Odjednom, trgovinski rat Donalda Trumpa postaje mnogo oštriji. Umjesto borbe na svim frontama protiv svijeta, sada to više sliči borbi na Trumpovu poznatom terenu: Amerika protiv Kine. Devedesetodnevna pauza na carine koje su uvedene kao odmazda i nametnute desecima zemalja još uvijek ostavlja univerzalnu carinu od 10% na snazi.
No Kina, koja isporučuje sve, od iPhonea do dječjih igračaka i čini oko 14% svih američkih uvoznih proizvoda, izdvojena je za mnogo stroži tretman sa stopom od 125%. Trump je rekao da je povećanje uslijedilo zbog spremnosti Pekinga da uzvrati vlastitom carinom od 84% na američke proizvode, što je predsjednik opisao kao pokazatelj "nedostatka poštovanja". No za političara koji je prvi put došao do Bijele kuće na temelju antikineske poruke, ovo je mnogo više od obične odmazde. Za Trumpa ovo je nezavršeni posao iz njegova prvog mandata. "Nismo imali vremena učiniti ispravno, ali sada to radimo", rekao je novinarima.
Cilj nije ništa manje nego rušenje uspostavljenog globalnog trgovinskog sustava koji je bio usmjeren na Kinu kao tvornicu svijeta, kao i na nekoć široko prihvaćeno gledište koje je to podržavalo – ideju da je više ove trgovine samo po sebi bila dobra stvar. Da biste shvatili koliko je ovo ključno za razmišljanje američkog predsjednika, morate se vratiti u vrijeme prije nego što je itko pomislio da bi mogao biti kandidat za dužnost, a kamoli mogući pobjednik.
"Godine 2012., kada sam prvi put izvještavao iz Šangaja, kineske poslovne prijestolnice, povećana trgovina s Kinom smatrana je od gotovo svih – globalnih poslovnih lidera, kineskih dužnosnika, stranih vlada i trgovinskih delegacija, stranih novinara i obrazovanih ekonomista – kao sigurna stvar. To je poticalo globalni rast, pružalo neiscrpnu opskrbu jeftinom robom, obogaćujući kinesku armiju novih radnika u tvornicama koji su sve više bili integrirani u globalne opskrbne lance te pružalo unosne prilike multinacionalnim korporacijama koje su prodavale svoje proizvode novoj srednjoj klasi. U nekoliko godina od mog dolaska Kina je nadmašila SAD kao najveće tržište za Rolls Royce, General Motors i Volkswagen", piše novinar BBC-a.
Postojalo je i dublje opravdanje. Kako je Kina postajala bogatija, razvijala se teorija da će Kinezi početi tražiti političke reforme. Njihove potrošačke navike također bi trebale pomoći Kini da se transformira u potrošačko društvo. Međutim, ni jedno ni drugo se nije u potpunosti ostvarilo – političke reforme se nisu dogodile jer je Komunistička partija samo dodatno učvrstila svoju vlast, a prijelaz u potrošačko društvo nije išao dovoljno brzo jer Kina i dalje ovisi o izvozu, te čak otvoreno planira postati još dominantnija u tom pogledu.
Njezina zloglasna politička vizija, objavljena 2015. pod nazivom "Made in China 2025", predstavila je ambiciozan plan kojim Kina želi postati globalni lider u nizu ključnih industrijskih sektora – od zrakoplovstva i brodogradnje do električnih vozila. Samo godinu dana kasnije, politički autsajder pokrenuo je svoju izvanstranačku kampanju za predsjednika SAD-a, ponavljajući na skupovima kako je uspon Kine ispraznio američko gospodarstvo, uništio industriju u tzv. rust beltu i oduzeo radničkoj klasi poslove i dostojanstvo. Trumpov trgovinski rat iz njegova prvog mandata prekinuo je dotadašnji obrazac i razbio politički konsenzus. Njegov nasljednik, predsjednik Joe Biden, zadržao je velik dio carina prema Kini. Ipak, iako su mjere zasigurno nanijele Kini određenu štetu, one nisu bitno promijenile njezin ekonomski model.
Kina danas proizvodi 60% svih električnih automobila u svijetu – pri čemu velik udio dolazi od domaćih kineskih marki – te čak 80% baterija koje ih pokreću. U tom kontekstu, Trump se sada vraća s novom eskalacijom carina. To bi, u stvari, moglo biti najveće iznenađenje ikad prouzročeno uspostavljenom globalnom trgovinskom sustavu, da nije svih drugih carinskih mjera koje je američki predsjednik u posljednjim danima implementirao.
Što će se dogoditi sljedeće, ovisi o dva ključna pitanja. Prvo, hoće li Kina prihvatiti tu ponudu za pregovore? I drugo, pretpostavljajući da će na kraju to učiniti, hoće li Kina biti spremna napraviti velike ustupke koje Amerika traži, uključujući potpunu obnovu svog modela izvoza temeljenog na ekonomiji.
Prvo što treba reći jest da smo na neistraženom teritoriju, pa bismo trebali biti oprezni prema svakome tko kaže da zna kako bi Peking mogao reagirati. Ali zasigurno postoje razlozi za oprez. Kina svoju viziju ekonomske snage – onu koja se temelji na snažnom izvozu i čvrsto zaštićenom domaćem tržištu – sada usko povezuje s idejom nacionalne obnove i nadmoćnosti svog jednopartijskog sustava. Njena stroga kontrola informacija znači da će biti malo vjerojatno da će odustati od svojih barijera prema američkim tehnološkim tvrtkama.
No postoji i treće pitanje, a ono je za Ameriku. Vjeruje li SAD još uvijek u slobodnu trgovinu? Donald Trump često sugerira da su carine dobra stvar. Govori o koristi zaštitne barijere za Ameriku kako bi stimulirao domaće investicije, potaknuo američke tvrtke da vrate te strane opskrbne lance doma i povećao porezne prihode. I ako Peking smatra da je to zapravo primarna svrha carina, može odlučiti da ionako nema ništa za pregovaranje. Umjesto da promiču ideju ekonomske suradnje, dvije najveće svjetske supersile mogle bi se naći u borbi za ekonomsku nadmoć s principom "pobjednik uzima sve". Ako se to dogodi, to bi zaista označilo slom starog konsenzusa i vrlo različitu, možda vrlo opasnu budućnost.
FOTO Kinezi ismijavaju Trumpa: 'Pogledajte kako će izgledati njihova proizvodnja'
Najcrnji scenario bi bio da USA pukne zahvaljujući Trumpovim prtljavim manevrima, i Kina proguta još veći kolač svjetske ekonomije. Jer Kinezi mudro igraju i nikada ne gube, opasni su igrači, a na rat ih izaziva ultimativno nesposoban suparnik.