U noći s nedjelje na ponedjeljak završila je NBA finalna serija, a nakon što je Miami predao krunu San Antoniju, sva pažnja usmjerila se prema draftu koji je na rasporedu 26. lipnja, piše sportski tjednik Max!
Za nas će on biti posebno zanimljiv jer bi jedan Hrvat prvi put trebao biti izabran lottery pickom, odnosno među prvih 14 igrača koje biraju klubovi što se nisu plasirali u doigravanje. Riječ je o šibenskom dragulju Dariju Šariću (20). Očekuje se da u prvoj rundi bude izabran i stasiti centar Cedevite Jusuf Nurkić (19).
Prognoze za Šarića raznovrsne su, a najoptimističnije govore da bi ga sedmim pickom mogli izabrati LA Lakersi, što bi mladog cibosa spojilo u istoj momčadi s Kobeom Bryantom. Propuste li ga Jezerčani, priliku će imati Sacramento Kingsi i Charlotte Hornetsi koji biraju sljedeći, a prema nekim draft analitičarima Šarić ne bi trebao pasti ispod desetog mjesta kada biraju Philadelphia 76ersi.
Sixersi imaju mogućnost dvojici ovosezonskih rookieja, razigravaču Carter-Williamsu koji je izabran za novaka godine, te krilnom centru Nerlensu Noelu koji je zbog ozljede propustio cijelu sezonu, pridodati još dvojicu izvanserijskih talenata jer uz deseti imaju i treći pick na draftu. To bi možda bio i idealan scenarij za Šarića kojeg bi Sixersi, zbog prevelikog broja mladih igrača, mogli pustiti da još sezonu ili dvije odigra u Europi i razvija se u nekoj momčadi u kojoj će imati punu minutažu i status nositelja igre.
U toj bi kombinaciji mogla profitirati i Cibona kojoj bi porasli izgledi da zadrže igrača na kojemu bi mogli graditi euroligaške ambicije. Iako neki tvrde da bi za Šarića bilo bolje da ode u jači klub u kojemu bi se morao boriti za minutažu i učio bi od svojih suigrača.
S obzirom na kombinaciju talenta i radnih navika koje ima, kao i odlika vođe, za Šarića to ne bi bilo nužno da bi nastavio napredovati i razvijati se.
Šarić nije odustao od drafta kako se spekuliralo i sad je samo pitanje vremena kada će Šarić dospjeti u najjaču svjetsku košarkašku ligu. Njemu, kao i svim ostalim igračima iz Europe, danas je puno lakše doći do NBA lige nego što je to bilo prije 20-ak godina. Za to su najviše zaslužni Dražen Petrović, Vlade Divac i Šarunas Marčiulionis koji su početkom 90-ih prvi probili led i pokazali da i oni koji nisu košarkaški zanat ispekli na američkim sveučilištima i srednjim školama mogu uspjeti u NBA ligi.
Svaki peti - stranac
Taj trojac širom je otvorio vrata za igrače poput Kukoča i Stojakovića, te Nowitzkog, Ginobilija, Parkera ili Gasola koji su svi redom osvajali naslove NBA prvaka (osim Stojakovića) te brojne individualne nagrade i priznanja.
Dok su se prije pojave Dražena i društva igrači u NBA ligi rođeni izvan Amerike mogli pobrojati na prste jedne ruke, na startu sezone 2013./14. bilo ih je 92, što je približno jedna petina lige. Ključnu ulogu odigrali su i američki treneri poput Dona Nelsona i Gregga Popovicha koji su, za razliku od ostalih, vjerovali da se i izvan SAD-a mogu pronaći vrhunski košarkaši.
Don Nelson, koji je još 1989. doveo Marčiulionisa u Golden State Warriorse, postao je predmetom sprdnje kada je 1998. kao trener i glavni menadžer Dallas Mavericksa svim silama želio dovesti anonimnog klinca iz druge njemačke lige po imenu Dirk Nowitzki koji je i Europi bio nepoznanica. Ni silne kritike nakon rookie sezone u kojoj je Nowitzki iz igre gađao 40%, a za tricu samo 21%, te zaradio nadimak “Irk” jer nije igrao obranu, nisu obeshrabrile Nelsona. Danas, 16 godina poslije, Nowitzki je 12-orostruki All-Star i jedan od najboljih igrača u povijesti NBA lige, a Dallasu je 2011. donio njihov jedini naslov prvaka.
Gregg Popovich je od San Antonio Spursa, kluba iz malog marketinškog tržišta koji se ni po čemu ne može mjeriti s megalopolisima poput Los Angelesa, New Yorka ili Chicaga, napravio najuspješniju NBA ekipu u posljednjih 20-ak godina. O tome svjedoče četiri osvojene titule NBA prvaka, te nevjerojatni niz od 15 uzastopnih sezona u kojima bilježe minimalno 50 pobjeda u regularnoj sezoni. Recept za uspjeh čovjeka koji je još početkom ‘70-ih po završetku sveučilišta US Air Force Academy bio na turneji po istočnoj Europi i bivšem SSSR-u (govori ruski jezik, a razumije i hrvatski), bio je dovođenje igrača koji su se košarkaški afirmirali izvan SAD-a, prije svega u Europi.
Sve je započelo izborom Tima Duncana s Djevičanskih otoka prvim pickom na draftu 1997., uz kojega je niskim pickovima dodao Argentinca Manua Ginobilija (57. pick 1999.) i Francuza Tonyja Parkera (28. pick 2001.) te tako oformio okosnicu momčadi koja još dominira NBA parketima.
Manji su željni Europljana
Spursi su u momčadi koja je osvojila naslov 2007. godine imali šestoricu igrača rođenih izvan SAD-a, dok su apsolutni rekord postavili u sezoni 2012./13. kada se brojka popela na devet (Duncan, Ginobili, Parker, Boris Diaw, Tiago Splitter, Nando De Colo, Patrick Mills, Cory Joseph, Aron Baynes).
Recept koji je osmislio Popovich danas pokušavaju primijeniti mnogi klubovi, posebno oni s manjih marketinških tržišta poput Minnesote (Ricky Rubio, Nikola Peković, J. J. Barea, Aleksej Šved...) i Milwaukeeja (Ersan Ilyasova, Zaza Pačulija, Giannis Antetokounmpo, Ekpe Udoh, Miroslav Raduljica) koji sve češće na draftu izabiru igrače koji su košarkaški zanat pekli u Europi.
