- Poziv sam osjetio već kao klinac. Počeo sam ministrirati s 28 mjeseci. Kroz osnovnu školu raslo je moje zvanje, a kako su u župi fratri, odlučio sam postati franjevac - govori David Sedlar, koji je nedavno odslužio mladu misu u svojoj rodnoj župi sv. Antuna Padovanskog u Čakovcu.
Skromnost i jednostavnost
U vrijeme kad se Crkva suočava s nedostatkom mladih svećenika i redovnika, neobično je zazvučalo da je David već drugi zaređeni član obitelji Sedlar. Štoviše, i on i njegov brat Josip, koji je na školovanju u Rimu, gdje priprema doktorat iz kanonskog prava, izabrali su crkveni red franjevaca. Dolaze iz višečlane obitelji.
- Na odluku da se zaredim utjecalo je i to što sam u obitelji dobio veliku potporu, no to nije bilo presudno. Franjevački red izabrao sam zato što sam odrastao u župi u kojoj djeluju franjevci koji su me privukli svojom skromnošću i jednostavnošću. Nakon osnovne škole krenuo sam u sjemenište i počeo živjeti u samostanu. Nakon toga sam otišao u novicijat na Trsat i tamo dao prve redovničke zavjete. Potom sam krenuo na bogosloviju na Kaptol i studirao tri godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, pa još dvije zadnje godine na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove na Jordanovcu, gdje sam i diplomirao - kaže David koji je potkraj rujna prošle godine zaređen za đakona i poslan na službu u Bjelovar.
U Mariji Bistrici je 20. lipnja ove godine zaređen za svećenika, a nakon toga odslužio je mladu misu uz mladomisničko geslo "Nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah, da ruka moja svagda ostane s njime!"
Slavlje je započelo roditeljskim blagoslovom u obiteljskoj kući, a zatim se u procesiji krenulo prema župnoj crkvi. U procesiji su uz članove obitelji sudjelovali svećenici, bogoslovi, sjemeništarci, njegovi prijatelji i brojni župljani, a sve uza zvukove Puhačkog orkestra grada Čakovca i pratnju povijesne postrojbe Zrinske garde.
Velik je to bio dan ne samo za obitelj Sedlar nego i za cijeli grad. Otac Drago i majka Irena ponosni su na svoju djecu:
- Preponosni smo na svu svoju djecu. Mlade mise dvojice sinova bile su posebni trenuci koje ćemo uvijek pamtiti. David i Josip su odmalena bili prisutni u crkvenoj zajednici. David je s nešto više od dvije godine postao ministrant u našoj crkvi, Josip nešto kasnije. S voljom su odlazili na mise i druge župne aktivnosti. Mi smo ih poticali na njihovu životnom putu, ali gledajte, ne možete nekoga nagovoriti da se zaredi. Ili ima ili nema želju. To se ne može s prisilom. Njih dvojica su osjetila taj poziv i mogu samo reći: Bogu hvala - veli tata Drago.
On i supruga imaju sedam sinova i dvije kćeri. Najmlađe dijete ima 15 godina.
- Vjera nam je jako važna i tako živimo svoj život. I ja sam iz takve obitelji. Nismo mi ništa posebno, jedna normalna obitelj koja drži do vjere i nikome ništa ne namećemo. Trudimo se živjeti normalan život - skroman je Drago.
Posebno dirljiv bio je dan kad su u studenom prošle godine on i supruga Irena proslavili 40. godišnjicu braka. Misu je tim povodom služio njihov sin fra Josip, a fra David je tada, još kao đakon, održao propovijed posvećenu svojim roditeljima. Štoviše, njih dvojica nisu bili jedini članovi obitelji Sedlar koji su sudjelovali u taj svečanoj misi za svoju obitelj jer i sin Benjamin je bio ministrant.
Djeca su tada roditeljima darovala sliku s blagoslovom pape Franje, a u župi sv. Antuna Padovanskog, koju vodi župnik fra Tomislav Božiček, ističu kako je baš ova obitelj već dala tri fratra.
Prvi je bio fra Petar Horvat, zatim prije tri godine fra Josip Sedlar, a sad je zaređen i David, rođen 1994. godine. Njihova sestra Vlatka trenutačno je na misiji u Ekvadoru, gdje volonterski pomaže u školi zajednice Krista Misionara Molitelja.
Na pitanje je li ga za vrijeme boravka u sjemeništu i na studiju znala uhvatiti "kriza", odnosno je li razmišljao o tome da odustane i spakira se kući, David kaže: - Kriza je bilo kroz studiranje, kao i propitivanja je li to pravi poziv za mene ili sam ipak pozvan za život u obitelji. Kroz molitvu sam ipak shvatio da je svećenički poziv ono na što me Bog poziva - pojašnjava.
Mlade muči neodlučnost
Što misli, zašto sve manje mladih odabire svećenički poziv? Je li celibat primarni razlog?
- Današnji problem kod mladih je ta neodlučnost da odaberu put kojim žele ići. Celibat je često razlog što mladi odustaju od tog poziva jer nisu spremni prihvatiti činjenicu da žive sami bez nekog tko će biti tu za njih, ali opet, kod nas franjevaca uvijek u samostanu ima braće koja mogu pomoći svojim savjetom tako da celibat ne bi trebao biti razlog zašto ne prihvatiti Božji poziv - smatra David.
On se, veli, s iskušenjima nosi jako dobro.
- Kad god je teško, sve prepustim Bogu i kroz molitvu i pomoć braće nalazim snage da se oduprem tim iskušenjima. Poručio bih mladima: samo hrabro i ne bojte se prihvatiti put na koji vas Bog poziva jer s njim ništa ne može biti teško. Jer, svaki put je težak, ali treba se odvažiti i krenuti naprijed. Sva iskušenja neće biti ništa ako se čovjek potpuno prepusti Bogu - kaže.
Odrastanje u mnogočlanoj obitelji je, kaže, prednost jer se čovjek u takvoj obitelji nauči vrijednostima života.
- To je nešto neprocjenjivo jer nikad nisi sam, a samim time su i velika potpora u odlukama koje donosim - dodaje David koji je trenutačno u Bjelovaru, no za kojih mjesec dana doznat će od nadređenih u franjevačkom redu gdje će nastaviti službu.
Franjevci su inače crkveni red nazvan po Franji Asiškom (1182. - 1226.). Nazivaju ih i Redom manje ili male braće.
Takve obitelji stupovi su opstanka hrvatskog naroda. Svaka čast.