Osim rijetkih pojedinačnih istupa političara i oglašavanja kardinala
Puljića, Hrvati u BiH uglavnom su ostali nijemi na presudu Međunarodnog
suda o tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore. Dva HDZ-a
presudu su ocijenila neprimjerenom, kardinal Puljić nepravdom prema
žrtvama. I tu su završili komentari.
No, tu je i pitanje šutnje o još nečemu: nitko, osim tek rijetkih
hrvatskih sudionika iz vremena podizanja tužbe, javnosti nije
predstavio vrlo zanimljive pojedinosti o tome kako su Hrvati izbrisani
iz ovoga zahtjeva koji je uputilo ratno predsjedništvo u Sarajevu!
Upravo o tome progovorio je Ivo Komšić, koji je bio i u tadašnjem vrhu.
Ni Komšiću nije, međutim, jasno kako se u tužbi odustalo od toga da su
žrtve srpskoga genocida, uz Bošnjake, bili i Hrvati, Židovi i drugi
narodi. Voditelj pravnoga tima BiH Sakib Softić ovo je elegantno
objasnio riječima da je vrlo teško bilo dokazati i genocid nad
Bošnjacima.
Ovo objašnjenje zasigurno nije zadovoljilo Hrvate i predstavnike drugih
naroda budući da je odluka o identificiranju tužbe Bošnjaka protiv Srba
zasigurno bila političke naravi. To je, budući da je i presuda
političke naravi, za najmanje jednu trećinu smanjilo legitimitet tužbe
jedne države protiv druge.
Ovo, međutim, ne umanjuje skandaloznost presude Međunarodnoga suda
pravde koji je očito u ovome slučaju propustio osuditi “velikosrpski
zločinački pothvat” i na određeni način ponovno kaznio žrtvu.
Simbolično ili ne, presuda je izrečena u istome tjednu u kojem se
obilježava godišnjica referenduma BiH za nezavisnost od Jugoslavije.
Tada su glasovi Hrvata presudno utjecali za nezavisnost države u kojoj
su danas građani drugoga reda.
RIJEČ - DVIJE
