Posljednjih godina u javnosti se svako malo provlače teze o fašizaciji i ustašizaciji društva, a bivši predsjednik Stjepan Mesić u emisiji Nedjeljom u 2 ustvrdio je kako ustašizacija ne da disati Hrvatskoj i da se kod nas događa pošast da se promijeni povijest, da se pobjednici u 2. svjetskom ratu proglase gubitnicima, a gubitnici pobjednicima.
I Nijemci koji su lani u svoj parlament izabrali 94 zastupnika radikalnog AfD-a raspisali su se o ekstremima među Hrvatima, da naše iseljeništvo održava mise za Pavelića, da su htjeli održati misu za Praljka, da iza njih stoji hrvatska Crkva. Tvrde i da se djeca u hrvatskim i srpskim školama indoktriniraju i uče da mrze jedni druge. No, u hrvatski parlament, kakav god bio, radikalne stranke dosad nisu imale šanse za ulazak.
Izrazito desnih 4,8 posto
Koliko su teze o radikalizaciji hrvatskog društva utemeljene s obzirom na to da u javnosti uglavnom govore oni koji za to nisu ni stručno ni znanstveno potkovani, nego guraju svoj vlastiti ekstremniji lijevi ili desni svjetonazor?
Kad smo kod ustašizacije, valja napomenuti da je profesor sociologije Duško Sekulić sa zagrebačkog Pravnog fakulteta 2006. i 2014. proveo istraživanja na reprezentativnom uzorku o tome kako građani ocjenjuju političku ulogu Starčevića, Pavelića, Radića, Mačeka, Tita, Tuđmana, Mesića.
U oba navrata i 2006. i 2014. na vrhu su uvjerljivo kao najpozitivniji za građane bili Radić i Starčević, i u oba istraživanja Pavelić kao simbol ustaškog režima ocijenjen je kao jedini negativac koji je dobio više negativnih nego pozitivnih ocjena. Također, posljednji Pilarov barometar hrvatskog društva iz 2016. pokazao je da najveći broj građana sebe svrstava u centar, a da su manjina lijevi i desni radikali jer se 2016. među izrazito lijevo orijentirane svrstalo 3,5 % građana, a među desne radikale 4,8 % građana. Politologinja i komunikologinja prof. Smiljana Leinert-Novosel, uz ogradu da nije gledala i slušala Mesića na HTV-u, ističe sljedeće:
– Istraživanja pokazuju da ekstremi u Hrvatskoj nisu uopće naglašeni, manji su od onih u drugim europskim zemljama. Što se tiče čvrstih sadržajnih opredjeljenja izrazito lijevo ili desno mi ne možemo govoriti o značajnom broju ljudi koji dijele takve stavove. No, s druge strane, dojam je javnosti da postoji radikalizacija, a ljudi ga stječu slušajući sadržaj koji ulazi u javnu sferu. Postoje pojedinci i određene grupacije koje u medijima pokušavaju prezentirati određene teme koje možemo nazvati desnima, a koje mogu biti za liberalno orijentirane ljude izrazito iritantne i podloga za određeni strah. U posljednje vrijeme često su u žarištu interesa ljudi s desne strane ideološkog spektra, ali pitanje je što stoji iza toga? Iznose li oni stavove koje prije nisu boreći se za neke svoje stavove i granice i na razvlače li se i analiziraju možda njihove riječi dodatno? Imate pojedince i grupice oko pojedinaca slijeva i zdesna koji naprosto nameću svoj svjetonazor s kojima se možda veliki broj ljudi ne slaže i samo je pitanje koliko prostora dajete jednima i drugima i kakav je dojam onih koji to sa strane promatraju – kaže Leinert-Novosel.
Problem je što, dodaje, kad netko govori o ustašizaciji društva, svatko pod tim pojmom podrazumijeva nešto drugo, svatko ima svoju interpretaciju, a onda te teme inficiraju javnu sferu, a ne znate muče li takve teme ljude ili određene pojedince... A neke osjetljive termine ne bi trebalo olako koristiti ako se ne odredi što njihov sadržaj podrazumijeva jer samo produbljuju nepovjerenje i sukobe, a od toga mogu koristi imati samo političke elite, koje ne rješavaju probleme ljudi.
– Često imate bukače slijeva i zdesna koji stalno nešto govore, insinuiraju... Ljudi imaju premalo odgovornosti za javnu riječ pa kod nekih raspiruju strah ili pojačavaju strasti sa svih strana – govori Leinert-Novosel.
Politika mora biti odgovornija
Sociolog Dragan Bagić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta upozorava na dvije stvari:
– Nema bitnih promjena kod građana u političkim stavovima, vrijednostima i idejama, no druga je razina priče javna dostupnost određenih ideja i vrijednosti. Moj je dojam da je otvorenost javnog prostora za relativno radikalne ideje zdesna veća nego prije 15 godina i u nekoj mjeri za radikalno lijeve ideje. Javni je prostor otvoreniji za radikalne ideje dobrim dijelom jer političari u mainstream strankama nemaju rješenja za konkretne društvene probleme pa su pribjegli radikalizaciji, ali to ne znači da je došlo do radikalizacije među građanima – drži Bagić.
U razgovoru za Večernji list nedavno je akademik i sociolog Ivan Cifrić kazao da je u društvu uvijek bilo konzervativnih i radikalnih ideologija pa isto tako i njihovih pristaša, ali da se ne može govoriti o tome da je hrvatsko društvo fašističko.
Istaknuo je da manjina nameće tezu o fašizaciji u uvjetima u kojima je velik broj nezadovoljnih ljudi koji će prihvatiti te ideje i parole, napominjući da politika mora voditi računa da ne pristupa ekstremnim ideologijama koje vode razdoru društva.
Dok se god pušta u javni prostor trovača i uzurpatora Mesića nećemo imati pravu sliku Hrvatskog društva jer on je prošao sve opcije od krajnje ljevice, desnice, liberalizma .Takvi ljudi kao on samo truju i šire dezinformacije u javnosti.