Ako se za išta može reći da se na svijetu najviše traži i najviše cijeni, onda su to tehnološke inovacije koje se mogu pretvoriti u proizvode za masovnu potrošnju. Nije tako samo danas, tako je zapravo bilo kroz cijelu povijest ljudskoga roda, od kamene sjekire do bežičnih telekomunikacija 5. generacije.
Najtraženije i najpoželjnije, a opet tako neuhvatljive: Hrvatska već pola stoljeća i dulje nema tehnoloških inovacija koje bi dostojno naslijedile Podravkinu Vegetu, Plivin Sumamed ili Končarevu tiristorsku lokomotivu.
No, puno bolje nije niti u Europi, pa ni drugdje u svijetu. Dovoljan je i letimični pogled da bi se vidjelo da se gotovo sve krupne, važne i globalno dalekosežne inovacije rađaju u samo jednoj zemlji – Sjedinjenim Američkim Državama.
Strategija, akcijskih planova, savjetovanja i okruglih stolova pritom u Hrvatskoj nikada nije manjkalo: i prekjučer su Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta i Hrvatske gospodarske komore predstavili “aktivnosti vezane uz uspostavu inovacijskog sustava Republike Hrvatske kroz osnovana tematska vijeća”, a sve u sklopu provedbe “Strateškog projekta za podršku uspostavi Inovacijske mreže za industriju i tematskih inovacijskih platformi”.
Vjerujem da “tematske inovacijske platforme” i načini “podrške njihovoj uspostavi” sadrže i mnoge briljantne ideje, no četiri dana ranije, u petak 7. prosinca, dogodilo se u Hrvatskoj nešto ipak znatno važnije, što napokon budi nade da bi neke krupnije tehnološke inovacije zaista mogle nastati i u Hrvatskoj: Europska investicijska banka (EIB) dala je povoljan kredit za istraživanje i razvoj električnih vozila i dijelova hrvatskoj tvrtki Rimac Automobili.
EIB je tako hrvatskim kreatorima i nositeljima razvojne politike zorno pokazao što im je zapravo činiti da u Hrvatskoj zaista stvore inovacije: naručiti i financirati konkretne razvojne projekte i u privatnim poduzećima koja su već pokazala da su inovativna.
Otkako se osamostalila i otkako je u njoj propala planska ekonomija hrvatska država tako nešto nikada nije činila, barem ne u mjeri vrijednoj spomena.
Novac je gotovo isključivo trošila na temeljna znanstvena istraživanja na državnim sveučilištima i u državnim znanstvenim institutima, nutkajući ih i moljakajući da se “povežu s privredom” i da za nju pronalaze i razvijaju nove, inovativne industrijske proizvode, no tako nešto zapravo se nije događalo.
Svojedobno se radila velika pompa i misterij oko toga kako Institut “Ruđer Bošković” razvija neki revolucionarni izvozni proizvod za Ivicu Todorića, ali Hrvatska ni danas nema tog proizvoda niti je Todorić više poduzetnik.
Hrvatska nije naručivala inovacije ni od poduzeća (uz časne iznimke poput tramvaja koje je Končaru naručio i platio Zagreb) kao ni od njihovih instituta (u kojima su nastali Vegeta, Sumamed i tiristorska lokomotiva). A upravo je u tome tajna američkog uspjeha!
Američka država nije razvoj naručivala i plaćala samo sveučilištima i institutima, nego i privatnim kompanijama, i malima i velikima, koje su i same pokazale da su inovativne.
Tako su nastali i Apple i Google, na kojima Americi danas zavidi cijeli svijet.
VIDEO Mate Rimac o novim ulaganjima i C_Two modelu
Rimac..svaka ti cast,ali daj se obrij covjece. Izgledas kao neoprani drvosjeca a ne poslovni covjek.