Pioniri su nekoć osvajali Divlji zapad i dojam je da im je trebalo
mnogo manje vremena za pronalaženje i izgradnju ranča nego našem
“pioniru” u golfu. Naime, nekadašnji nogometni reprezentativac i
nedostižni rekorder po odigranim utakmicama za Dinamo (802!) Dražen
Ladić bacio se na pionirski posao, želio je u Hrvatskoj sagraditi pravo
igralište za golf. Jer, zasad pravoga nemamo, a, tobože, turistička smo
zemlja. Postoji teren u Krašiću, ali kad tamo dođete igrati golf,
morate biti spremni skidati se u prtljažniku svoga automobila, mokriti
uz pokoji deblji hrast, prati ruke u obližnjem potoku.
Dakle, to je teren za naše ljubitelje golfa, nikako za elitne turiste.
Takvo vrhunsko golfište trebalo je odavno niknuti na špici istarskog
poluotoka. Trebalo je, ali bliži se neugodna obljetnica, deset godina
otkako Ladić pokušava barem zakopati prvu lopatu u to golemo gradilište
koje bi onda postalo luksuzno golfište.
Potpisi i suglasnosti
No, dobivanje različitih dozvola, potpisa i prelaženje drugih
birokratskih prepreka bilo je mnogo teže od nalaženja investitora.
Ladić je investitora pronašao u izraelskoj tvrtki GTC (Global Trade
Centar) koja je na našim prostorima znana kao vlasnik Avenue Malla u
Novom Zagrebu.
– Ljudi su sjajni, već su uložili golem novac, a još nije sigurno hoće
li se taj projekt doista ostvariti – kaže Ladić.
Dosad je utrošeno otprilike šest milijuna eura u taj projekt, a kad
jednoga dana sve bude gotovo, stajat će otprilike stotinu milijuna
eura. No, kad će to biti, teško je procijeniti.
– Der Spiegel nedavno je objavio tekst pod naslovom “Laku noć,
Hrvatska” u kojem se bavio problematikom s kojom se susreću strani
(austrijski) investitori u našoj zemlji, naveo je razloge zašto su se
mnogi povukli i odustali od daljnjeg ulaganja. Prvi su razlog
administrativne prepreke s kojima se ne mogu nositi jer nemaju vremena
za to – objasnio je Dražen Ladić nadajući se da će njegov projekt, taj
sjajni resort, ipak doživjeti dan kad će golferi opaliti prvu lopticu u
Marleri.
Nakon devet godina izdana je načelna građevinska dozvola koja u svijetu
za golfišta nije potrebna, a prije toga riješene su mnogobrojne druge
zapreke, među ostalim promijenjeno je 11 zakona ili pravilnika, što će
jednog dana iskoristiti budući ulagači u terene za golf. Dok smo
razgovarali u uredu u Avenue Mallu, iza Ladićevih leđa vidjeli smo
ormare pune dokumentacije za golfište, nekoliko tisuća stranica.
– Morali smo ispuniti 40-ak uvjeta zaštite okoliša, 23 uvjeta zaštite
prirode, 14 uvjeta zaštite vode. Trebali smo više od 70 suglasnosti i
više od 300 potpisa.
Od ureda do ureda...
No, tu nije kraj, sad se Ladić bori s još jednim potpisom. Plastično je
opisao svoju šetnju od ureda do ureda.
– Dvije državne institucije šalju me jedna drugoj, riječ je o
izdvajanju šumskog zemljišta, nabavio sam svu dokumentaciju za to. I
sad me u Hrvatskim šumama uvjeravaju da potpis na to najprije mora
staviti Središnji ured za upravljanje državnom imovinom, a taj me ured
šalje natrag i neće potpisati dok ne potpišu Hrvatske šume.
I molim ih da svi zajedno sjednemo i nađemo rješenje, ali nikako mi to
ne uspijeva. No, nisu svi takvi, nailazio sam i na odličnu suradnju,
tako je i Vlada napravila sve što je mogla. I, otkako pokušavam ovaj
projekt privesti kraju, ova faza mi je najteža. Neki se ljudi mjesecima
ne žele ni javiti na telefon, primjerice Fond za privatizaciju na tom
području ima tri čestice, ali nije upisan u zemljišne knjige. I ne želi
razgovarati. Iako, kažem, ima doista marljivih ljudi.
Čini se da je to posljednja prepreka do početka radova. A oni bi mogli
početi jako, jako brzo.
– Za sat i pol možemo početi, nakon završetka papirologije, bageri mogu
odmah početi kopati, mogli su jučer.
Stiže i deluxe hotel
Projekt koji je napravljen sve je detaljizirao, zna se kamo će svaki
kamion iskopane zemlje...
– Ne samo to, u ovom trenutku znamo koliko nam kubičnih metara vode
treba, koliko pojedinih zrnaca sjemenja trave, znamo kamo će otići
svaka lipa u gradnji. I od dana kad počnemo radove za 18 mjeseci moći
će se igrati golf u Marleri – tvrdi Ladić.
Usporedno sa samim golfištem gradit će se i dva apartmanska naselja (80
apartmana) te jedno naselje luksuznih vila (bit će ih 27) blizu samog
mora. I, naravno, golf-kuća. Teren će biti sa 27 rupa. Postoji nacrt i
za veliki deluxe hotel (350 kreveta). Tri velika hotelska lanca koja
imaju samo luksuzne hotele u svijetu žele da tamo bude baš hotel
njihova imena (u utrci ih je bilo sedam, izabrana su tri najbolja
ponuditelja), no njihova imena stoga su poslovna tajna.
– Jedan od zainteresiranih traži drukčiji projekt hotela, ne želi
četiri, nego dva kata, pa će gradnja hotela početi kasnije, ali hotel
je izdvojen i gradnja neće smetati golferima. No, ostale smještajne
kapacitete moramo dovršiti jer su unutar golfišta. I zato što samo
smještajni kapaciteti mogu isplaćivati investiciju, jer samo igranje
golfa ne može, od dnevne karte za igranje ne može opstati nijedan
teren. Trebalo bi nam 412 dana godišnje igranja golfa da bismo se
pokrili. Primjerice, u španjolskoj La Mangi na tisuće je apartmana.
Prodani su privatnicima, ali za svaku spavaću sobu plaća se otprilike
400 eura za održavanje golf-terena. Jer, ljudi koji dolaze igrati golf
žele pravi teren i ni u jednom trenutku neće žaliti taj novac. Za sve
to potreban je i velik hotelski lanac, samo takve velike kompanije
imaju svoju bogatu golfersku klijentelu i mogu puniti smještajne
kapacitete.
No, Ladić će i s tim apartmanima zacijelo imati problema. Teško će ih
moći prodati dok se ponovno ne riješe neka zakonska pitanja.
– Kod nas ne možeš nekome prodati apartman, za objekte u zonama T1 i T2
nije dopušteno etažiranje, pa tako ni prodaja. I tu će se nešto morati
mijenjati.
Nije mi žao vremena!
Istra pak željno čeka da se golf-resort završi, općina Ližnjan stoga je
Ladiću i njegovim partnerima jako išla naruku.
– Ljudi su shvatili što to za njih znači. Imaju 28 kilometara obale, a
na njoj nije nijedan turistički objekt. Kad sve bude gotovo i u
funkciji, posao će dobiti oko 250 ljudi, k tome i 200 vanjskih
suradnika. To je poljoprivredni i ribarski kraj, moći će prodavati
svoje proizvode. K tome, naš turizam živi kratko u svakoj sezoni.
Ovako će živjeti cijelu godinu. I to je velika prednost Istre. Sva
golfišta u Austriji, Njemačkoj, cijeloj srednjoj i zapadnoj Europi
zatvaraju se potkraj listopada i otvaraju tek potkraj ožujka. A morate
znati da svakog tjedna samo iz Gőteborga, Malmőa i Stockholma velikim
čarter letovima stižu golferi u Španjolsku. Uostalom, svi investitori
najprije su došli na pulski aerodrom i s njega su željeli poći na teren
kako bi doznali udaljenost i ispitali kvalitetu ceste. Oduševljeni su.
Uostalom, sad su se pojavile tri engleske kompanije koje također žele u
Istri graditi terene. Daj, Bože, da uspiju, neki su i kupili nekoliko
parcela. Jer, što bude više terena za golf u okolici, i nama će biti
bolje. Golferi vole mijenjati teren, a da bi ovo postalo raj za
golfere, potrebno je u krugu od stotinjak kilometara imati šest, sedam
pravih terena.
Iako se približava desetogodišnjica početka posla u vezi s gradnjom tog
terena, Ladić ipak ne žali što se u sve upustio, jer polako se nazire
kraj njegovim mukama.
– Ne, nije mi žao potrošenog vremena. Doista sam bio pionir u ovom
poslu, sad će svima koji požele slično biti mnogo lakše. Eto, kad bih
sam ušao u novi projekt, mislim da bih ga mogao napraviti za osam
mjeseci – zaključio je.
No, poznavajući sporost, inertnost i neposlovnost naše administracije,
ne bismo se kladili da bi uspio. Jer, još ni danas Ladić nije zabio tu
prvu lopatu u željeno golfište.
Za navodnjavanje - kišnica
Gradnjom cijelog resorta sačuvat će se 538 postojećih stabala, oko 30 hektara makije, ali i zasaditi gotovo 1200 novih stabala. Projektom je planirano da se trava na golfskim terenima ne zalijeva vodom iz vodovoda, već kišnicom i pročišćenim otpadnim vodama. Investitor će sagraditi i oko dva kilometra pristupne ceste, sudjelovati u gradnji pročistača za grad Medulin...
