Događalo se već da se javnost uzjoguni zbog neke presude, poput one kada je Tomislav Horvatinčić zbog netom otkrivene sinkope bio oslobođen krivnje za smrt bračnog para iz Italije. Ili kad je sin umirovljenog generala Mladena Kruljca, David, izbjegao zatvor kazavši da je oko četiri kilograma trave, nešto kokaina i više od stotine tisuća eura te jednu i pol prosječnu hrvatsku plaću čuvao za i njemu nepoznatog Toma Forda iz Srbije. No nikada se valjda nije dogodilo da građanski bunt i neposluh prerastu u kolektivni poziv da se smota i zapali džoint, što se naposljetku i zbilo u Rijeci na skupu potpore Huanitu Luksetiću, 41-godišnjaku oboljelom od multiple skleroze koji je – kako ponavljaju i on i njegova mati i odvjetnik – pravomoćno osuđen na dvogodišnju zatvorsku kaznu jer je uzgajao marihuanu kako bi si olakšao nesnosne bolove.
Poseban po mnogočemu, pa i po tom kolektivnom pušenju marihuane, slučaj Huanita Luksetića zacijelo će ući u anale pravosuđa, kojemu je žestoku pljusku odvalila i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović javnim pozivom Huanitu da samo podnese molbu za pomilovanje, a ostalo je njezina briga.
Luksetićev odvjetnik Vladimir Gredelj nakon tog se poziva brže-bolje prihvatio posla, sročio molbu i odaslao je na Pantovčak, na kojem već tri godine Komisije za pomilovanja nema, otkako su u vrtlogu afere sa spornim pomilovanjima i upletanjem Vladimira Šeksa u njezin rad nestali i Komisija i dotadašnji predsjedničin posebni savjetnik. Uostalom, pomilovanje je u konačnici ionako akt milosti vladara i prijedlog Komisije nije obvezujući pa je najava o skorašnjem formiraju nove do danas ostala samo najavom.
Sloboda u rekordnom roku
Ipak, zaigrao se malo odvjetnik Gredelj požurivši u toj proceduri do što bržeg pomilovanja preskočiti Ministarstvo pravosuđa jer ono je, za razliku od Komisije, još na svome mjestu, a bez njega proces predsjedničine milosti, unatoč njezinoj snishodljivosti – kako osuđeniku tako i širim narodnim masama – jednostavno nije moguć.
Naposljetku je molba stigla i na adresu Ministarstva, koje će u rekordnom roku pripremiti izvješće sa svom potrebnom papirologijom pa je realno očekivati da će predsjednica sljedeći tjedan imati prilike ispuniti javno dano obećanje i potpisati Huanitovo pomilovanje. Da se o Luksetićevu slučaju odlučivalo redovitim putem, u zatvoru bi završio čekajući odluku o svojoj molbi. Naime, iako zatvorenici svakodnevno marljivo pišu molbe, o njima se istom brzinom ne odlučuje.
I tako će se, kad se podvuče crta pod cijelu ovu priču, ime Huanita Luksetića jednoga dana zacijelo naći u kategoriji kontroverznih pomilovanja, kategoriji do sada rezerviranoj isključivo za osuđene pa milošću aktualnog vladara puštene ubojice, silovatelje, dilere, ratne zločince, lopove... A otkako je hrvatske države, odluke predsjednika kojeg će uznika pustiti da ranije napusti privremeni životni prostor ili da ga se prijevremeno rehabilitira od uvjetne osude bile su pod povećalom javnosti koja je uočavala ono što vladari ni njihove komisije iz nekog razloga nisu vidjeli. Ili nisu htjeli vidjeti.
U dva uzastopna mandata Franje Tuđmana pomilovano je više od 2000 osuđenika, no valja naglasiti da je znatan dio njih oprost dobio zahvaljujući amnestijima koje su se nizale devedesetih pa tako ispada da će rekord Stjepana Mesića koji je udijelio milost za čak 767 kriminalaca teško biti dosegnut. Spomenimo samo da je Mesićev potpis na odluci o pomilovanju Siniše Rimca, osuđenika u slučaju Pakračka Poljana, da ni njemu ni njegovoj komisiji nije bilo ništa sporno kad im je na stol došla molba Perice Majstorovića, osuđenog za ubojstvo svećenika, bez obzira na to što se radilo o čovjeku koji je većinu svoga životnog vijeka proveo u zatvorima i koji je iz njih nekoliko puta bježao.
Priliku za novi život koji je dobio puštanjem na prijevremenu slobodu Majstorović je iskoristio na najbrutalniji mogući način, za novo ubojstvo. Taj put žrtva se zvala Slavica Medanić. Majstorović se naposljetku objesio u ćeliji bjelovarskog zatvora. Pomilovani osuđenik za ubojstvo Vicko Rožić nakon izlaska na slobodu ponovno je pokušao ubiti. Oprost od Mesića bio je dobio i bivši veleposlanik u bivšoj SFRJ Zvonimir Marković koji je novcem Jadroplova podmirio svoj stambeni kredit. Pozornost medija izazvalo je i pomilovanje bivšeg vozača tadašnjeg predsjednika Mesićeve Komisije za pomilovanje Josipa Boljkovca, ali i pomilovanje oca i sina Marija i Ante Žarkovića, osuđenih zbog ubojstva i poticanja na ubojstvo, pri čemu je mlađi Mario već prije bio osuđen zbog ubojstva.
Zahvaljujući pomilovanju “lišo” su prošli i dileri droge, osuđeni za međunarodni šverc amfetamina. Taj je čin milosti toliko bio razjario načelnika Odjela za droge splitske policije Josipa Buljana da je dao otkaz jer je shvatio koliko je nemoćan u svome poslu. Cijeli taj koloplet donošenja spornih odluka rezultirao je raspuštanjem postojeće i imenovanjem nove Komisije za pomilovanja.
Kad smo kod dilera droge, milost im je dijelio i predsjednik Franjo Tuđman. Spomenimo slučajeve Mire Pivca i Mladena Milića, u zasebnim slučajevima osuđenima zbog dilanja koji su nakon izlaska na slobodu opet “pali”. U katergoriji ponavljača kaznenih djela koji je osjetio milost predsjednika Tuđmana bio je i danas pokojni boksač iz Splita Stipe Buzov. On je bio osuđen na 10 godina zatvora za ubojstvo Zlatka Milića. Nije valjda bilo dovoljno to što mu je Vrhovni sud smanjio kaznu za dvije godine pa mu ju je i predsjednik smanjio za još toliko. Buzov je na slobodi ponovno ubio.
Može i bez osude
Ni Ivo Josipović nije bio predsjednik bez milosti. Udijelio ju je i Deanu Škari, osuđenom za ubojstvo pripadnika IFOR-a, čelnicima Karlovačke pivovare koji su bili u zatvoru zbog smrti Zdravka Martinovića, Ozrenu Ordulju, osuđenom zbog iznude... Josipovićevim potpisom za pola je godine bila smanjena dvogodišnja zatvorska kazna kapetanu Zlatku Mladeniću koji je bio osuđen jer je 89 stabljika indijske konoplje uzgajao u terapeutske svrhe, poput Huanita Luksetića.
No, da uzgoj marihuane u medicinske svrhe u nas nije uvijek razlog za osuđujuću presudu pokazuje slučaj iz Pule gdje je sutkinja Vera Glasnović Gjoni oslobodila jednu ženu i njezina partnera. Okrivljena je na sudu kazala da boluje od HIV-a i da je imala hepatitis te da je na internetu pročitala kako bi njezinu od lijekova uništenom organizmu mogao pomoći maslac spravljen od indijske konoplje, zbog čega su se ona i partner dali u proizvodnju. Uzimajući u obzir njezin iskaz te iskaz vještaka i medicinsku dokumentaciju, sutkinja ju je oslobodila. I Huanito Luksetić htio se liječiti pripravkom od indijske konoplje, ali sud ga je osudio zbog proizvodnje i prodaje droge.
>>Pogledajte video o hrvatskim apsurdima
Ozakoniti sadnju 5-10 stabljika po glavi za vlastitu upotrebu