Ekološka proizvodnja u Hrvatskoj je, čini se, još nužno zlo, jer je
država ni izdaleka ne podržava kao što je to slučaj u zemljama Europske
unije.
Bez špricanja
Tako ocjenjuje stanje u ovoj proizvodnji nakon desetogodišnjih
iskustava u uzgoju ekološkog povrća i žitarica Željko Prvčić iz
Koprivničkih Bregi, koji je u tome poslu i svojevrsni pionir.
Prve je spoznaje stekao iz predavanja Bernarde Orehovec u Čakovcu,
nositeljice najviših certifikata za ekoproizvodnju, ali je nakon toga
mnogo i sam morao rješavati, počevši od tehnologije obrade zemljišta i
uzgoja do pronalaska tržišta.
- Za razliku od konvencionalnog uzgoja povrća, ekološki ne poznaje
klasična mineralna gnojiva i zaštitna sredstva. Nadomjestak tome sami
pripremamo od kopriva i drugog bilja. Usto, koristim stajsko gnojivo i
samo poneko tekuće, ali ekološko - objasnio je Prvčić. Tvrdi kako
upravo zbog toga ekoproizvođače baš “ne voli” državna administracija.
Kako za uzgoj usjeva sve sami pripremaju i malo toga dobavljaju iz
trgovina, državna blagajna ostaje bez njihova poreza na promet. Otuda
je, sumnja Prvčić, i manje izdašna, posebice u usporedbi s onim što
stiže na račun ekoproizvođača u europskim zemljama.
No, imaju i drugih problema, primjerice nedostatak odgovarajuće
mehanizacije, ponajviše za obradu manjih površina, kakve prevladavaju,
te su prisiljeni pojedine alatke izrađivati sami.
Neće motiku u ruke
Ekoproizvođačima nedostaje i radnika.
- Iako su danas mnogi bez posla, malo tko želi na polje. A bez motike nema ni ekologije - tuži se Prvčić.
Problem tržišta riješio je preko zagrebačke Biovite, kojoj otprema 22
vrste povrća s unaprijed utvrđenim cijenama za cjelogodišnju
proizvodnju na 550 četvornih metara plasteničkih površina i 2,5 hektara
otvorenih, pretežito navodnjavanih.
BEZ POTICAJA Željko Prvčić uzgaja zdravu hranu i žali se:
Ekološka proizvodnja u Hrvatskoj je nužno zlo
