Vrijednost sporova u kojima je država jedna od stranaka koje se parniče na sudu iznosila je lani više od 3 milijarde kuna. Njihova struktura govori kako je država daleko neodgovornija prema svojim obavezama nego što su to njezini građani. Tako se od Republike Hrvatske sudskim putem utjeruje čak 2,3 milijarde kuna, a država putem suda potražuje 720 milijuna kuna! Ministar pravosuđa Orsat Miljenić smislio je model prema kojem bi država u kratkom roku zaključila sve parnice, ne bi više generirala sudske troškove, priznala bi i riješila sve dugove, ali za njih ne bi izdvojila ni kunu iz proračuna. Država bi prodala svoj dug i time posredno u gospodarstvo uštrcala dvije milijarde kuna.
Vrijeme za predah
U tom smjeru Vlada je na posljednjoj sjednici donijela tri odluke. Jedna je preporuka trgovačkim društvima u vlasništvu (ili pretežitom vlasništvu) države, a koja se parniče na sudu, da spor pokušaju riješiti arbitražom, mirenjem ili izvansudskom nagodbom.
Daljnja je preporuka da kada sklapaju pravne poslove, a radi preveniranja nastanka sporova, uglave u ugovor odredbu o mirenju i arbitražnoj klauzuli koja određuje nadležnost Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Preporuka koja nije napisana u dokumentu što ga je Vlada prihvatila glasi da bi u arbitraži državna poduzeća mogla isposlovati odgodu plaćanja duga koji je evidentan ili ishoditi njegovo plaćanje na rate. Druga strana time bi dobila konačnu odluku o tome da je njezino potraživanje prema državi nesporno i mogla bi ga prodati. Time bi državna tvrtka dobila vrijeme za predah, a istodobno bi se iz njezina duga stvorio određeni kapital koji bi se stavio u opticaj.
Druga odluka Vlade su mjere za poticanje izvansudskog rješavanja sporova gdje je država jedna od stranaka u parnici. Za sporove koji su u tijeku također se traži da se on riješi mirnim putem, izvan suda i to sklapanjem nagodbi, provođenjem arbitraža ili mirenjem. Kad sklapaju pravne poslove, tijela državne uprave dužna su ugovoriti arbitražu kao mogući način rješenja spora. Vlada će posebnom odlukom osnovati povjerenstvo za poticanje alternativnog rješavanja sporova, a ono će biti savjetodavno tijelo. Državno odvjetništvo koje zastupa državu u sudskim sporovima morat će o svakom predmetu (osim onima vrijednosti do 5000 kuna) obavještavati to povjerenstvo.
Nema novca
Iz godišnjeg izvješća Državnog odvjetništva vidi se da je na Trgovačkim sudovima relativno malo predmeta u kojima se država parniči (421), ali je zato značajna brojka njih na općinskim sudovima (6940). Država je čak i uspješna u sporovima jer ih dobiva čak 86,2 posto. Problem su radni sporovi u kojima je država tužena. Čine oko polovice svih predmeta općinske mjerodavnosti, a u porastu su od 18 posto. Iako bi bilo oportuno, ne rješavaju se nagodbom jer država nema novca za isplatu duga, a to opet odgađa rješenje problema i stvara još veći dug – troškovi sudskog postupka i kamate. Državno odvjetništvo predlaže da se posebno to razmotri.
Nova administracija, nova tijela, novo produžavanje rokova, nova prilika za korupciju (plati pa će ti se otpisati i oprostiti), birokracija do Neba! Fuj!