Za koji dan slavit ćemo 20. obljetnicu Oluje. Ali nijedna proslava dosad nije nadmašila niti će koja u budućnosti nadmašiti ono oduševljenje na dočeku Vlaka slobode u Splitu i oduševljenje Tuđmanovim govorom. Kao da je bila došla cijela Hrvatska i kao da se dočekalo nešto što se čekalo cijeli život, cijelu povijest, nešto nadnaravno, neko ukazanje i uskrsnuće, nešto nadljudsko, božansko, nešto što ljude iz ništavila vraća u život.
Okupacija je trajala beskrajno dugo, mnogi su bili izgubili svaku nadu, a takvih je bilo i među vrlo ozbiljnim oporbenim političarima, u što sam se i sam u razgovorima mogao uvjeriti. Stoga je nekoliko dana Oluje imalo težinu dugih stoljeća, nikad se toliko povijesnoga značenja nije zgusnulo u tako kratkom vremenu, nikad tako brzo i djelotvorno nije ostvaren jedan cilj koji se pripremao tako reći cijelu vječnost. Što taj cilj znači vrlo su dobro znali srbijanski saveznici u Europi koji su na sve načine Oluju htjeli zaustaviti te Mladićevoj vojsci omogućiti prodor u Bihać.
Uslijedio bi genocid višestruko okrutniji nego u Srebrenici, spajanje s “Krajinom” i ostvarenje velikosrpskih planova. Prema obrani naših generala u Haagu, nisu hrvatski zapovjednici Gotovina i Markač isprva bili osuđeni zbog “zajedničkog zločinačkog pothvata”, nego s “argumentima” s kojima se htjelo spriječiti oslobođenje Hrvatske.Carl Bildt i danas moči stražnjicu u hrvatskom moru, ispred vikendice na Korčuli do koje su mu pomogli doći Hrvati, a bio je i ostao najveći neprijatelj Hrvatske i činio je sve da zaustavi Oluju, već prvi dan optužujući svuda Tuđmana kao ratnog zločinca i govoreći neistine o prekomjernom granatiranju i tisućama srpskih žrtava.
Iz obavještajne radionice JNA u svijet se šalje film vješto sniman tako da požar mazuta u Tviku stvara dojam da je cijeli Knin u plamenu. Mate Granić pozvan je u Ženevu gdje Bildt i Solana traže da se akcija prekine, a glavni im je razlog stradanje civila te izmišljotina koju su dobili iz srpskih izvora i od UNPROFOR-a o pet stotina mrtvih u kninskoj bolnici.Oluja se nastoji zaustaviti i “slavnom” salvetom Paddyja Ashdowna na kojoj je Tuđman navodno nacrtao podjelu BiH, a hrvatski predsjednik na to uzvraća tako što u Zagrebu ugošćuje Aliju Izetbegovića kako bi učvrstio splitski sporazum o zajedničkoj obrani Bosne i Hercegovine.
Svemu unatoč, Oluja se nije uspjela spriječiti, ali se zato “razlozi” zbog kojih se to činilo prenose u optužnicu protiv hrvatskih generala. Ovaj kratki podsjetnik je potreban da obnovimo uspomene na vrijeme odlučnosti s kojom se prkosilo najmoćnijim europskim političkim čimbenicima, što se kasnije ni u čemu u Hrvatskoj neće ponoviti.Gotovo sve što je u Europi imalo moć i utjecaj protivilo se Oluji i nastojalo je spriječiti. Ali je ovaj podsjetnik potreban i zato da se shvati bit sve težih optužbi protiv Oluje iz Beograda, a bit tih optužbi, kako sam i nedavno napisao, nije u “stradanju Srba”, nego u stradanju spomenutih velikosrpskih planova koji su se uz pomoć srpskih europskih saveznika trebali ostvariti.
Po starom srpskom običaju, “stradanje Srba u Oluji” pretvoreno je u jedan od negativnih historijskih mitova koji će trajati još jako dugo, to jest sve dok budu trajali otvoreni ili pritajeni velikosrpski naumi.Činjenica je da su mnogi Srbi u Oluji otišli iz Hrvatske, ali po naputcima i naredbama svoga vodstva, a da je srpskih civila stradalo toliko malo da se obrana Hrvatske može smatrati jednom od najnedužnijih u povijesti. Unatoč tome, i u budućnosti nas pri svakom obilježavanju obljetnice toga trijumfalnog oslobođenja Hrvatske čekaju optužbe iz Beograda poduprte nešto blažim optužbama nekih srpskih krugova u Zagrebu. No po tko zna koji put se pitam znaju li tvorci tih optužbi da oni njima stvaraju sve veće nepovjerenje između Hrvata i Srba u Hrvatskoj, da obeshrabruju ostanak Srba u ovoj zemlji i povratak u nju i da im sami pogoršavaju životne nevolje koje imaju kao i većina Hrvata.
Franjo hvala ti na svemu !!!