Osječani Igor Toman i Ivica Lenard jučer su stigli u Bruxelles. Biciklom. Prevalili su više od 1500 kilometara, i to kako bi pomogli udruzi “Vukovarski leptirići”, koja okuplja roditelje djece s teškoćama u razvoju. Nije im to prva humanitarna vožnja, no jest najduža.
Pothvat bez potpore
Trebao je to, inače, biti put “na pedalama” od Osijeka do Londona. No, zbog pandemije i obvezne karantene od 10 dana, morali su promijeniti plan pa su skrenuli prema Bruxellesu. Primili su ih u tamošnjem Predstavništvu Slavonije, Baranje i Srijema. Krenuli su 2. lipnja iz Zagreba, a put je pravi pothvat jer nemaju nikakvu logističku potporu.
– Znali smo prije prijeći 300, čak i 400 kilometara u danu, pa kad smo slagali plan puta, mislili smo da nam neće biti problem biciklirati od 170 do 200 kilometara dnevno. No, kako svu opremu nosimo sa sobom (odjeću, vreće za spavanje, hranu, vodu...), nismo mogli voziti više od 130 do 160 kilometara po danu. Moramo i stalno koncentrirano pratiti što se događa na cesti, kakva je i kamo ići. Uglavnom je sve povezano dobro biciklističkim stazama, ali nas one znaju odvesti izvan naselja, na seoske putove, pa nam to znatno proširi broj prijeđenih kilometara. Dosta vremena i energije, dakle, trošimo na snalaženje, ali držimo se – ispričali su nam Igor i Ivica dok su se vozili kroz Njemačku. Ivici su, inače, 62 godina, a Igor će u srijedu proslaviti 49. rođendan.
Nastojali su svaku noć pronaći smještaj kako bi se propisno odmorili i naspavali, kao i napunili mobitele, koji su im neophodni zbog navigacije.
– Spavali smo u početku u hostelima, no kasnije su nam se javljali prijatelji i rodbina pa smo išli k njima – nastavljaju. Zbog ranjavanja u Domovinskom ratu, Ivica Lenard i Igor Toman počeli su rekreativno voziti bicikl, kao oblik rehabilitacije. Prelaze tisuće kilometara biciklirajući i svaki kilometar posvećuju potrebitima – ponajprije djeci. Osnivači su udruge filantropa “Lege za djecu superjunake”, a kroz koju su, biciklirajući danonoćno, uspjeli do sada prikupiti sredstva za djecu iz obitelji lošijeg imovinskog stanja, za mališane iz SOS sela, za pacijente na Klinici za pedijatriju KBC-a Osijek...
– Sve je počelo prije pet godina kada smo vozili tisuću kilometara od Osijeka do Dubrovnika za tri dana, odnosno 72 sata, i to bez spavanja. Trčali su uz nas maratonci, liječnik Dragan Maloševac i Dražen Ćućić, dok su logističari u kombiju bili Darko Zec i liječnik Igor Berecki. Uslijedilo je “Vozimo za vozač(k)e”, gdje smo skupljali novac za troškove dviju vozačkih dozvola mladima iz Doma Klasje u Osijeku. Obišli smo tada sedam gradova Osječko-baranjske županije u jednom danu – navode.
– Nećemo, nažalost, uspjeti skupiti puno novca za “Vukovarske leptiriće”, njima je za poludnevni boravak potrebno oko 800.000 kuna, a do sada smo skupili desetak tisuća. No, važno nam je da se za njih čuje, a jednog će dana netko možda drukčije raspodijeliti novac – zaključuju.
Diskriminirana djeca
Ponosna je na njih Viktorija Matin iz udruge “Vukovarski leptirići”.
– Postojimo 10 godina, a imali smo težak početak. Svaki problem našeg djeteta bila je diskriminacija – nisu mogli ići u vrtiće, u škole, nisu imali potrebne terapije. Roditelji su se udružili, a do sada je 250 djece prošlo kroz naše programe – govori V. Matin. U poludnevnom boravku trenutačno je 40 djece i petero djelatnika, no taj projekt “Rastimo, igrajmo se i učimo zajedno” završava ove godine.
– Ako sada zaboravimo djecu s teškoćama, sutra će biti socijalni slučajevi – poručuje naša sugovornica.
bolje da ste zbog krivosuđa