Nakon što su izgubili svoje domove u rodnoj Bosni i Hercegovini te u
Vojvodini, mnoge prognane Hrvate, njih desetak tisuća, čeka novo
progonstvo. Ovaj put iz Hrvatske.
Naime, nakon što su deset i više godina proveli u napuštenim srpskim
kućama koje je država otkupila od bivših vlasnika, prošlog su im
mjeseca iznenada počeli pristizati neki "čudni" ugovori za najam kuća u
iznosu od 2,64 kune po četvornome metru.
Tako nekima mjesečna najamnina iznosi i do 500 kuna. Ne potpišu li
ugovor, morat će napustiti svoje domove. A vrhunac je cijele priče to
što država traži da se najam plati retroaktivno od 1. siječnja
2006. godine, premda nitko o toj novoj odluci Vlade nije imao pojma.
Dakle, to bi po obitelji, koja se ionako prema primanjima ne bi mogla
nazvati ni prosječnom hrvatskom, iznosilo oko 3000 kuna.
Mi želimo otkupiti te kuće, a ne plaćati najam. Nije nam jasno
zašto nam ih ne daju u otkup složni su naši sugovornici koje smo
posjetili u Okučanima, a taj problem muči sve prognanike u Hrvatskoj.
Država im od 1995. godine obećava da će moći kupiti te kuće, ona
im daje socijalnu pomoć, a sada im to uzima za najam ispričao nam
je lokalni veterinar Mario Bokulić, haesesovac koji se u Okučane s
obitelji doselio radi posla. Kuću je, srećom, imao čime kupiti.
Kuću bi želio kupiti i vojvođanski prognanik Marko Topal koji radi u
poljoprivrednoj zadruzi, a želi se baviti poljoprivredom jer je po
zanimanju poljoprivredni tehničar.
Pomoć države
Kako da ulažem novac u proizvodnju kad nemam u što, ništa nije
moje, a tu sam već 11 godina požalio nam se okučanski neženja.
Novac za obnovu nije tražio niti je podnio zahtjev jer je, kako kaže,
sam sve rješavao i, na sreću, nije mu bila potrebna pomoć države.
No, te sreće nije tročlana obitelj Marušić koja je došla iz Banje
Luke dva brata i majka, a uskoro bi se u kuću koju hitno treba
obnoviti trebala useliti i supruga jednog od braće, Ivice. Za obnovu
nije ništa dobio premda je tražio. Ivica je mali obrtnik, ima mali
staklenik koji bi želio proširiti i baviti se plasteničkom
proizvodnjom.
Brat i ja želimo na zemlji napraviti malu pilanu, ali kako kuća
nije naša, ne možemo kazao je Ivica Marušić koji mjesečno za kuću
punu vlage mora plaćati 200 kuna.
Iz Dervente su prije deset godina došli i Mandiri, a u kuću u Okučanima
uselili su se 2002. godine. Mala djeca Ira i Julij roditelje ne viđaju
često danju. Majku vide navečer, a oca Juru tek vikendom. Razlog? Majka
svakog dana u ranu zoru putuje u Dugo Selo na posao u jedan starački
dom, a otac radi u Zagrebu u jednoj građevinskoj tvrtki.
Želimo ostati ovdje, ali ako nam se omogući kupnja kuće
rekao nam je dida Stipo. Kaže da su predali zahtjev za kupnju kuće, ali
odgovora još nema, a za kuću plaćaju 250 kuna mjesečno.
Žalostan primjer
Još jedan u nizu žalosnih primjera funkcioniranja naše države jest
obitelj Mirka Ojdanića koja je u Ratkovac, selo nadomak Gornjim
Bogićevcima i Okučanima, stigla iz progonstva u Berlinu. Otac Mirko
radi povremeno u Hrvatskim šumama, kad ima posla, a majka Snježana
bubrežni je bolesnik.
Kad smo ušli u kuću, sve je bilo spaljeno, ničega nije bilo. Ono
što sam imao od ušteđevine potrošio sam na uređivanje kuće žali
nam se Mirko. No, na žalost, ta ušteđevina nije dotekla za sve pa danas
Ojdanići imaju na kući prozore koji se ne mogu otvoriti. Samo staklo.
Nisu imali ni vode ni struje pa su morali sami kopati bunar kako bi se
imali čime oprati. A za struju su se pobrinuli privremenim električnim
priključkom koji je s vremenom postao stalni.
Komisija za procjenu kuća nikad nije posjetila nijednu od tih obitelji,
ne zna u kakvom su im stanju kupaonice u kojima se isprepleću
električne i vodovodne instalacije, urušavaju se krovovi i zidovi. Ali
svejedno svi plaćaju istu cijenu u Hrvatskoj.
A država? Kažu da planira prodati kuće, i to do kraja ove godine.
Osnovni motiv za provođenje cijelog ovog postupka jest početak
prodaje državne imovine istaknula je glasnogovornica Ministarstva
razvitka Marina Halužan. Najamninom i ugovorima može se dokazati da se
ti ljudi zaista koriste tim kućama premda su dosad plaćali od jedne do
50 kuna. Ni mi nismo dobili obrazloženje zašto nisu prije obaviješteni
da će morati plaćati po novim tarifama. Ali za one koji će uspjeti
platiti najamninu dobra je vijest da će im se ta cijena uračunati u
konačnu cijenu kuće, naglašavaju u državnim institucijama.
Prodaju unatoč zabrani
U selu Gornjim Bogićevcima u neposrednoj blizini Okućana prodaje se desetak kuća. Sve su obnovljene i u vlasništvu su Srba. Kuće je obnovila Hrvatska, a unatoć zabrani prodaje koja traje deset godina, na kućama su izvješeni brojevi na koje se vlasnike može nazvati. Nazvali smo jednog vlasnika (podaci poznati redakciji) koji prodaje tek obnovljenu kuću od 80-ak ćetvornih metara. – Prije rata bila je to montažna marlesica, ali je srušena pa je nakon rata obnovljena i sazidana od cigle – kazao je vlasnik koji danas živi u Srbiji. Kuću prodaje za 45.000 do 50.000 eura, a uz nju je i velika okućnica. Istiće kako su papiri ćisti, a na pitanje kako su ćisti ako postoji zabrana prodaje obnovljenih kuća na deset godina, naš sugovornik napominje da je tu rijeć samo o “administrativnoj zabrani”. – To je moje i ja ću s tim raditi što hoću, nitko mi ne može zabraniti – porućio je. Napominje da je razgovarao s jednim odvjetnikom, bivšim sucem iz Gradiške, koji mu je rekao da s prodajom neće biti problema bude li kuću htjela kupiti fizićka osoba. Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka mora se poslati molba za prodaju, a ono u principu uvijek pošalje pozitivan odgovor te odobri prodaju i prijenos vlasništva.
