Drugi pokušaj nabave borbene eskadrile za HRZ, nakon propasti nabave početkom 2019., ipak nije prošao bez iznenađenja. Nakon što su u Ministarstvu obrane zaprimljene ponude, od sedam najavljenih stigle su četiri, iz Švedske, SAD-a, Francuske i Izraela. Nisu pristigle one iz Grčke, Norveške i Italije. Prema očekivanjima, Šveđani nude novi JAS-39 Gripen, Amerikanci novi F-16 blok 70/72, Francuzi rabljeni Rafale, a Izraelci rabljeni F-16 blok 30.
Prema riječima supredsjedatelja Vladina Međuresornog povjerenstva Zvonimira Frke-Petešića, Norveška je odustala od ponude jer nije mogla ispuniti postavljene kriterije, a Grčka i Italija nisu mogle odgovoriti na ponude u zadanim rokovima. U kuloarima se to objašnjava jasnije – Norvežani su odustali jer su i sami isticali našima u četiri oka da su njihovi F-16, stari 40 godina, isuviše izraubani i neperspektivni jer ih se ne da više modernizirati pa se neće mučiti jer su ih ionako zamijenili najmodernijim F-35. Grcima se sve promijenilo zbog ratnih tenzija s Turskom pa im treba svaki zrakoplov F-16, a Talijani su odustali valjda svjesni da nitko u Europi ne želi rabljene Eurofightere, presofisticirane i preskupe za održavanje i letenje.
Bez iznenađenja
Iznenađenje, međutim, nije bilo da među ponudama nema i one medijski izbildane ponude prastarih F-16 male američke tvrtke ProAeronautics sa samo nekoliko zaposlenika, jer i unatoč medijskim pritiscima hrvatska je Vlada nije željela uzeti u obzir štujući glavni kriterij – da se prihvaćaju samo ponude iza kojih stoje vlade ponuđača, a ne nakupci i prekupci. Frka-Petešić je, pak, zadovoljan što su, kako je rekao, sve četiri ponude na tragu onoga što smo zacrtali kao ciljeve, da to budu avioni četvrte generacije, kompatibilni s NATO-ovim standardima i da su zapadne tehnologije.
Načelnik Glavnog stožera OS RH admiral Robert Hranj, a ovdje i kao drugi supredsjedatelj povjerenstva, objasnio je da je naš “interni” rok za ocjenu i procjenu najbolje od ponuda 12. prosinca, no da će se onda ponuditeljima pružiti i dodatna šansa, da ponude tzv. best and final offer, najbolju i završnu ponudu. Dakle, doći će do svojevrsnog “pripetavanja”, sa svrhom dobivanja još bolje i jeftinije ponude, što je, primjerice, bilo odbačeno na kraju prvog natječaja. Hranj je rekao da to podrazumijeva intenzivnu interakciju sa svim ponuditeljima. Nakon toga izrađuje se studija izvodljivosti i, po dogovorenoj proceduri, “predstavit ćemo naš prijedlog saborskom Odboru za obranu i Vijeću za obranu, a završni prijedlog uz stajališta ta dva tijela ide na Vladu”, objašnjava admiral.
Kako je prije toga ministar obrane Mario Banožić izrazio žaljenje što Pantovčak nije u Povjerenstvo želio delegirati savjetnika za obranu i nacionalnu sigurnost Dragana Lozančića, predsjednik Zoran Milanović bit će informiran o procesu na redovitim brifinzima ministra. Valja podsjetiti da je, zbog sličnih razloga, dakle mogućeg sukoba interesa, članstvo u povjerenstvu odbio i Franko Vidović (SDP), predsjednik Saborskog odbora za obranu. O detaljima ponuda, naravno, nije bilo riječi, no zanimljivo je bilo obrazloženje Frke-Petešića kako “izraelska ponuda jamči da bi američka strana bila uključena na samom početku cijele procedure i na taj način bismo osigurali tripartitni ugovor između triju vlada”.
Hranj je potvrdio da smo “u svim ponudama tražili totalni paket, simulator, inicijalni paket naoružanja, obuku pilota, tehničkog osoblja, održavanje, alate, pribor”, a da je cilj da 2023. ili 2024. imamo nove zrakoplove. No, i sam kaže da je o tome kalendaru još prerano govoriti. Nema još informacija o cijenama, no za pretpostaviti je, s obzirom na to da su se tri od četiri ponuditelja natjecali i na prvom natječaju, da će najskuplja biti ponuda SAD-a za nove F-16 blok 70. Oni su RH prije dvije godine bili ponuđeni po cijeni od 1,7 mlrd. dolara.
Šveđani su nudili iste zrakoplove, ali po astronomskoj cijeni koja je sve neugodno iznenadila – 930 milijuna, plus naoružanje, dakle okruglo za oko milijardu eura. Sada bi ta ponuda trebala biti puno jeftinija jer se Gripeni C/D ne proizvode već pet godina. Šveđani i Brazilci sada proizvode Gripen E/F, tehnološki znatno napredniji, dakle C/D više nije “novi proizvod”. Procjenjuje se da bi ponuda trebala biti za trećinu niža nego 2018., da bi bila realna. Kako Francuska još nikome nije prodala “mlade” rabljene Rafale, jedne od najboljih zrakoplova na svijetu, a cijena novoga iznosi oko 100 milijuna eura, procjenjuje se da bi ih Hrvatska mogla dobiti doslovno u pola cijene.
Slijedi ‘pripetavanje’
Najjeftinija će svakako biti izraelska ponuda. Izrael je na prvom natječaju Barake nudio za oko 500 milijuna dolara. No, sada to više ne mogu biti pravi Baraci, nego ogoljeli na originalni američki blok 30. Veliko je pitanje koliko oni HRZ-u vrijede, premda je jasno da će ovaj put Amerikanci podržati i tu ponudu i dati sve dozvole jer će u ex Barake biti ugrađena oprema Lockheed Martina. Izgledno je da će sada ti zrakoplovi biti nešto mlađi od 1984., koje je Izrael nudio prije. No s njih će morati biti skinuto baš sve što je HRZ želio imati.
Moćni sustav za elektroničko ratovanje koji može neutralizirati sve postojeće radarske sustave u našem susjedstvu, potom radar dosega 300 kilometara, misijsko računalo I-GAC, zaštitu od elektroničke blokade, avioniku za proturadarsku borbu, mogućnost gađanja projektilima do 300 km. Sve to SAD dosad nije namjeravao isporučiti HRZ-u. Tako da će izraelsko-američka ponuda, očekuje se, biti znatno siromašnija nego ona s Barakom koji bi značio dominaciju u regiji. Bilo bi, dakle, logično da onda i cijena te nove ponude, u kojoj su SAD i Izrael sada partneri, bude prilagođena, procjenjuje se, ipak smanjenim mogućnostima tog zrakoplova u odnosu na Barake.
Ako treba da se uzme iz brodogradilišta....Neka. Pogotovo iz Ugljanika, gdje je ljevica utopila više od tri milijarde eura za ništa.