Gdje da počnem? Odgovorio mi je pitanjem donedavni hrvatski premijer Tihomir Tim Orešković kada sam ga zamolio da napravi inventuru i otkrije je li shvatio gdje i kamo cure milijarde kuna iz državnog proračuna. On je tu inventuru već napravio i o njoj razgovarao s novim predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem. U tih kratkih devet mjeseci mandata Orešković je, poput rasnog financijskog direktora, brzo pohvatao konce i registrirao mjesta gdje bi neki knjigovođa i revizor mogao blokirati tu standardnu naviku hrvatskih političara da se politički uspjeh “namiruje” kroz pozicije s kojih možete sve u državi učiniti – skupljim! Klijentelizam i pogodovanja u neracionalnoj javnoj nabavi, kaže Orešković, i dalje su veliki problem za porezne obveznike, koji to na kraju sve moraju platiti. Apelira na novu Vladu da nastavi s reformama, premda nije siguran hoće li Plenkoviću to uspjeti, jer će i on biti izložen pritiscima jakih interesnih skupina i stranačkih lobija. Žali što je “bivši” HDZ naprasno prekinuo rad njegove Vlade. I dalje smatra da se, teoretski, Hrvatska može “presložiti” tako da u roku od dvije godine postane uspješna zemlja. No, sada to zna, ekonomska i financijska teorija u RH znatno ovise o političkoj praksi. Svejedno, ostavlja dojam da bi, kada bi mogao, rado dovršio ono što je započeo. Ovako, nakon Nove godine, kaže, započet će novu karijeru.
Što sada mislite, je li se vaš životni “eksperiment”, preuzimanje mjesta hrvatskog premijera, isplatio? Što ste dobili, što ugrozili, gdje ste u plusu, a gdje u minusu u odnosu na Oreškovića prije godinu dana?
To za mene nije bio eksperiment nego prilika da zajedno sa svojim partnerima pomognem Hrvatskoj. Htio sam svojim iskustvom i znanjem pokrenuti nove stvari. Spreman sam bio preuzeti odgovornost i izazov. Cijeli je život jedan izazov, a najlakše je žaliti se i govoriti da se ne može ništa napraviti. Za mene to znači i spremnost na žrtvu. Ne žalim se nimalo i bila mi je čast služiti na ovaj način. Napravili smo u kratko vrijeme dobar proračun, nacionalni plan reformi koje je Europska komisija prepoznala. Sudjelovao sam na summitima Europskog vijeća u vrijeme kada su se događale najturbulentnije situacije kao što su Brexit i migrantska kriza. Za mene je to bilo dragocjeno iskustvo. Mislim da sam Hrvatsku dobro predstavljao na najvišoj razini, što su kolege i potvrdili. Na kraju, bolje sam upoznao zemlju i naše ljude. Taj tzv. eksperiment je u kratko vrijeme promijenio Hrvatsku. Politička scena se značajno promijenila. HDZ ima novo vodstvo i SDP će uskoro imati novo vodstvo. Postavlja se pitanje, u kojem bi smjeru Hrvatska išla da nije došlo do tog “eksperimenta”. Uvjeren sam da taj smjer ne bi bio dobar. Iskreno, platio sam cijenu zbog svojih principa i to me koštalo politički, ali na to ne gledam kao na životni minus.
Zašto se ipak niste odlučili ući u politički život i niste sudjelovali na parlamentarnim izborima, bilo je planova da budete na listi Mosta?
To nije bila laka odluka. Znam da su velike stranke provele istraživanja koja su pokazala da je Most mogao dobiti i do 10 mandata više u slučaju da sam se angažirao. Mnogi iskusni političari su mi to potvrdili u razgovorima. Ali nisam htio postati kamen spoticanja u političkim pregovorima. Časnu dužnost premijera nisam prihvatio zato što sam silno želio biti političar, nego zato što sam vidio jedinstvenu priliku da, uz podršku koalicijskih partnera, nešto učinim za svoj narod. Uvidio sam da je za stabilnost države bolje da se povučem i da najveća pobjednička stranka na izborima određuje svog premijera.
“Moja suradnja s Oreškovićem otvorena je i pozivam ga da ostane angažiran u našem političkom životu”, izjavio je Andrej Plenković kada je preuzeo HDZ, što smo prepoznali kao otvoreni poziv da ostanete u igri. Je li bilo konkretne ponude?
Cijenim gospodina Plenkovića i mislim da je otvoren za razgovor i suradnju, što je prije ipak nedostajalo. Nekoliko puta dao mi je podršku i javno se izjasnio protiv rušenja Vlade. On je prepoznao ono što sam htio napraviti i bio je vrlo srdačan pri primopredaji. A poziv da ostanem u političkoj areni dobio sam od nekih visokih dužnosnika i iz HDZ-a i iz SDP-a i drugih stranaka, pa čak i da se angažiram u predizbornoj kampanji. Prvo su me pozvali, onda opozvali, da bi me na kraju opet pozvali. Rekao sam Plenkoviću da sam otvoren za suradnju i da želim pomoći svojoj zemlji na koji god način budem mogao, ali da će vrijeme pokazati u kakvom obliku.
Prije primopredaje našli ste se s Plenkovićem. Jesu li ga zanimala vaša iskustva?
Da, sreli smo se prije i najviše razgovarali o mojim iskustvima, o tome što mislim da bi trebalo napraviti i gdje ja vidim glavne probleme i teškoće koje nas koče u tome da budemo uspješnija zemlja. Zatim, razgovarali smo o nekim ključnim akterima u HDZ-u i na političkoj sceni. Podijelio sam s njim i svoje ideje o nužnim reformama koje sa sobom nose visoku političku cijenu za najveće stranke. Rekao sam mu da si Hrvatska ne može dopustiti da ne provede reforme koje mi nismo stigli provesti, ali koje smo jasno definirali u Nacionalnom programu reformi. Izrazio sam nadu da će nova Vlada nastaviti tim putem i da će biti uspješna u provedbi tih promjena, bez obzira na otpore interesnih skupina.
Sada možete napraviti inventuru. Što ste kao menadžer spoznali o funkcioniranju Vlade RH i RH kao “tvrtke”. Gdje cure milijarde, što je loše i “zatamnjeno” u tom sustavu?
Gdje da počnem? Više puta sam ostao bez riječi kad sam vidio na koji se način neke stvari rade kod nas. Svjestan sam da država nije tvrtka, ali i država može i treba biti vođena racionalno. Kad je riječ o potrošnji, moramo radi naših građana donositi odluke koje su opravdane i u najboljem interesu svih nas, a ne nekih interesnih skupina. Ne smijemo neodgovorno razbacivati novac poreznih obveznika. Ključna razlika između privatnog i javnog sektora jest transparentnost. U javnom sektoru, moj je dojam, neki ne žele stvoriti transparentan sustav jer on omogućava da ljude smatrate odgovornima za svaku odluku. Nerad i nered ne može se više skrivati. Primjerice, formirao sam IT vijeće s ciljem da se više ne dupliciraju troškovi (softver i hardver) i da dođe do bolje koordinacije među resorima i sinergije. Po mojem mišljenju, možemo u tome uštedjeti više od milijardu kuna. Drugo, naš zdravstveni sustav godinama stvara velike gubitke zbog lošeg upravljanja. To je, prije svega, zbog toga što svaka bolnica ima svoj vlastiti sustav nabave, a država nema kompletnu sliku gdje i koliko se troši. Potrebno je konsolidirati podatke i informacije jer svaka uređena tvrtka ima integrirani sustav kako bi mogla dobro upravljati s točnim podacima. Treće, saznao sam da u javnoj nabavi u 40 posto natječaja imamo samo jednog ponuđača. Očito nedostaje konkurencija koja jedina može dovesti do bolje cijene i kvalitete. Kazali su o meni u medijima da ne razumijem kako javna nabava funkcionira u Hrvatskoj. Mogu samo reći da taj proces jako dobro razumijem i želim istaknuti da bi Vlada samo na javnoj nabavi mogla uštedjeti minimalno dvije milijarde kuna godišnje, koje bi mogla uložiti u strateška područja kao što su demografska obnova i mladi.
Stalno ste govorili o hrvatskim potencijalima, koji su to potencijali? No, niste baš uvjereni da će Plenkovićeva Vlada uspjeti promijeniti nefunkcionalne stvari? Jer su politički problem zbog stranačkih interesa i nomenklature kada je riječ o javnim poduzećima, upravama, državnoj imovini?
Neke reforme imale bi vrlo pozitivne učinke za Hrvatsku, ali ne odgovaraju glavnim strankama jer bi time izgubile svoj utjecaj. Opet je klijentelizam glavni problem Hrvatske jer političari upravljaju resursima, a svi mi plaćamo cijenu za to. Postavlja se pitanje jesmo li spremni uvesti nove kriterije u javna poduzeća ili ne? Primjerice, Rumunjska je odlučila predati upravljanje javnim poduzećima globalnom investicijskom fondu koji je uveo nove standarde. To je povećalo vrijednost te imovine i s vremenom se uvodi red. Kod nas neke tvrtke, poput Badela, godinama stvaraju gubitke i gube na vrijednosti da bi ih na kraju država jeftino prodala, a da je netko ranije reagirao ne bi izgubile toliko na vrijednosti. Imali smo planove da pokušamo rumunjski model upravljanja javnim kompanijama, ili neki sličan, provesti u Hrvatskoj, ali kao i za mnoge druge stvari, nismo imali vremena tu odluku razraditi s partnerima i na kraju provesti. Takav bi potez preko noći promijenio Hrvatsku nabolje. Drugi primjer je HEP, gdje se uprava mijenjala tri puta u četiri godine i danas vidimo posljedice. Takve su promjene nedopustive jer se takvim poslovanjem smanjuju dugoročni rezultati. Pod DUUDI-jem imamo imovinu vrijednu više od 30 milijardi eura, a uvjeren sam da bi dobrim upravljanjem ta vrijednost mogla biti puno veća. Kad je riječ o privatizaciji, svjestan sam da smo imali loših iskustava, ali bilo je i primjera koji su vrlo pozitivni, koji su povećali broj zaposlenih i konkurentnost tih kompanija. Danas su to zdrave tvrtke koje imaju zdravi rast, izvoz i ulažu u naše gospodarstvo. To je plus za Hrvatsku. Imamo velike potencijale, ali ih trebamo aktivirati. Primjerice, Vlada bi neke poslove mogla premjestiti iz Zagreba u druge krajeve, u Liku i Slavoniju, i to smo počeli razmatrati u Vladi. Međutim, trebali bismo postići prvo suglasnost svih sudionika u tom procesu, što nije jednostavno.
Ministar Zdravko Marić počeo je predstavljati poreznu reformu. Ide li to u dobrom smjeru, javnost je već zabrinuta jer planira ukinuti najnižu stopu PDV-a od 5 posto, što znači i poskupljenje osnovnih živežnih namirnica, hrane, miljeka, kruha, lijekova, udžbenika, medicinskih pomagala, novina?
Što se tiče porezne reforme, rekao bih da podržavam smanjenje stopa na dohodak i dobit, jer će povećati našu konkurentnost u odnosu na druge i osobnu potrošnju i investicije. Drago mi je da nisu mijenjali stopu PDV-a jer Hrvatska još ima veliku sivu ekonomiju i relativno visoki porez na potrošnju jedini je način da se dio prihoda od sive ekonomije oporezuje. Nadalje, nisam siguran da bi se smanjenjem postigao pozitivan efekt jer eventualne uštede ne bi osjetili potrošači. Mislim da je prerano za sniženje PDV-a i da bi ta mjera destabilizirala javne financije i odmaknula nas od cilja da držimo deficit niskim i nastavimo smanjivati javni dug. Mislim da taj prijedlog ide u pravom smjeru, ali ne slažem se s podizanjem poreza na namirnice neophodne za život. Zauzvrat, ja bih povećao porez na alkohol i cigarete.
Pri određivanju novog proračuna, što će biti najvažnije i koje granice nova Vlada ne bi smjela prijeći, pogotovu kada je o deficitu riječ?
Vlada je najavila da će zadržati fiskalnu disciplinu, što je izuzetno važno. Ako smo u prvoj polovici godine imali deficit od 0,7 posto BDP-a, uvjeren sam da će vjerojatno biti ispod dva posto do kraja godine. Nadam se da će i sljedeće godine deficit ostati ispod dva posto, a novi proračun treba to osigurati. Volio bih vidjeti da vlada zamrzne rashode na razini ovogodišnjeg proračuna. Ovo je važna poruka za strane investitore i ne bi bilo dobro da se opet deficit povećava. To ne znači da neki resori, poput Ministarstva obrane, ne bi trebali povećati svoj proračun, dok bi drugi, poput zdravstva, trebali biti pod još većim nadzorom.
Najavljivali ste neke velike investicije u RH, no nije bilo vremena da se one i dogode. O kojim se investicijama izvana radi i možemo li ih očekivati?
Energetski sektor je ključan i strateški i bitan za nacionalnu sigurnost. Moja je Vlada odredila novu strategiju za plutajući LNG i nadam se da će se ta strateška investicija ostvariti. Isto tako smo aktivirali šest naftnih polja u Slavoniji s mogućnošću za još 10, što bi dodatno stimuliralo gospodarstvo u tom kraju. Ovdje bi se pojavile globalne kompanije kao što je kanadski Vermilion, što bi značajno poboljšalo poslovnu klimu. Aktivirali smo više od milijardu kuna prodajom državne imovine, što znači nova radna mjesta, a ima još “mrtvog kapitala” u obliku vojnih objekata i dr. Postoji veliki interes za naše luke i željezničke pruge, ali država prvo mora definirati strategiju i donijeti kvalitetan plan. Održao sam više sastanaka sa stranim investitorima i smatram da bi se Vlada trebala aktivno angažirati. Brexit bi mogao biti nova prilika za privlačenje novih investitora u Hrvatsku, ali trebamo što prije reagirati jer su drugi već u ofenzivi.
Kada sada analizirate, koji potez ne biste ponovili, gdje ste pogriješili, gdje biste drukčije odigrali. Biste li se bavili opet SOA-om i Inom ili biste izbjegli te probleme. I što mislite, koji je bio glavni razlog što vas je politika odlučila rušiti?
Ne bih ništa promijenio. Odluke koje sam donio bile su u najboljem interesu RH i mislim da nisam pogriješio, pa ni u slučaju imenovanja g. Danijela Markića na čelo SOA-e. Bio sam svjestan da će me ta odluka koštati, ali alternativa bi, po mojem uvjerenju, bila još teža za Hrvatsku. Ne radi se o meni, nego o nacionalnom interesu. Nadam se da moj slučaj neće obeshrabriti druge koji se žele angažirati u javnom životu. Često slušamo o domoljublju, ali prerijetko vidim primjere gdje ljudi stave opći interes države ispred osobnog. Mislim da sam zbog svojih principa s vremenom nekima postao smetnja. Biti slobodan i neovisan nije uvijek poželjno u politici i mnogima to nije odgovaralo. Ali na kraju ne žalim ni za čim. Savjest mi je čista.
Vraćate li se u globalni biznis, u Tevu ili neku drugu kompaniju. Koji su vam planovi, što kaže obitelj, ostaje li se njima u Hrvatskoj ili bi živjeli vani? I zanima me, usporedite vašu imovinsku karticu kad ste dolazili s onom koju ste ispunili kada ste otišli s funkcije premijera?
Prvi put imam vremena za sebe. Dat ću si malo vremena i iskoristit ću priliku da malo bolje upoznam Hrvatsku. U zadnjih par dana išao sam s prijateljima u ribolov blizu Skradina, planinario na Velebitu na prekrasnoj stazi Ante Premužića i popeo se na 1675 metara visoki vrh Gromovaču i vidio nevjerojatnu ljepotu Hrvatske. Posjetio sam Biograd na Moru, Šibenik i otok Prvić koji je pravi mali biser. Uživam u ovim trenucima i nadam se da ću maksimalno iskoristiti ovo vrijeme. Osim u našim prirodnim ljepotama, uživam i u susretima s građanima, s kojima rado popričam. Želim nadoknaditi sve vrijeme koje nisam mogao provesti s obitelji, koja će ostati živjeti u Zagrebu. Tu smo. Ne idemo nikamo. Hrvatska je naš dom. Novi poslovni izazov me čeka tek nakon Nove godine, a o tome ćete biti u pravo vrijeme obaviješteni. U vezi imovinske kartice, bit će sve transparentno i vidjet ćete da sada imam manje nego kad sam postao premijer. Na ovom poslu sam se neizmjerno obogatio, ali ne financijski! (smijeh).
Kako je lijepo pročitati intervju s nekim pametnim. Hvala Vam za sve i nadam se ce plenkovic ostati na Vašem tragu.