Na HRT-u večeras je objavio priču 44-godišnjeg Dubrovčanina kojemu je život zbog koronavirusa visio o koncu te se čak sedam mjeseci nakon zaraze još oporavlja.
- Čak je doktor rekao, napravili smo sve, molite. Mislim, to je ono bilo ili gore ili ostati ovdje, prisjeća se Pero Matana.
Kalvarija koje se većim dijelom ni ne sjeća, počela je prije sedam mjeseci kada se zarazio koronavirusom.
- Nisam nikada u životu pušio, igrao sam nogomet dva, tri puta tjedno, hranio se zdravo donekle, mislim što je više zdravo danas. Dobio sam koronu. Mislio sam da će to proći s temperaturom i u roku 10 dana da sam vani, ali nakon osmog, devetog dana završio sam u bolnici, kaže Matana.
Nakon kisika i intubacije u bolnici u Dubrovniku, hitno je helikopterom prebačen u Kliniku za infektivne bolesti u Zagrebu. Pluća su otkazala i ECMO uređaj bio je jedini spas.
- Bio sam u komi 18 dana, nakon buđenja do 10. svibnja. Sad to buđenje koliko je trajalo... Ja se Zagreba kroz maglu sjećam. Znam samo da mi je, pošto su mi bubrezi otkazali, užasno mi je bilo vruće, bio sam žedan, ali nisam smio piti. I tako 10. svibnja sam se vratio u Dubrovnik i od tada kreće rehabilitacija, govori nam Matana.
Pokretao je samo glavu, ruke i noge nije mogao podignuti, još je na fizikalnoj terapiji.
- Smršavio sam 30 i nešto kila, od toga, od lijekova. Od svega mi je žuč otišla, imam kamence. Moram paziti što jedem, ali Bogu hvala sve u svemu dobro je, živa glava - što kažu, poručuje Matana.
Prave drame Pero je itekako svjestan pa i sam poručuje:
- Iz moje priče probajte izvući pouku pa tko hoće nek' izvoli...
Sve 5 Pero,živio! Samo ti koji su iskoristili tvoju tužnu priču imaju jako loše namjere.