Ekonomski analitičar dr. sc. Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta u Zagrebu podsjeća kako je ova mjera ono što je Donald Trump i najavio u kampanji. Ali, to je tek prva konstatacija o carinama koje je uveo, a zahvaćaju gotovo cijeli svijet. – Druga konstatacija je da SAD trenutačno ima javni dug koji prelazi 120 posto BDP-a, što je više nego nakon Drugog svjetskog rata. To nikad Amerika u svojoj povijesti nije imala. Ima fiskalne deficite koje se kreću kontinuirano iznad šest posto. Bez nekih značajnijih promjena i nastavka trenda za nekih 25 godina SAD bi mogao biti na više od 150 posto javnog duga. To se istodobno događa u situaciji kad udio dolara kao svjetske valute u svjetskim rezervama zadnjih 23 ili 24 godine pada za 12 do 13 postotnih bodova. Svijet se polako depolarizira. Istovremeno, američki dugovi i deficit sve su veći.
Postavlja se pitanje koliko je dugoročno održiva situacija u kojoj SAD upotrebljava dolar kao svjetsku valutu, pri čemu je ostatak svijeta, a posebno Kina, pristao financirati američku ekonomiju. Kina, naime, drži više od trećine američkog duga, a sve to funkcionira unutar modela u kojem svijet, ponajviše Azija kao globalna tvornica, proizvodi višak robe, dok se taj višak plasira na američkom tržištu. SAD pritom bilježi sve veće trgovinske deficite, što je, prema Lovrinčeviću, jedan od ključnih razloga zbog kojih je Trump svoju ekonomsku politiku usmjerio prema mogućem trgovinskom ratu. Lovrinčević napominje da je ovakvo gledište među američkim ekonomistima i dalje u manjini.
– Jedan dio ekonomista u SAD-u smatra da ovaj model nije dugoročno održiv. Iako SAD ima dolar kao svjetsku valutu, dugoročno bi mogao pretrpjeti veće štete u američkoj industriji, kao i u određenim tehnološkim kompanijama koje su proizvodnog karaktera, nego što im dolar kao svjetska valuta donosi koristi tako da se mogu zaduživati. Na toj osnovi počiva Trumpova ekonomska politika koja trenutno ima potporu. Poanta je jasna: SAD mora smanjiti trgovinski i robni deficit jer je dugoročno neodrživ. Postoji i opasnost da se dogodi situacija u kojoj SAD izjavi da ne može vraćati dugove i da ih mora reprogramirati, primjerice izdavanjem stogodišnjih obveznica koje nikada ne dospijevaju. Takvo reprogramiranje dugova zapravo bi predstavljalo jednu vrstu prešutnog, ali de facto bankrota – objašnjava Lovrinčević napominjući da je ipak većinska struja globalistička, smatrajući da su koristi od dolara kao svjetske valute veće od troškova, odnosno deficita koje stvara SAD.
Trumpa su izabrali prije svega stanovnici kvartova u kojima dominiraju industrijski i poljoprivredni proizvođači – klasična industrija, autoindustrija, poljoprivredna proizvodnja i razne prehrambene grane. Taj dio SAD-a plaća visoku cijenu viškova koje ostatak svijeta proizvodi, jer je konkurentniji i izvozi u SAD. Trumpova ideja je smanjiti taj deficit, a kao protutežu ponuditi smanjenje oporezivanja dohotka, bilo od rada, bilo od kapitala, čime bi se ojačala domaća potrošnja i kompenzirao pad dohodaka zbog rasta carina i cijena. Trump je ovom politikom nastojao zatvoriti trgovinske deficite nasilnim pristupom, bez pokušaja dijaloga u sklopu trgovinskih asocijacija, vjerujući da to može postići jednostrano. Sada će biti ključno kako će trgovinski partneri odgovoriti te gdje će na kraju završiti proizvodni viškovi u tom restrukturiranju, ako ne više u Americi kao uvozni proizvodi, kaže Lovrinčević.
Svijet prema Trumpovim carinama, ako ga tako smijemo nazvati, naš sugovornik podijelio bi u nekoliko grupa. – Prva skupina zemalja čine oni koji su bili američki partneri i imaju bliske veze s njima, a njihova carina iznosi 10 posto. To su Velika Britanija, Saudijska Arabija, zemlje Latinske Amerike, Brazil i Argentina, posebice Australija... pa Malezija. Te su zemlje u skupini s najmanjim carinama pa se može dogoditi da jedan dio tih zemalja uopće ne reagira. Druga skupina zemalja su one koje bih nazvao nevažnima. To su pojedine afričke zemlje koje su sada dobile visoke carine, ali u međunarodnoj trgovini ne znače puno za Sjedinjene Države i ostale gospodarski jake zemlje. Treća skupina zemalja je posebna. To su Japan i Južna Koreja koji su zbog autoindustrije i druge industrijske strukture dobili visoke carine, oko 25. Pretpostavljam da će pokušati tražiti neku vrstu kompromisa u smislu seljenja dijela proizvodnje. Ostaje jedna golema skupina zemalja na jugoistoku Azije, veliki izvoznici i proizvođači, a imaju visoku carinsku zaštitu. To su Indija, Indonezija i drugi proizvođači u tom prostoru. Riječ je o proizvodnim strukturama koje izvoze u SAD, ali ne pripadaju eksplicitno ni jednom geopolitičkom bloku, niti su povezane s nekim integracijama ili interesima. Njihovo pitanje je zaista otvoreno. Hoće li se pokušati integrirati s Kinom ili razviti međusobnu suradnju u tom prostoru? Ili će odlučiti raditi nešto drugo? Ili će se, možda, pridružiti Trumpovoj strategiji, koja podrazumijeva primanje svake od tih zemalja na razgovor pojedinačno? Kod tih zemalja, Trumpove carine su najviše u odnosu na sva očekivanja, ističe Lovrinčević, zaključujući da ostaju dvije velike grupe koje su Americi najvažnije: Kina i Europska unija.
Te zemlje, zajedno s Kanadom i Meksikom koji su trenutačno u posebnom režimu, čine više od 60 posto američkog deficita. Na Kinu je uvedena efektivna carina od 54 posto. Primarni problem Kine je rješavanje njenih proizvodnih kapaciteta jer ima tvornice koje opskrbljuju cijeli svijet. Pitanje je kako će se ova situacija odraziti na Europsku uniju. Ako SAD zatvori jedno tržište za Kinu, a Kinezi su Trumpova glavna meta, zajedno s njihovim partnerima u Africi, tada je za Kinu prirodno tržište upravo Europa. U varijanti u kojoj Europa i Kina postignu dogovor, to bi moglo značiti jačanje domaćeg tržišta u Kini i okolnim zemljama. Ta tržišta više nisu siromašna kao prije 10 ili 15 godina; sada su sofisticirana i razvijena, a dohoci su porasli, pa Kina može preusmjeriti dio potražnje na svoje domaće tržište, smanjujući uvoz. Međutim, manipulacijom valute Kina ne može pokriti tih 54 posto carine. Odluka Europe možda je najteža ili pak najlakša. Europa bi mogla postati primarno tržište za kineske proizvode, što bi je moglo dovesti u situaciju u kojoj se našao SAD, s dugoročnim deficitom u robnoj razmjeni s Kinom, ako sklopi neki oblik otvorenog trgovinskog dogovora. Situacija za Europu nije povoljna jer, kao što ste primijetili, energenti i sirovine su djelomično izuzeti od carina. Europa trenutačno nema osigurana sredstva za pristup energentima i sirovinama, dok Kina ima pristup jeftinim energentima i sirovinama, a Europa to nema, objašnjava Lovrinčević. On predviđa da će Europa sada biti prisiljena razmišljati o svim mogućim kombinacijama i strategijama.
Od mogućnosti da Europa posegne do same Moskve i sklopi dogovor o energentima, do stava da bi to bilo bogohulno i politički neprihvatljivo, postoji i opcija da se sklopi takav dogovor s Kinezima. Međutim, tada bi Europa zapravo otvorila svoje tržište najvećim svjetskim proizvodnim kapacitetima, koji bi mogli pregaziti europsku konkurenciju. Zbog toga će se Europa vrlo vjerojatno ponovno okrenuti Trumpu i pokušati s njim sklopiti neki dogovor, jer je to povijesno logičan korak. Varijante dogovora s Rusijom ili Kinom smatraju se daleko opasnijima. Iako Rusija nije spomenuta u kontekstu novih carina, trgovinska razmjena s njom ionako je sada zanemariva, zaključuje ovaj ekonomski analitičar.
Smatra kako se može predvidjeti što će se onda od Europe tražiti u budućnosti. – Vrlo vjerojatno će to biti omekšavanje Europe u određenim područjima, poput propisa koji se odnose na kvalitetu, podrijetlo hrane, poljoprivredne proizvode, GMO, herbicide, pesticide i slično. Europa će biti pod pritiskom da spusti svoje standarde u trgovinskoj regulativi, zaštiti okoliša, zelenoj energiji, energetskim standardima, učinkovitosti, prehrambenim standardima i drugim područjima. Dugoročno gledano, dogovor s Trumpom mogao bi biti najmanje loše rješenje za Europu – smatra Lovrinčević. Također ističe da će Europa najvjerojatnije prvo pokušati igrati "ping-pong" na razini usluga, gdje Amerikanci imaju nedvojbeni suficit. Međutim, ti dijelovi nisu lako zamjenjivi. Europa ne može jednostavno zamijeniti određene platforme, digitalne ponude i druge usluge koje nude američke korporacije, dok Amerikanci mogu zamijeniti europske proizvode na svom tržištu drugim. Glavna dinamika igre stoga leži u plasmanu kineskih proizvodnih viškova.
– Vrlo vjerojatno će to uključivati omekšavanje Europe u određenim područjima, poput propisa koji se odnose na kvalitetu, podrijetlo hrane, poljoprivredne proizvode, GMO, herbicide, pesticide i druge slične regulative. Europa će biti pod pritiskom da spusti svoje standarde u trgovinskoj regulativi, zaštiti okoliša, zelenoj energiji, energetskim standardima, učinkovitosti, prehrambenim standardima i drugim područjima. Dugoročno, dogovor s Trumpom mogao bi biti najmanje loše rješenje za Europu – kaže Lovrinčević. On smatra da će Europa prvo pokušati igrati "ping-pong" na razini usluga, gdje Amerikanci imaju nedvojbeni suficit. Međutim, ti dijelovi nisu lako zamjenjivi. Europa ne može lako zamijeniti određene platforme, digitalne ponude i druge usluge koje nude američke korporacije, a Amerikanci mogu zamijeniti europske proizvode na svom tržištu drugima. Glavna je dinamika igre, dakle, u plasmanu kineskih proizvodnih viškova.
– To je jako teška igra jer Kinezi drže gotovo 40 posto američkoga duga. Tako Kinezi sada mogu birati između potpunog kaosa ako počnu otpuštati te dugove ili toga da izbjegnu kaos, pa će nešto od tih svojih viškova preusmjeriti na domaće tržište promijenivši strukturu ponude. Ali, treba očekivati da će njihov pritisak u ovoj situaciji na Europu samo rasti jer oni jednostavno nemaju kamo nakon što su Amerikanci zatvorili svoje tržište. Intencija SAD-a jest da privodi jednog po jednog državnika na bilateralne razgovore. Tu je Europa najneugodnija jer ima tu vrstu asocijacije koja je kolektivna pa pregovaraju ljudi iz Europske unije, što će Trump nastojati izbjeći i jačati bilateralnu priču. Bitno je kako će se ponijeti Njemačka, Francuska, Italija u takvoj situaciji – kaže Lovrinčević. Posljednje je pitanje gdje smo mi u cijeloj stvari, nama je Trump odredio sankcije zajedno s EU od 10 plus 20 posto. Farmaceutski su proizvodi, recimo, naš izvozni proizvod u SAD.
– Hrvatska nema tu značajnu razinu. Primijetili ste da su farmaceutski proizvodi u ovoj fazi izuzeti. Vojni proizvodi idu obično po posebnim protokolima i aranžmanima. Ne znamo je li to uopće u sklopu ovih carina. Hrvatska izvozi i nešto malo prehrambenih proizvoda. Automobilski dijelovi nisu toliko značajni. Naravno, tu treba gledati širi kontekst. SAD će otvoriti pitanje sudjelovanja u nabavi vojne opreme u naoružavanju Europe u javnim nabavama gdje su privremeno isključeni jer su nenamjerno ili namjerno postavljeni na drugu poziciju. Javne nabave namijenjene su za europsku industriju. Treba imati na umu da će rješenje te situacije teško ići i bez kineske participacije. Moralo bi doći do zajedničkog dogovora – kaže Lovrinčević. Upućuje na zapravo najveći problem, a to je, izgleda, novo viđenje svijeta po Donaldu Trumpu.
– Problem je u tome što se sve događa izvan formalnih institucionalnih asocijacija, a američki predsjednik pokušava sve dovesti na razinu dogovora "u četiri oka". Nema institucija, nema pravila, ništa nije formalizirano. Razgovaramo o novim pravilima za nove dijelove svijeta, pa da to tako kažemo, pokušavamo formirati novi svijet kroz izravne pregovore, a Trump je sam jači od svih pojedinačno. Pretpostavljam da američka strategija računa na to da u svijetu postoji strašna fragmentacija interesa – Europa s jedne strane, a odcijepljena Rusija s druge, što omogućuje lakše postizanje dogovora između Rusije i SAD-a, osobito u vezi s energentima. Imamo vrlo čudnu situaciju. Naravno, na Bliskom istoku ne treba zaboraviti da SAD uvodi nultu carinu za Izrael kao signal. Ono što Trump radi s carinama podsjeća na razine iz početka 20. stoljeća, to nije viđeno već 115 godina. Međutim, nemojte zaboraviti da je nakon cijelog tog kaosa, krajem 1920-ih, američki dolar preuzeo ulogu rezervne svjetske valute od britanske funte, čime su Britanci izgubili vodeću poziciju. To je bilo brutalno miješanje karata – carina, ratovi – ali završilo je tako da je dolar preuzeo dominantnu ulogu. Sada se događa nešto slično, pokušava se ponovo zamiješati karte, pri čemu dolar još uvijek ima poziciju svjetske valute, ali polako je gubi. Je li ovo pokušaj da se te stvari zaustave? Treba čekati drugi paket koji će ponuditi Trumpova administracija u smislu jačanja domaće potražnje, konkretno kroz porezno rasterećenje. Međutim, može se lako dogoditi da u SAD-u, kroz inflaciju, budu pogođeni siromašniji, dok će najbogatiji, zahvaljujući poreznim olakšicama, najviše profitirati. Mnogi od onih okupljenih oko Trumpa su milijarderi, a osnovna im je priča da američka industrija stradava dok tvornice svijeta nastaju u Aziji. To je agenda na kojoj je Trump dobio izbore, i sada je provodi – zaključuje Lovrinčević.
GALERIJA Trump mrtav ozbiljan uvodi carine, ostatak svijeta mu se smije, pogledajte najbolje memove na njegov račun
Otvori KEKS Pay
Javni dug velik a Kinezi kupili skoro sve državne obveznice. Uf. Nezgodno.