Predsjednik HSS-a Krešo Beljak političar je bez dlake na jeziku. Razgovarali smo o gorućoj temi Agrokoru, ali i novoj politici HSS-a, aktualnoj Vladi i zašto misli da mora otići, o HDZ-ovoj ponudi za ulazak u Vladu...
Procurili su detalj ugovora o roll-up kreditu Agrokoru prema kojemu je djelovanje Vlade poprilično ograničeno. Kako gledate na to?
Ako su detalji točni, riječ je o još jednom dokazu da je lex Agrokor ravan nacionalnoj veleizdaji. Nažalost, od hrvatskog suvereniteta, koji smo prije 27 godina imali sasvim u svojim rukama, nakon ove posljednje afere neće ostati više ništa.
Hoće li oporba pokrenuti pitanje povjerenja Vladi zbog novih spoznaja?
Apsolutno mislim da se premijer mora očitovati u Saboru i, ako je sve ovo točno, vrijeme je da podnese ostavku i raspiše nove izbore. Ako je ovo sve istina, onda su premijer, ministrica Dalić i ministar Marić ili jako nesposobni ili do grla upleteni u ovu aferu s ciljem izvlačenja osobne koristi. I u jednom i u drugom slučaju premijer bi trebao dati ostavku i raspisati izbore. Apsolutno je nevjerojatno da premijer Plenković u ovakvom trenutku na sva pitanja i kritike koje dolaze iz opozicije zbija šale i postavlja se bahato. I tako se stanovnicima naše domovine smije u lice.
Je li ovo razlog više da povjerenstvo za Agrokor dovrši posao? I predsjednica smatra da povjerenstvo ne treba prestati s radom.
Apsolutno da. Veselim se trenutku kad će i premijer i gospodin Ramljak i ostali upleteni u ovu, najtragičniju aferu u povijesti Hrvatske, sjesti pred povjerenstvo i dati svoje iskaze.
Zbog čega takav otpor u HDZ-u prema povjerenstvu?
HDZ-u od početka nije bilo u interesu da se osnuje povjerenstvo. Napravili su taktički potez, iskoristili intermezzo između samog osnivanja povjerenstva i uhićenja te svih stvari koje se događaju, a za koje su znali da će se događati. Pa su, eto, digli ruke, a kad su uhićenja počela, jednostavno su poručili da to više nema smisla. Naravno da ima! I naravno da se HDZ boji tog povjerenstva jer bi na svjetlo dana izašlo sve ono u što i javnost sumnja, da je Ivicu Todorića i Agrokor stvorio HDZ i HDZ-ov model upravljanja državom od 90-ih do danas.
Tko je u cijeloj ovoj priči o Agrokoru među vladajućima najslabija karika?
HDZ nije stranka, to je jedna interesna skupina koja brani svoje, a ne interese Hrvatske. Agrokor je HDZ-ovo dijete, kao i svi ostali tajkuni i sve što se događalo u privatizaciji. I oni to brane. Pa ne vodi Andrej Plenković državu, već tajkuni koji imaju novca i koji drže i HDZ i Plenkovića.
Kako vi vidite rasplet situacije u Agrokoru?
Teško mi je reći kako će sve završiti, ali ako smo se odlučili za tržišnu ekonomiju, onda je i Agrokor trebalo prepustiti tržištu. No očito je država previše uložila, a država je, u ovom slučaju, jednako HDZ. Bojim se da su u pravu oni koji govore da je tu na djelu i obračun između velikih sila istoka i zapada koji opet ide preko naših leđa. Žalosno je da jedna suverena država ovisi o jednom napuhanom neokapitalističkom modelu kao što je to Agrokor.
Ovog ste proljeća kazali kako sumnjate da će Todorić biti uhićen, da je on prevelika riba da bi se to netko usudio. Evo, danas je bjegunac.
Još nije uhićen, još sam uvijek u pravu.
Slažete li se s Todorićem da se prema njemu vodi politička hajka ili vam sve nalikuje na igrokaz?
Apsolutno je igrokaz. Kada želite riješiti problem, onda ćete naći način da ga riješite. Način u kojem znate da će suđenje pred nama trajati 15-20 godina nije rješavanje problema, nego bacanje pijeska u oči. To je jedna farsa. Ako netko nije plaćao državi porez na dobit, imamo dovoljno elemenata da se nekoga strpa iza rešetaka. Tu vam ne trebaju stotine svjedoka, svjedok je Porezna uprava. Ali ako želite opstruirati sustav, onda ćete naći stotine i stotine svjedoka, napisati 100 tisuća stranica koje nitko ne može pročitati i ići na razvodnjavanje cijele stvari koja će trajati i 30-ak godina i nećete riješiti ništa.
Mogu li građani imati povjerenje u pravosuđe?
Ne mogu, ali ne samo u pravosuđe nego u sustav povjerenja. Osobno nemam povjerenja, a nemaju ni građani i to pokazuju tako da svatko tko može ili ima priliku pakira kofere i napušta ovu tužnu državu.
Vladimir Šeks u intervjuu Večernjem listu otkrio je kako je on premijeru Plenkoviću objasnio da ne smije dopustiti Mostu da sruši ministra Zdravka Marića jer će idući na red doći on sam.
Očito je da Mostu nije bilo u interesu rušiti Plenkovića zbog Marića. Nisu ušli u koaliciju s HDZ-om da bi ga rušili. Ti ljudi ne razmišljaju samo na destruktivan način. To što Šeks radi u zadnjih 27 godina državi, a uvijek je u vrhu, govori o tome da bi nekim političarima trebalo ograničiti djelovanje u javnom životu na nekoliko mandata, da se ne događa da određeni ljudi griješe, griješe, griješe i na tim greškama ništa ne nauče. To je Šeks.
Šeks tvrdi da je on odigrao i veliku ulogu u nagovaranju Vrdoljaka da HNS uđe u Vladu nakon što je Predsjedništvo HNS-a odbilo ući u koaliciju s HDZ-om.
Nije Vrdoljaka i HNS trebalo previše nagovarati. To je kao kad nagovarate žabu da uđe u vodu. HNS je stranka koja ima svoje stranačke interese kojima je “Hrvatska na prvom mjestu” i u kojoj je Vrdoljak od vođe opozicije preko noći postao veliki zagovornik Titanik-vlade. To meni govori da se u principu tu ništa nije dogodilo osim toga da su se cure i dečki iz HNS-a polakomili za nekoliko fotelja. No to je njihov kraj.
Mislite da od HNS-a više nema ništa?
Uvjeren sam da oni više ne mogu biti nikakva stranka.
Najavili ste zaokret u politici HSS-a. Pozivate građane da se učlane, spominjete nove programske smjernice. Kako vidite novi HSS?
HSS u zadnjih 15-ak godina nema nekakvu određenu ideologiju. I mi smo se bavili sami sobom i birači nam nisu davali povjerenje. Ali nakon burnog perioda u stranci uspostavili smo mir i u suradnji s našim intelektualcima, ljudima koji su skloni i koji vole Hrvatsku i HSS, napravili smjernice novog programa HSS-a na starim temeljima. Sam Stjepan Radić nije bio nikakav konzervativac, bio je avangarda hrvatske političke scene. Imao je tri osnovna politička postulata – demokratsko, socijalno i liberalno načelo. To su načela na kojima je nastao HSS i kojima se i mi vraćamo. To ne znači da smo liberalna stranka ili socijalistička stranka, ali znači da smo stranka koja se pokušava boriti za malog čovjeka, koja pokušava smanjiti razliku između pravde i prava. Kod nas u Hrvatskoj ta je razlika jako velika što vidimo i po presudama u zadnje vrijeme. Ovo nije država koju smo htjeli, a nije ni država za kakvu se HSS zalagao od početka svog djelovanja. Mi smo se zalagali za socijalno društvo, ravnopravnost, malog čovjeka, a od svega toga danas nema ničega. Vrijeme je za resetiranje sustava i mi se tu pojavljujemo kao stranka koja se nikad nije ogriješila o hrvatski narod u povijesti i koja želi predstaviti biračima novi pogled na domovinu, novu republiku, jer ova koja traje zadnjih 27 godina očito je dotrajala.
Nije li HSS zapravo spasio SDP, točnije Zoran Milanović kada vam je dao pet sigurnih mjesta na listi na izborima?
Kada se sklapaju, koalicije se ne rade iz ljubavi, nego interesa. U trenutku kada je Milanović predložio zajednički izlazak na izbore, to je bio obostrani interes. I interes SDP-a i Zorana Milanovića, i HSS-a i Kreše Beljaka.
Može li HSS opet s HDZ-om?
S HDZ-om nećemo u koalicije. Mogli smo sada da smo htjeli, ali sami sebe ne bismo mogli pogledati u ogledalo. Ne znam kako to Vrdoljak i HNS mogu. Mi smo odlučno bili protiv toga da se borimo za fotelje, nama je interes građana na prvom mjestu i to smo i dokazali neulaskom u Vladu unatoč velikim pritiscima koji su trajali mjesecima.
O kakvim je pritiscima bila riječ?
Nisu to bili nelegalni pritisci. Nudilo nam se sve, mjesto potpredsjednika Vlade, da biramo koja ministarstva želimo, cijeli niz fotelja...
Tko vam je to točno nudio?
Sam vrh HDZ-a. A nije bilo Šeksa.
Kad smo opet na Šeksu, kako gledate na njegovu ideju da se promijeni izborni zakon na način da se zabrane predizborne koalicije, da se povisi prag na sedam posto i tako ojača dvostranačje?
Šeks laže. Da su doista za to, ne bismo imali 150 stranaka upravo po zakonu o političkim strankama koji je HDZ osmislio kako bi što više razmrvio političku scenu. Neka promijene Zakon o političkim strankama i neka se Hrvatska svede na 10-ak stranaka, koliko ih realno i ima, dok su ostale na papiru i služe HDZ-u. Drugi korak bi bio prekrajanje izbornih jedinica. To su stvari prema kojima bi trebalo ići.
Vi se zalažete za stotinjak izbornih jedinica?
Apsolutno, pa bi svi krajevi Hrvatske bili ravnomjerno zastupljeni, a ostatak bi se birao sa zajedničkih lista. To bi bio dobar sustav.
Držite i da bi pitanje Vatikanskih ugovora trebalo staviti na referendum?
Vatikanski ugovori stvorili su velike financijske obaveze ovom društvu, a nitko nije ljude pitao žele li to ili ne. Cijelo se vrijeme za argument uzima to što se većina ljudi u Hrvatskoj izjašnjava katolicima pa se samim time podrazumijeva da su za. To bi bilo dobro staviti na referendum pa neka se vidi jesu li ljudi za to da se izdvajaju tolika financijska sredstva za Crkvu po Vatikanskim ugovorima.
Utišala se malo rasprava o pozdravu “za dom spremni”. Međutim, problem je i dalje tu i čeka se što će o svemu kazati povjerenstvo za suočavanje s prošlošću. Što očekujete od tog tijela?
Ništa, nemoguće je suočiti se s hrvatskom prošlošću na taj način. To je možda 1991. riješeno na dobar način kada se proglasilo pomirenje. Nije se čeprkalo s jedne i druge strane. A sada se čeprka, i to jako. Da vladajući žele riješiti taj problem, išli bi na civilizacijsko, europsko određenje, a to je antifašizam.
Što biste vi napravili da ste na Plenkovićevu mjestu i postavi se ploča s natpisom “za dom spremni”, a riječ je o ploči poginulim braniteljima HOS-a?
Poginuli branitelji bili su dio Novljanske brigade. Bili su u statusu dragovoljaca dok HOS nije, po odluci državnog vrha, priključen regularnim postrojbama. To su, dakle, bile paravojne postrojbe i kao takve su uključene, tko je htio, u regularne hrvatske postrojbe.
IDS predlaže i uvođenje kazne zatvora za uporabu fašističkih i nacističkih simbola i pozdrava. Je li to rješenje?
To je jedna od drastičnijih ideja, mislim neprovediva. Nisam za to. Zar ćemo uhititi cijeli stadion koji viče “za dom spremni”. Osim toga, sve što je zabranjeno mladima bude i najslađe pa bi to, po mom mišljenju, imalo kontraefekt. Mnogo je efektnije u škole kao dio nastave uvesti obavezan posjet Jasenovcu, pokušati stvoriti empatiju kod mladih. Kada bi vidjeli strahote iz logora za djecu, ne bi to više promovirali kao hrvatski patriotizam ili nešto pozitivno.
Nedavno je obilježeno godinu dana rada Vlade. Koji je rezime?
Nema rezimea. Nisu ništa radili. Tih nekoliko pokušaja poput promjene poreznog sustava i spašavanja Agrokora, što se sad pokušava predstaviti kao nekakav velebni uspjeh, nije nikakav uspjeh. Imamo situaciju gdje nema nikakvog plana za budućnost, nema strategije, ne zna se kako će Hrvatska izgledati za 5, 10 ili 15 godina. Imamo ubrzano iseljavanje iz društva, društvena piramida se okrenula, sve je manje onih koji rade, a sve više onih koji žive od tuđeg rada. Nastavi li se ovakav trend, vrlo ćemo brzo doći u katastrofalnu situaciju i postati ovisni o dobroj volji stranih bankara koji na burzama kupuju hrvatske državne obveznice.
Ima li HSS rješenje?
Apsolutno. Prvo je potrebna demokratizacija društva, pošteni izbori. Imamo rješenje i što se tiče pravosuđa.
Birali biste suce na izborima?
To je jedna od ideja. Odmah su krenule kritike da toga nema nigdje. OK, to je naš prijedlog, dajte vi svoj, ali mijenjajmo nešto. Nitko ništa ne predlaže, a imamo presude koje sablažnjavaju cijelu javnost i koje su dobro poznate svima.
Svojedobno ste zagovarali i bankrot države. Je li to u novom programu?
Čim vi ne zarađujete dovoljno za svoje potrebe, vi jeste u bankrotu. Svatko tko je uzeo kredit, napravio kuću i ne može vraćati kredite, u bankrotu je, a kad će on nastupiti, odlučit će banka. Ja sam govorio o bankrotu centralne države. Ne može država nestati, bankrotirati. Govorio sam o tome da bi se trebalo zakonima novčana sredstva preusmjeriti lokalnim jedinicama, tamo gdje je život, a to su gradovi i općine. Tamo gdje se prikupljaju porezi, većim se dijelom treba i raspolagati, a država treba zadržati dovoljno za osnovno funkcioniranje. Treba imati upola manje ministarstava nego što ih imamo danas i država se treba odreći uplitanja u stvari koje čine svakodnevni život. Tako bi država mogla reći kako gradovi i općine sada raspolažu tim novcem i “proglasiti bankrot” i tada razgovarati sa stranim vjerovnicima o otplati duga kroz određeno vrijeme. To su stvari koje nisu nepoznate u povijesti. Zbog čega mi, ako smo suverena država, to ne bismo mogli napraviti.
Upravo se od gradova traže veća izdvajanja. Najnovije je izdvajanje određenog postotka proračuna za braniteljske udruge prema novom Zakonu o braniteljima. Vi ste gradonačelnik Samobora, hoćete li to moći podnijeti?
Možemo, samo je pitanje mogu li i ostali. I koliko. To je zakon kojim se opet pokušava ići naruku glasačkom tijelu HDZ-a. Tako se ne može voditi država, to je model koji ne valja, koji drži vodu do idućih izbora. Gradovima nametati takve stvari nema smisla. Bilo bi bolje kad bi se DORH uključio u rad lokalnih institucija. Naši su zakoni napisani kako jesu i sve je “na rubu”, sve se može protumačiti ovako ili onako.
U proceduri je još jedan zakon koji se tiče i vas, tzv. lex šerif. Treba li ograničiti broj mandata gradonačelnicima, županima?
Mislim da bi trebalo i da su tri mandata sasvim dovoljna.
Ministar obrane diže ljude u vojnu pričuvu. Što mislite o tome?
Svaka država koja drži do sebe treba imati obrambeni sustav. Zato mogu dizanje u vojnu pričuvu načelno podržati, ali način na koji se to radi ne. Pozivati u pričuvu ljude koji to ne žele, stvaranje obveze, to nije dobro. Mnogi ljudi rade kod privatnih poslodavaca koji na to ne gledaju baš blagonaklono. Umjesto prisilne mobilizacije, bilo bi bolje da je ministar pozvao ljude da se dragovoljno jave. Bilo bi ih i više. Evo, ja bih bio prvi koji bi se dragovoljno javio. Ne možete nekoga prisiliti. To se najbolje vidjelo u ratu.
Gdje ste vi služili vojni rok?
Služio sam i JNA u Pančevu i hrvatsku vojsku kao branitelj.
Zašto bi ikome bilo bitno što o ovoj temi ima za reći dokazani notorni seoski kriminalac niškoristi Krešo Beljak, kojem je maksimalni životni doseg krađa tuđih stvari?