Ovih je dana jedan ekonomski analitičar u “počast” završetka mandata premijera Tihomira Oreškovića njegov mandat nazvao “stupidnim eksperimentom”. Taj ekonomist već 30 godina pretače ekonomsku pamet iz šupljega u prazno, u vječnoj želji da ga netko napokon angažira u nekoj hrvatskoj vladi, i dobar je primjer pripadnika hrvatske političke elite koja se najviše sprdala, pa i iz čiste ljubomore, s pojavom Oreškovića. Kojega su u devet mjeseci mandata vrijeđali i s desnice i s ljevice i s centra, kao da je novovjeki Khuen Hedervary. Za razliku od političke elite, narod i gospodarstvenici Tima su od početka prihvatili jako dobro. I pokazalo se da nacija bolje razumije stvarnost.
I ona se, naravno, zabavljala s Timovim “građevinama” i pratila njegove borbe s gramatikom hrvatskog jezika, ali je bolje od političke elite shvatila da Tim, istina nije dobar sa slovima, ali je jako dobar s brojkama. I nije se narod tu prevario. Jer, činjenica je da je Tim sredio u rekordnom roku hrvatske financije, da je za 5 milijardi smanjio proračunski deficit i to “neprimjetno”, uz izostanak bilo kakve pobune, štrajkova i demonstracija. U zadnjih 15–tak godina niti jedan hrvatski premijer nije u boljem stanju predavao državu novom premijeru.
No, političke elite su ga najviše zamrzile, a narod dodatno zavolio baš kad je počelo njegovo micanje. Sada je potpuno jasno da je Tim “odstrijeljen” kada je spriječio “neprijateljsko” preuzimanje obavještajnog sustava, pa spriječio i prekidanje arbitraže hrvatske države s mađarskim MOL-om oko Ine. Time je zaštitio temeljne nacionalne interese Hrvatske, pa nikako ne zaslužuje da ga se naziva “stupidnim eksperimentom”. Njegov sljedeći “grijeh” bio je jednako “stupidan” za pripadnike hrvatske političke elite koji su desetljećima krstarili utabanim stazama privatizacija i poslova s državom, u kojima su isisavane milijarde državnog novca.
“Knjigovođa” Tim je, na samo jednom području, a to je godišnja nabavka IT opreme za državu, shvatio da razjedinjena nabavka državu stoji milijardu kuna više. Proučio je “knjigovođa” i ostala područja javne nabave i zaključio da ju treba centralizirati i staviti pod nadzor, jer tu nepotrebno “cure” milijarde. Kad su mu došli predstavnici jedne velike petrokemijske industrije, koja je vječno u gubicima i stalno traži pomoć države, zatražio je bilance. I nakon šest sati inspekcije knjiga shvatio da se njihov gubitak umjetno napuhava za desetke milijuna kuna.
Dakle, Tim je svojim “knjigovodstvenim” potezima, kao i najavama da će upravljanje i dilanje državnom imovinom oteti iz ruku stranaka na vlasti i angažirati upravitelje prema “tržišnom”, a ne principu političkih feuda bez kontrole – zaprijetio konkretnim materijalnim interesima političkih elita svih svjetonazora. Bio je nespretan s hrvatskim jezikom, uvijek ćemo pamtiti te njegove “građevine”, umjesto građana, a i prilikom primopredaje, kada mu je Milanović predavao ključ Banskih dvora kazao je da mu u fokusu neće biti “ustaše i četnici”. Fulao je, naravno i taj put jer je trebao reći “ustaše i partizani”, no narod ga je dobro razumio. Njemu je u fokusu bila budućnost, a isto je sada kazao i Andrej Plenković kada je podvukao crtu na prošlih 25 godina i ustvrdio da će mu u fokusu biti budućnost. Plenković, kao mudar političar, vjerojatno ne bi pogriješio kada bi o ovim iskustvima porazgovarao s Timom.
Koji nikako nije bio “stupidni eksperiment”. Nego je stupidno prekinut, jer je elitama prijetila opasnost da taj knjigovođa uvede reda u močvari.
>>Orešković na zadnjoj sjednici poslao 3 poruke idućoj Vladi
Žalit ćemo za ovim čovjekom. Da je on ostao 4 pune godine na vlasti, ostavio bi zemlju u puno boljem stanju nego što ju je zatekao. I kao čudom riješio bi masu problema oko kojih naše političko-ekonomske elite već desetljećima kukaju da su nerješive samo zato da bi na račun tog kaosa mogli do iscrpljenja pljačkati zemlju.