Hrvatsku je zahvatio snažan duhovni val koji je teško ignorirati i ne primijetiti. Naime, pokazalo se to i pred ovogodišnji Uskrs, kada su zacijelo oboreni rekordi u radu ispovjednika prije blagdana. Naime, pred ispovjedaonicama bili su redovi i u većini zagrebačkih crkava, ispovijedalo se po cijele dane, i to po nekoliko svećenika odjednom. Taj su trend u crkvama zamijetili ispovjednici još prije nekoliko godina prije velikih blagdana, Božića i Uskrsa, a kulminacija je očito bila prošlog tjedna.
Najveće je iznenađenje dolazak velikog broja mladih na ispovijed. Kako nam je rekao dominikanac o. Anto Gavrić, koji je danima ispovijedao pred Uskrs, kod mladih se s jedne strane osjeća potreba za zaštitom i sigurnošću, jer je pred njima život u kojemu se u našem društvu ne nižu velike perspektive, a s druge strane dolazi do izražaja sve intenzivniji rad s mladima u Crkvi i sve više sadržaja prilagođenih njima pa sve veći broj njih dobro poznaje svoju vjeru i zna što je npr. u temelju ispovijedi.
Razlika između Hrvatske i Europe
“Kvalitetne su to ispovijedi, ozbiljan pristup, temeljito suočavanje sa samim sobom, traženje smisla i Božje blizine, promjena načina života, obraćenje, život po vjeri, nasljedovanje Isusa Krista”, kaže dominikanac Gavrić. Na posve suprotne trendove u europskim zemljama nedavno je iz “ispovjedaonice svijeta”, Međugorja, upozorio posebni papin izaslanik mons. Henryk Hoser rekavši da su mnoge zapadne katoličke crkve zaboravile što znači osobna ispovijed i po uzoru na protestantski svijet zamijenile je onom kolektivnom. Križni je put, naveo je primjere Belgije i Francuske, posljednji put izmoljen prije 30-ak godina. Ista je situacija, primjerice, i s misama zornicama u adventsko vrijeme, koje su u Europi posve iščezle.
U Hrvatskoj je situacija sasvim suprotna. I valja se prisjetiti upravo lanjskih prepunih crkava upravo u vrijeme zornica. Vjera i duhovnost, dakle, premda često izrugivani u javnosti i prokazivani kao nešto staromodno i nazadno, šire se nezadrživo i to upravo u onom sakramentalnom dijelu vjerskog života.
Naime, ispovijed i euharistija sakramenti su bez kojih je život vjernika poput opustošene zemlje. Taj trend u porastu je sigurno i zbog mnogih drugih činjenica, od vjeronauka koji je u školi već 20 godina (a koji nekima tako jako smeta) do zajednica mladih koji se okupljaju oko karizmatičnih svećenika posvećenih isključivo radu s njima, otvorenih za njihove probleme i potrebe. Pokazuje se to najviše kroz javno svjedočenje, od često spominjane molitve krunice na Kamenitim vratima do 6000 mladih na nedavnom koncertu “Progledaj srcem” Laudato TV-a u zagrebačkoj Ciboni, čiju je TV reprizu valjalo preksinoć još jednom pogledati, kako bi se susrela ta ozarena mlada lica. Koja osvajaju današnju Hrvatsku svojom čežnjom za Bogom i bez se čije rasplamsale duhovnosti neće moći graditi buduće društvo. I na tu činjenicu moraju računati svi “arhitekti” hrvatske budućnosti. Jednostavno, jer je stvarna i ne može se previdjeti.
>>Radosno čestitam Uskrs vama koji vjerujete u Isusovo uskrsnuće i svim ljudima dobre volje
