Devedesetih godina prošlog stoljeća, kada se počela formirati ruska oligarhija, financijski sam bio jači i od prvih pet oligarha zajedno. Poslije su oni postali milijarderi, ali ni ja nisam baš osiromašio – smije se najpoznatiji moskovski Hrvat Dubravko Horvat, čiji je vječni mladić, restoran Dorian Gray, baš ovih dana proslavio 18. rođendan.
U cirkusu s tatom Jacksonom
Kada bi zidovi “kantine Kremlja”, kako mu tepaju njegovi stalni gosti, svjetski celebrityji i političari, mogli pričati, čulo bi se i storija koje (ni)su za svačije uši. Ispratio je on i novopečene ruske bogataše i njihovo ludovanje za nouvelle cuisine, koju opisuje kao nekoliko “packi” na tanjuru iz Papue Nove Gvineje ili repić škampa s Antarktike uz koje se točilo i 30 boca Dom Perignona na noć po cijeni od 1200 eura, i ona mračna vremena kad su Horvata u stopu pratila četiri tjelesna čuvara.
Moskva je 90-ih bila fascinantan grad pun mogućnosti i međimurski je bankar to odmah shvatio. Ljubav na prvi pogled, od koje je jača samo njegova strast za ferrarijima, ni danas ne blijedi, a podgrijavaju je i njegovi “interesi” u dvije banke koje ima s prijateljima te biznisi u kemijskoj i naftnoj industriji. Restoran je, pak, šali se, došao iz egoističnih pobuda. Stvarala se nova Rusija, a u njoj se nije imalo gdje jesti. U socijalističkim restoranima, jedinima u to vrijeme, nisu znali ni za špagete, a espresso je bio decilitar kave u šalici za čaj. Iz zafrkancije i entuzijazma te partnerstva sa Željkom Blažinčićem, koji je istoimeni restoran vodio u Horvatovu rodnom Prelogu, 1993. otvoren je moskovski Dorian Gray s pogledom na svih pet kula Kremlja. Bio je to tek 43. restoran u Moskvi – i prvi u vlasništvu jednog stranca – a danas ih je između sedam i osam tisuća, od kojih samo talijanskih 783.
Nije trebalo puno da Dorian Gray postane svratište svih koji drže do vrhunskog kulinarskog užitka i sjajne usluge, jedino što cijena, za koju se prije krize nije ni pitalo, danas “podrazumijeva kvalitetu lexusa po cijeni toyote”. Samo nekoliko mjeseci od otvaranja u restoranu su guštali i Rolling Stonesi, a danas bi lakše bilo nabrojiti tko u njemu nije bio. – Možete imati restorana koliko hoćete, ali ne i preko puta Kremlja – kaže Horvat.
Vladimir Putin, kojemu on predviđa još dva šestogodišnja predsjednička mandata, bio je jedan od redovitijih gostiju u vrijeme kada oni nisu imali pojma tko je. Tvrdio je kako nigdje nije jeo bolju ribu, lignje na žaru i torteline.
– I sadašnji predsjednik Dmitrij Medvedev je takav. On također voli jednostavnu, ali ukusnu hranu poput goveđih medaljona s umakom od graha, tako da spremamo baš takva jela na sicilijanski, ribu u pećnici, gregadu sa svježim povrćem, tagliatele s raznim umacima, špagete... – ističe Horvat.
Na 40-ak gostiju, koliko ih stane u restoran, radi čak šest kuhara po smjeni. Ambijent je, objašnjava, uglavnom za vina do 500 eura, pa i ne drže skuplja, no kremaljska elita najviše voli Krauthakerov chardonnay i graševinu. Među posebnim gostima pamti se nekadašnja nogometna zvijezda Pele, koji je u Moskvi prodavao kavu. Dvije su je godine nudili i u Dorianu Grayu, smije se Horvat, nabrajajući i druge slavne goste, poput Borisa Beckera, tajkuna Romana Abramoviča, redatelja oskarovca Nikite Mihalkova i hollywoodskih zvijezda Seana Penna, Roberta De Nira, Meryl Streep, Harvey Keitela. Harrisona Forda... Snimajući “Sveca”, Rade Šerbedžija, Val Kilmer i Elisabeth Shue tri su se mjeseca hranili u Dorianu Grayu, a posjetio ga je i gazda Playboya Hugh Hefner. Najekstravagantnija pojava bio je tata Jackson, koji je u restoranu bio s cijelom obitelji osim s Michaelom – i to dvaput.
– On je čisti cirkus, dok je Jack Nicholson svakako najkarizmatičniji. Kao da je s drugog planeta, svi šute kad on govori – ističe Horvat, koji džentlmenski ne želi reći tko mu se od celebova najviše zamjerio. No, kad je riječ o ženama, ne štedi superlative na račun Severine, Lize Minnelli i Vjekoslave Huljić. One su, tvrdi, prve dame Doriana Graya.
Na pitanje kako jedan Hrvat može uspjeti u Moskvi u šali odgovara: Zasluženo! – Na golemom tržištu poput ruskoga najpresudniji su avanturizam i “think big”. Našim poduzetnicima stalno ponavljam kako tu mogu uspjeti, ali moraju biti fizički prisutni. Koliko je Europi danas važna Rusija, na koju gleda kao na ključ svoga prosperiteta, najbolje govori to što Merkel i Sarkozy dolaze nekoliko puta godišnje. Samo u prvih šest mjeseci svoga mandata Sarkozy je triput bio tu, a predsjednici naše vlade u 17 godina – jednom. I to Jadranka Kosor, s obzirom na to da je naša država cjelokupnu unutarnju i vanjsku politiku usmjerila na uguravanje u Krležin zadnji otvor Europe – kaže Horvat, ističući kako je to posve legitimno, ali u tome ne vidi nikakvu logiku.
Još sam Titov omladinac
Rusi i dalje imaju simpatija prema Hrvatskoj i tržište im je golemih mogućnosti za naše gospodarstvenike, a na njega trenutačno plasiramo robe za samo 160 milijuna dolara godišnje. Najprodavaniji hrvatski proizvod u Rusiji je nogomet – Stipe Pletikosa, Ivica Olić, Tomica Dujmović... koji su pomogli Rusima da odu na EP prije tri godine. Olić je jedini strani sportaš koji je od Putina dobio medalju za “muževstvo”.
– Ne mogu biti nesubjektivan kad je u pitanju Rusija, ali radimo baš sve što je u našoj moći da ugasimo njihovu simpatiju. Tako “moji” Rusi iz Kremlja koji dolaze u restoran doživljavaju našu politiku. To se vidjelo i kad je Putin nakon Slovenije preletio Hrvatsku i u Beogradu idućih dana dogovorio čak 10 milijardi eura robne razmjene u četiri godine, pa će Srbija 2014. s Rusijom imati pokrivenost uvoza izvozom 100 posto, a i Slovenci imaju do sedam puta veći izvoz u Rusiju od RH – tvrdi Horvat.
Iako Moskva slovi kao drugi najskuplji grad na svijetu, kaže kako je to zbog širine izbora, dok su običan sir, čips ili coca-cola i 60 puta jeftiniji nego u njegovu Prelogu. Kako svi na svijetu znaju gdje je Crveni trg, cijena od 20.000 eura po kvadratu u centru uopće nije precijenjena. Moskva od svih gradova na svijetu ima i najviše milijardera, čak 79, a iako u unutrašnjosti Rusije i dalje živi sirotinja, što Horvat pripisuje nedostatku ambicija i ruskoj apatiji, prosječna plaća kuhara u Moskvi je 2000 eura, novinara 3500, a njegova prijatelja, pandana Tariku Filipoviću, 2,5 milijuna eura godišnje. Horvat u prosjeku svakih pet-šest tjedana putuje u Prelog, pa će uskoro i na izbore na kojima će, šali se, pobijediti njegovi komunisti. I dalje ima knjižicu SKJ, pa ispada da je još Titov omladinac.
– Ma karikiram. Politiku uopće ne razumijem, osim da je narod taj koji na kraju uvijek plati ceh – smije se Horvat.
svaka čast,i vjerujem da nije pretjerao kada govori o navikama i restoranskoj \"nekulturi\" prije 90-tih u Rusiji,jer svatko tko radi u turizmu može se uvjeriti kako se ponašaju ruski turisti po lokalima ,trgovinama i hotelima.Najbogatiji su i ujedno i najnekulturniji gosti ,ne znaju naručiti,ne poznaju uobičajena jela,pa ni ona koji su svjetski standardi već stoljećima,miješaju na jedan pjat od predjela do dezerta u kašu,to sam vidjela ne jedan put.Teški seljaci.