Veći dio radnika Tvornice šećera Osijek odlazi s otpremninama koje su, kako tvrde u upravi, gotovo dvostruko veće od propisanih zakonom – 3000 kuna po godini radnog staža plus četiri bruto plaće. Slijedi im mirovina ili burza, dok će manji dio njih još neko vrijeme nastaviti raditi na pakiranju šećera, demontaži strojeva, a neki i u županjskoj Sladorani, koja, nakon što su prije nekoliko tjedana zauvijek zatvorena i vrata virovitičke šećerane Viro, jedina ostaje u pogonu.
Nekadašnja proizvodnja šećerne repe od koje se u Podravini i Slavoniji dobro živjelo danas je, naime, dostatna jedva za kapacitete jedne šećerane. Otkako su 2017. u EU ukinute kvote, površine pod šećernom repom prepolovljene su na oko 10.000 ha, a Hrvatska je suočena s problemom kontinuirane dampinške ponude viškova EU po cijenama koje ni u jednoj europskoj šećerani ne mogu pokriti ni troškove osnovne sirovine, kaže savjetnik uprave Miroslav Božić.
Nije pomoglo ni udruživanje Vira i Sladorane Županja Željka Zadre i osječke šećerane Marka Pipunića 2019. u Hrvatsku industriju šećera, preostalo je tek eliminirati one u kojima je šećer “najgorči”. Nakon 15-mjesečne analize, odlučeno je da će kao troškovno najopravdanija, zahvaljujući i silosu, preživjeti Sladorana Županja.
Otpremnina 3000 kn po godini
Slavko Rikert čak je 41 godinu zarađivao kruh u osječkoj šećerani. Tu su radile čak tri generacije njegove obitelji – prvo njegov otac, pa on, i na koncu sin. S prvim danima 2021., napustio je tvornicu, uz otpremninu. Sin mu je, pak, dao otkaz još u studenome.
– I za rata smo bili u šećerani, čuvali je i branili. Problemi nisu od jučer, slabo se ulagalo u pogone, kada se gleda kroz povijest. Bilo nas je 200-tinjak radnika, a ostalo je između 50 i 70. Ponudili su, najnovije, dijelu preostalih zaposlenika da nastave raditi u Županji, a koliko sam čuo, pokrili bi im i prijevoz. Ja čekam mirovinu, a što se tiče otpremnine, mogu reći da su bili korektni, 3000 kuna po godini staža, pogotovo ako se uzme u obzir da nam je istekao kolektivni ugovor – kaže Rikert, ujedno i sindikalist.
Iz sindikata PPDIV kazali su pak kako će o stanju u Osijeku više znati danas nakon sastanka s predsjednikom uprave Željkom Zadrom. Marko Pipunić, suvlasnik Hrvatske industrije šećera, kaže kako kao direktor Žito grupe nije uključen u razgovore između uprave osječke šećerane i djelatnika. No jasno je da se, nakon Vira, i ona zatvara jer nema repe. Što se tiče radnika, očekuje da će svi biti na neki način zbrinuti.
– Puno je onih koji prirodnim odljevom već imaju uvjete za mirovinu. Mlađi su, pak, potrebni u Županji, u Žitu ili u nekoj drugoj firmi u gradu jer su mladi, sposobni, obrazovani ljudi, odnosno dobri kadrovi koje želi svaka tvrtka. Dio ljudi će ostati održavati hladni pogon još godinu dana dok se šećer ne isprazni iz silosa – zaključuje Pipunić.
Saborski zastupnici SDP-a iz Slavonije jučer su uputili apel predsjedniku Vlade Anreju Plenkoviću i ministrici poljoprivrede Mariji Vučković zbog stanja u šećeranama, poručivši da učine nešto jer će u suprotnom u Slavoniji ostati “samo oni s članskom iskaznicom HDZ-a”.
U otvorenom pismu upozoravaju kako je i budućnost posljednje, županjske šećerane također ugrožena jer se Ministarstvo poljoprivrede još 2015. poigralo s potporama i u tri godine smanjilo ih za 1000 kn/ ha bez analiza i procjene financijskog učinka na sve u lancu.
Tko sadi repu, dobro zarađuje
Ministrica Vučković jučer je apelirala na trgovce da ne ruše neopravdano cijenu šećera, što bi se moglo tumačiti i nepoštenom trgovačkom praksom.
– Apelirala bih na naše trgovačke lance, čiju autonomiju poslovnih odluka poštujem, kao što poštujem i slobodu kretanja roba, da nastoje izbjeći situacije u kojima je cijena šećera, kada ne uzimamo u obzir PDV, a možemo i s PDV-om, u Hrvatskoj u njihovim trgovinama 30 do 40% jeftinija nego u njihovim trgovinama u inozemstvu – kazala je Vučković, ističući kako danas imamo oko 11.000 ha površina pod šećerom repom.
U starim članicama EU za rad jedne šećerane prosječno je osigurano oko 18.000 ha, a u novim oko 12.000.
– Nastojat ćemo te površine povećati jer nam ove ne jamče opstojnost – kazala je i dodala kako bi bez trogodišnjeg programa Vlade bilo još 2000 hektara manje.
– Resorno ministarstvo pomagalo nam je jako puno. No dugoročno ne možemo opstati zbog zemljišne politike koja ide u smjeru proizvoda niže vrijednosti. Sve što zahtijeva više ulaganja, više znanja i rada, poljoprivrednicima nije atraktivno jer ih sadašnja razina baznih potpora motivira samo da zgrabe što više zemlje i što manje rade. I onda stradaju kulture koje su zahtjevne, bez obzira na to što oni koji ih sade zarađuju jako dobro – tvrdi Božić, ističući da će i u novoj kampanji od proizvođača otkupiti baš svaku tonu šećerne repe, bez obzira na to iz kojeg je dijela RH. No prerađivat će je samo jedna šećerana.
Samo dajte bosanskim hdzovcima da vode drzavu i poljoprivredu i rezultat je zajamcen.Uspjesno su unistili osjecku Seceranu staru vise od 100 godina!Dakle,1906 .su je pokrenuli Cesi ,kada je ipoljopr.proizvodnja i tehnologija bile primitivne da primitivnije nije moglo biti.Prezivjela je Austrougarsku,Kraljevinu SHS,SFRJ ,2 rata da bi je ovi zgubidani uspjesno upokojili.Sad na lokalnim izborima opet za njih nek se Slavonija zaplavi