Premda je javnosti poznatiji po svom političkom djelovanju, Dražen Budiša cijenjen je urednik u Školskoj knjizi i pokretač biblioteke “Starine” u kojoj upravo priprema knjigu u kojoj su prvi put otisnute nepoznate karte Dalmacije. Jedan je od uredničkih projekata kojima se voli podičiti i knjiga Davora Vidasa “Zaštita Jadrana”.

O izdanju starih karata Budiša će progovoriti u članku koji piše za sljedeći “Obzor”, a za ovaj smo ga broj zamolili da kao član vladajuće koalicije iz vremena vlade Ivice Račana, poveže tadašnje probleme sa Slovenijom s današnjim vremenom.

• Određivanje morske granice sa Slovenijom bio je kamen smutnje u vladi Ivice Račana, a o isti se problem spotiče i Ivo Sanader. Smatrate li da aktualna Vlada pravilno postupa u sporu?
– U osnovi, smatram da je stav hrvatske Vlade i hrvatske politike ispravan.



• Bili ste u vladajućoj koaliciji u vrijeme nastanka sporazuma Račan-Drnovšek . Kako iz današnjeg kuta u kojem su zapeli hrvatski pregovori s EU gledate na taj pokušaj?
– Nitko od nas u koaliciji nije znao da se uopće razgovora sa Slovencima. To nije bilo tema ni na Vladi ni u Odboru za vanjsku politiku u Saboru, a koliko znam, s time nije bio upoznat ni predsjednik države. Račan je kao predsjednik Vlade na svoju ruku ušao u razgovore sa Slovencima bez definirane pregovaračke osnove.

• Zašto je to učinio?
– Često je za sebe znao isticati da je loš pravnik, a način na koji je vodio pregovore to je potvrdio. Nekoliko je političko-psiholoških razloga pridonijelo tome. Račan je tada bio predsjednik najjače stranke u koaliciji i državi. HDZ je dobivao šest posto u anketama i doimao se kao stranka koja nestaje.

Račan stječe golemu moć u državi u kojoj oporbe gotovo i nema i želi velikim, državničkim potezima brzo riješiti sva nagomilana pitanja na unutarnjem i vanjskopolitičkom planu, a njegove su sposobnosti bile skromne. Sa Slovencima nije želio riješiti samo granična nego i sva otvorena pitanja. Tako se spominjalo da bi rješenje za Ljubljansku banku bilo da oni isplate dio duga hrvatskim štedišama, a mi njima zauzvrat prodamo Croatia banku po bagatelnoj cijeni...



• Znači li to da je Račan vidio sebe kao čovjeka s misijom?
– Problem s Račanom počeo je čim smo osvojili vlast. Nije se znao nositi s golemom moći. Vjerojatno zbog takve predodžbe o sebi, Račan je otišao posve nepripremljen na pregovore. Vratio se potom u Zagreb i pozvao šefove koalicijskih stranaka i klubova zastupnika kako bi nam svečano priopćio da je postignut dogovor sa Slovenijom. Gledali smo ga u čudu. Nismo imali pojma da se uopće na tome radilo.

Kad nam je dao tumačenje tog rješenja, nitko nije shvatio o čemu je riječ. Tada sam tražio da nam donese sporazum i kartu. Sporazum nije donio, za kartu je najprije rekao da je nema, a naknadno je donio zemljovide tiskane u Sloveniji na kojima je pisalo Jadransko morje. Sporazum je očito bio rađen na temelju slovenskoga predloška.

• Kako su reagirali partneri?
– Vrlo negativno. Račan je ostao sam. Unatoč tome, pokušao je sporazum progurati kroz Vanjskopolitički odbor Sabora, ali nije uspio. Iako je sporazum na kraju ostao na parafima dvoje državnih službenika, nanio nam je veliku štetu.

• Možete li u svjetlu današnjih problema procijeniti razmjere štete?
– Šteta je bila ponajprije u tome što je u slovenskoj javnosti od tog trenutka stvoreno uvjerenje kako ono što je za nas u Hrvatskoj apsurdno za njih može postati realno. U sporazumu je apsurdan način na koji granična crta izlazi iz zaljeva. Ide ravno prema zapadu, a onda dolazi do tzv. vratnice dimnjaka.

Hrvatska bi izgubila dio teritorijalnog mora na sjeveru, dio teritorijalnog mora pretvorio bi se u otvoreno more (tzv. dimnjak), a mali komadić našeg teritorijalnog mora ostao bi s druge strane tog “otvorenog mora”, tobože kao dokaz da smo i ondje sačuvali granicu s Italijom.



• Je li pokušao objasniti tko je nacrtao to rješenje?
– Meni nije morao ništa objašnjavati. Bilo je jasno da su to nacrtali Slovenci. Nakon toga sporazuma sve je eskaliralo toliko da je 2006. Slovenija u uredbama o ribolovnim zonama došla iz Piranskog zaljeva do obale nasuprot Vrsaru. A 1991. Slovencima je bilo samorazumljivo da granica ide sredinom zaljeva. Te su godine objavili kartu koju je napravio Geodetski zavod Slovenije.

Granica je išla po sredini Piranskoga zaljeva. Od tada do danas slovenska granica na moru, u obliku ribolovne zone, spustila se do Vrsara, a za 17 godina valjda će doći do Rijeke. U pozadini je svega želja Slovenije da dobije izlaz na otvoreno more. No da je sporazum Račan-Drnovšek na snazi, brodovi iz Kopra svejedno ne bi plovili tim prostorom, nego bi kad izlaze iz Slovenije plovili talijanskim vodama.

Ostatak intervjua pročitajte u današnjem Obzoru

DJELUJTE PREVENTIVNO

Muškarci, oprez! Izbjegavajte ovih 10 namirnica ako želite sačuvati prostatu

TÜV izvješće 2025.

FOTO Ovo su najgori rabljeni auti koje možete kupiti

4

'IZA KULISA VREBAJU PROFITERI'

Prijeti rat koji će zapaliti cijeli svijet? Što se krije u novom tumačenju Nostradamusove vizije

VIDEO

Ivan Šarić i Natko Beck razgovarali o neočekivanoj temi važnoj za sve građane

Mljac

Nekad je bio način da se meso očuva za zimu, a danas je delicija koja odiše poviješću

Japanski gigant širi poslovanje: Srbija postaje centar za cijelu Europu