prva ogluha tijela javne vlasti na odluke nadležnog im suda.
Nepostupanje i neizvršavanje upravnosudskih presuda velik je problem u RH i negacija ideje sudskog nadzora nad upravom, potvrđuje prof. dr. sc. Marko Šikić, predstojnik Katedre za upravno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu. Ističe da Zakon o upravnim sporovima sadrži načelo obveznosti sudskih presuda, ali i osigurava mehanizme zaštite u takvim slučajevima.
– Tužitelj može Upravnom sudu podnijeti zahtjev za izvršenje i, ako se zahtjev usvoji, rješenjem se određuje prisilno izvršenje. Čelniku tijela koje nije postupilo po sudskoj presudi Upravni sud može izreći kaznu od najviše jednomjesečne prosječne neto plaće u RH, što je po mom mišljenju svakako premalo – kazao nam je prof. Šikić.
I da je više, to kažnjenima ne znači ništa jer te kazne ne plaćaju iz svog džepa nego od proračunskog novca. Analizom načina na koji se prisilno može izvršiti rješenje Upravnog suda bavilo se više pravnih stručnjaka pa je tako sudac prof. Alen Rajko u jednoj analizi iznio: “Ako javnopravno tijelo iz članka 35. ZUS-a u ostavljenom roku ne dostavi ispravu koju je rješenjem zatražio sud, može biti doneseno rješenje o prisilnom izvršenju takvog rješenja, pod prijetnjom izricanja novčane kazne čelniku odnosnoga javnopravnog tijela. Po potrebi, kazna može biti izricana opetovano, do izvršenja rješenja”.
Pravna katastrofa
Oglasila se i stručnjakinja za ustavno pravo Sanja Barić. “Zastupajući tezu da Centar može odlučiti kako želi bez poštivanja pravnog mišljenja višeg tijela (Upravnog suda), znači da se zalažemo za tezu da svako tijelo može raditi štogod hoće i odbiti odluke višeg tijela koje su donesene u povodu žalbi, upravnih tužbi... zastupamo tezu da smo mi uvijek u pravu samo zato što je to naše mišljenje bez obzira na hijerarhiju. Dakle, već na ovoj načelnoj, formalnoj razini govorimo o pravnoj katastrofi da si jedan centar daje za pravo ne prihvatiti pravno mišljenje upravnog suda”, napisala je na svom Facebook-profilu.
Za Sandru Benčić iz političke Platforme Možemo!, koja je podnijela kaznenu prijavu protiv ravnateljice Centra, sve češća pojava slučajeva kada se izvršna vlast stavlja iznad sudske upućuje na obilježja autoritarnih režima. Samovolja tijela i pojedinaca javne vlasti kad je riječ o neprovođenju sudskih odluka stvara kafkijansku atmosferu u kojoj se građane iscrpljuje dok ne odustanu od svog prava.
– Primjer je HBOR koji nakon čak 31 presude Upravnog suda koje sve nalažu javnu objavu podataka o kreditnim plasmanima i dalje na svaki novi zahtjev građana ili novinara odgovara negativno i tjera ih u dugotrajne procese – iznijela je primjer na koji je upozorila udruga Zelena Istra.
