Između dvije Njemačke još postoje velike razlike, a prošlo je 30 godina od pada Berlinskog zida. To dokazuje koliko su ljudi u istočnom dijelu bili pod utjecajem sustava koji je u razvitku zaostajao nekoliko desetljeća za zapadnim. Dvije su Njemačke i dalje podijeljene ne samo razlikama u plaćama, napredovanju u karijeri, već i predrasudama i mržnjom, gorčinom.
U bivšem DDR-u je 8500 državnih poduzeća s oko četiri milijuna zaposlenih rekonstruirano, izgubljeno je oko tri milijuna radnih mjesta, privatizirane su zgrade vojarni, Partije, kuće, 2,4 milijuna hektara površine, usto je iz zapadnog dijela istodobno uloženo 2000 milijardi eura, kojima treba pridodati još 1247 milijardi eura uloženih iz ostalih zapadnih zemalja. Privatizaciju starih industrija DDR-a provodila je savezna agencija Treuhandanstalt, osnovana 1990. s ciljem ozdravljivanja socijalističke industrije i prilagođavanja tržišnoj ekonomiji. Danas i oni koji su to provodili priznaju grešku. Die Zeit prenosi izjavu menadžera Helmuta Coquija koji je iz SRNJ preuzeo upravljanje berlinskom filijalom agencije Treuhandanstalt, kako je “ideja da se državne tvornice pretvori u dionička društva i proda ulagačima bila potpuno pogrešna.
Ulagače nije zanimalo zadržavanje posla, već su željeli dobiti nekretnine, zemljišta u vlasništvu državnih poduzeća. Godinu dana poslije kupnje tvrtke su zatvarane, radnici otpušteni.” Bivši direktor bivše tvrtke nestale nakon ujedinjenja Eckehard Netzmann kaže da je 88 posto nekretnina u bivšem DDR-u došlo u ruke ulagačima sa Zapada. No Zapad ne dominira Istokom samo u nekretninama ili ekonomiji, već je i svih 25 sudaca vrhovnih sudova istočnih pokrajina (Länder) došlo iz zapadnog dijela. Od 1991. uveden je porez solidarnosti (Solidaritätszuschlag) od 5,5 posto na dohodak Nijemcima na Zapadu za financiranje obnove Istoka. Od 2018. taj je porez snižen, ali se njime u godinu dana ipak prikupilo 18,9 milijardi eura.
Od 500 velikih njemačkih tvrtki samo 37 ih ima sjedište u istočnom dijelu, od kojih 20 samo u bivšem istočnom Berlinu. Ekonomsko i društveno srce i dalje kuca u zapadnom dijelu. Goleme razlike su ostale, a jedna od njih je i jačanje neonacističkih stranaka u istočnom dijelu.
Komunistički mentalni sklop napravio je najveću štetu ex.komunističkim društvima pa tako i hrvatskom društvu. Kada se istočna Njemačka od toga još nije oslobodila onda možete misliti koliko još vremena treba da se takav mentalni sklop promjeni i u našim glavama. Nakon završetka Drugog svjetskog rata imali smo priliku razvijati se onim smjerom kako su se razvijale sada razvijene zemlje, međutim Tito i njegova teroristička komunistička organizacija je odlučila suprotno i zato smo sada tu gdje jesmo. No, ovo titoljupcima nikako u glavu utuviti.