Nekad ste se u novinama mogli narugati svemu, osim Titu, Partiji, Armiji, bratstvu i jedinstvu, borcima, nesvrstanosti i - pošti. Naravno, sad će svi pitati zašto pošti, premda bi bilo mnogo normalnije da se konačno, nakon što je već i posljednjem strahopezdecu jasno da više nema ni Tita, ni Partije, ni Armije, ni bratstva i jedinstva, ni boraca, ni nesvrstanosti, postavi pitanje zašto smo čkomili o spomenutim svetim kravama, što smo sve prešutjeli i kad ćemo već jednom o prešućenome sustavno progovoriti. No, to je druga tema, zasad se zadržimo na pošti.
Zašto se u novinama nije smjelo prigovarati pošti? Pošta je imala monopol i u svakom je trenutku mogla ucijeniti novine. Ako joj se u njima nešto nije svidjelo, zaprijetila bi povećanjem poštarine i novine bi naglo gubile smisao za kritičnost. Danas se u medijima može lajati više-manje o svemu, osim o onome o čemu se uvijek moralo šutjeti, a to je pošta, ako poštu shvatimo kao drugo ime za sve koji su medije kadri ucijeniti. I koji ih ucjenjuju s namjerom da steknu utjecaj i povećaju moć.
Ucjenjivači o kojima govorim uglavnom nisu iz svijeta politike, nego su pretežno iz svijeta novca i moći koju novac osigurava. A otkud su i tko su najbolje se vidi ako se pogleda o čemu naši mediji najviše šute. O Vladi ne šute, Sabor im je stalno na meti, a u sudstvu su već ubili i boga i vraga. Ali zato kao zaliveni šute o velikim bankama, muče o monopolu proizvođača cigareta, čkome o najvećim telefonskim kompanijama, ne oglašavaju se o planetarnim trgovcima obojenom vodom... O takvima nemaju što reći, jer bi im svaka neodmjerena riječ donijela vrlo odmjeren gubitak. Oni koji plaćaju (oglase i slične usluge) ne podnose kritiku. Mislim, kritiku na vlastiti račun. Ako je riječ o kritici na račun konkurencije ili kakvih smetala u vlasti, to je već drugo: za takvu je kritiku "pošta" spremna i udvostručiti narudžbe.
Nedavno sam slušao vlasnika velikog medijskog koncerna kako se hvali neovisnošću svojih izdanja. Zbog samo dvaju tekstova ostao je, kaže, bez osam milijuna kuna. Vjerujem mu, no sumanjam da će si takav luksuz dopustiti još koji put. Lijepo je cijeniti neovisno novinarstvo, no ako je na jednoj strani vage zanovijetanje nekakvog redakcijskog istinoljupca s plaćom od 4500 kuna, a na drugoj osam milijuna kuna, prije ili poslije će prevagnuti osam milijuna kuna.
Para dupe vrti, stara je srpska poslovica koja točno opisuje današnje stanje u hrvatskim medijima. Politika pokušava nešto zgrabiti, ali s mršavim rezultatom. Pravi su gospodari medija oni koji u svakom trenutku mogu povećati "poštarinu".
Sutra se spremam na poštu s naramkom pošiljaka. Vjerojatno ću odnijeti gaće na štapu, no što je to prema čari neovisnosti koja zrači iz ovog teksta!
